Prijevod Izvješća o konvergenciji na hrvatski jezik ne sadržava sva poglavlja. Cijelo izvješće dostupno je na engleskom jeziku na mrežnim stranicma ESB-a.

1. Uvod

Od 1. siječnja 1999. euro je uveden u 19 država članica EU‑a; ovim je izvješćem obuhvaćeno sedam od osam država EU‑a koje još nisu prihvatile jedinstvenu valutu. Jedna od tih osam država, Danska, obavijestila je Vijeće Europske unije (Vijeće EU‑a) 1992. godine da ne namjerava sudjelovati u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (EMU).^[1] Zbog toga se izvješće o konvergenciji za tu državu priprema samo na njezin zahtjev. S obzirom na to da takvog zahtjeva nije bilo, ovim su izvješćem obuhvaćene sljedeće države: Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska. Svih se sedam država u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „Ugovor”) obvezalo da će prihvatiti euro, što znači da moraju nastojati ispuniti sve konvergencijske kriterije.^[2]

Izradom ovog izvješća ESB ispunjava svoju obvezu iz članka 140. Ugovora. U članku 140. kaže se da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem ESB i Europska komisija izvješćuju Vijeće EU‑a „o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije”. Sedam država obuhvaćenih ovim izvješćem razmatrano je u sklopu redovitoga dvogodišnjeg ciklusa. Europska komisija također je pripremila izvješće, a oba su izvješća zajedno dostavljena Vijeću EU‑a.

U ovom izvješću ESB primjenjuje isti okvir kao u prethodnim izvješćima o konvergenciji. Za sedam navedenih država razmatra se je li postignut visok stupanj održive ekonomske konvergencije, je li nacionalno zakonodavstvo usklađeno s Ugovorima i Protokolom o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut”) i jesu li ispunjeni statutarni zahtjevi koje određena nacionalna središnja banka treba ispuniti kako bi postala sastavni dio Eurosustava.

Ovo izvješće sadržava dublju procjenu za Hrvatsku nego za ostale promatrane države. Razlog tomu jest činjenica da su hrvatske vlasti u više navrata objavile svoju namjeru da 1. siječnja 2023. uvedu euro.

Razmatranje procesa ekonomske konvergencije uvelike ovisi o kvaliteti i integritetu upotrijebljenih statističkih podataka. Na prikupljanje i dostavljanje statističkih podataka, osobito statistike državnih financija, ne smiju utjecati politički činitelji ili uplitanja. Države članice EU‑a pozivaju se da kvalitetu i integritet svojih statističkih podataka smatraju pitanjima visokog prioriteta, da u prikupljanju statističkih podataka osiguraju odgovarajući sustav provjera i ravnoteža i da primijene minimalne standarde u području statistike. Ti standardi iznimno su važni za jačanje neovisnosti, integriteta i odgovornosti nacionalnih statističkih ureda te za podupiranje povjerenja u kvalitetu statistike državnih financija (vidi poglavlje 6.).

Od 4. studenoga 2014.^[3] svaka država članica EU‑a čije je odstupanje ukinuto mora se pridružiti jedinstvenome nadzornom mehanizmu (SSM) najkasnije na dan kad prihvati euro. Od tog se trenutka sva prava i obveze povezani sa SSM‑om počinju primjenjivati na tu državu. Stoga je iznimno važno provesti potrebne pripreme. Posebice, bankovni sustav svake države članice koja se pridruži europodručju i time se pridružuje SSM‑u podvrgnut je sveobuhvatnoj procjeni.^[4] Nakon što su ispunjeni potrebni nadzorni i zakonodavni preduvjeti, ESB je 10. srpnja 2020. objavio da je donio odluku o uspostavi bliske suradnje sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i Hrvatskom narodnom bankom.^[5] Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje 1. listopada 2020., ESB je preuzeo odgovornost za (1) izravan nadzor značajnih institucija u tim dvjema državama, (2) zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i (3) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija, koje i nadalje nadziru njihova nacionalna nadzorna tijela. Nadzor banaka ESB‑a, Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i Hrvatska narodna banka vrlo su blisko surađivali kako bi osigurali nesmetanu integraciju nacionalnih nadležnih tijela u SSM.^[6]

Ovo izvješće strukturirano je na sljedeći način. U poglavlju 2. opisuje se okvir primijenjen za razmatranje ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 3. daje se horizontalni pregled glavnih aspekata ekonomske konvergencije. Poglavlje 4. sadržava sažetke po državama, u kojima su dani glavni rezultati razmatranja ekonomske i pravne konvergencije. U poglavlju 5. detaljnije se razmatra stanje ekonomske konvergencije u svakoj od sedam promatranih država članica EU‑a. U poglavlju 6. daju se pregled pokazatelja konvergencije i statistička metodologija primijenjena pri njihovu prikupljanju. Naposljetku, u poglavlju 7. razmatra se usklađenost nacionalnog zakonodavstva promatranih država članica, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora.

2. Okvir za analizu

2.1. Ekonomska konvergencija

ESB za razmatranje stanja ekonomske konvergencije u državama članicama EU‑a koje žele prihvatiti euro upotrebljava zajednički okvir za analizu. Taj zajednički okvir, koji se dosljedno primjenjuje u svim izvješćima o konvergenciji Europskog monetarnog instituta (EMI) i ESB‑ovim izvješćima o konvergenciji, zasniva se najprije na odredbama Ugovora i njihovoj primjeni od strane ESB‑a pri analizi kretanja cijena, fiskalnog salda i omjera duga, tečaja i dugoročnih kamatnih stopa, kao i ostalih činitelja koji su važni za ekonomsku integraciju i konvergenciju. Drugo, zasniva se na nizu dodatnih ekonomskih pokazatelja za prošla i buduća razdoblja koji se smatraju korisnima za detaljno razmatranje održivosti konvergencije. Neki su elementi ovog okvira s vremenom poboljšani. Razmatranje stanja u dotičnim državama članicama zasnovano na svim tim činiteljima također pruža važne informacije koje pomažu osigurati da njihova integracija u europodručje prođe bez većih poteškoća. Okviri od 1. do 5. ukratko prikazuju zakonske odredbe i metodološka objašnjenja o ESB‑ovoj primjeni tih odredaba.

Ovo se izvješće zasniva na načelima utvrđenima u prethodnim izvješćima ESB‑a (i prije ovoga EMI‑ja) kako bi se osigurali kontinuitet i jednak tretman. ESB primjenjuje nekoliko vodećih načela u primjeni konvergencijskih kriterija. Prvo, pojedinačni kriteriji tumače se i primjenjuju bez odstupanja. U pozadini tog načela činjenica je da je glavna svrha kriterija osigurati da u europodručju mogu sudjelovati samo one države članice koje imaju gospodarske uvjete koji pogoduju održavanju stabilnosti cijena i koherentnosti u europodručju. Drugo, konvergencijski kriteriji čine skladan i međusobno povezan sklop te moraju svi biti zadovoljeni. Kriteriji su u Ugovoru navedeni kao ravnopravni i među njima ne postoji hijerarhija. Treće, konvergencijski kriteriji moraju se ispuniti na osnovi stvarnih podataka. Četvrto, primjena konvergencijskih kriterija treba biti dosljedna, transparentna i jednostavna. Osim toga, pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključni je činitelj održivost, jer se treba postići trajna, a ne trenutačna konvergencija. Stoga se održivost konvergencije u pojedinim državama podrobno razmatra.

U tom smislu, gospodarska kretanja u dotičnim državama promatraju se retrospektivno, u načelu u posljednjih deset godina. Takav pristup omogućuje lakše utvrditi koliko su trenutačna postignuća rezultat stvarnih strukturnih prilagodba, što bi zauzvrat trebalo voditi boljoj procjeni održivosti ekonomske konvergencije.

Osim toga, u odgovarajućoj mjeri primjenjuje se i prospektivna analiza. U tom kontekstu posebna se pozornost posvećuje činjenici da održivost povoljnih gospodarskih kretanja bitno ovisi o odgovarajućim i dugoročnim odgovorima politike na postojeće i buduće izazove. Snažno upravljanje, učinkovite institucije i održive javne financije također su važni za podržavanje održivog rasta proizvodnje tijekom srednjoročnoga do dugoročnog razdoblja. Gledano u cijelosti, ističe se da održivost ekonomske konvergencije ovisi o postizanju snažne početne pozicije, postojanju učinkovitih institucija, otpornosti na šokove i vođenju odgovarajućih politika nakon uvođenja eura.

Zajednički okvir primjenjuje se pojedinačno na sedam promatranih država članica EU‑a. Ta razmatranja, usmjerena na rezultate pojedine države članice, trebaju se promatrati odvojeno, u skladu s odredbama članka 140. Ugovora.

Krajnji datum za statističke podatke uključene u ovo Izvješće o konvergenciji bio je 25. svibnja 2022. Statističke podatke korištene pri primjeni konvergencijskih kriterija osigurala je Europska komisija (vidi poglavlje 6., kao i tablice i grafikone), u suradnji s ESB‑om kod tečajeva i dugoročnih kamatnih stopa. U dogovoru s Europskom komisijom referentno razdoblje za kriterij stabilnosti cijena i kriterij dugoročnih kamatnih stopa jest razdoblje od svibnja 2021. do travnja 2022. Referentno razdoblje za tečajeve jest razdoblje od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Povijesni podatci o fiskalnim pozicijama pokrivaju razdoblje do 2021. godine. Također se razmatraju prognoze iz različitih izvora, zajedno s najnovijim programom konvergencije dotične države članice i drugim informacijama važnima za razmatranje održivosti konvergencije u budućnosti. Ekonomska prognoza Europske komisije u proljeće 2022.^[7] i Izvješće o mehanizmu upozoravanja za 2022., uključeni u ovo izvješće, objavljeni su 16. svibnja 2022. i 24. studenoga 2021. Ovo izvješće Opće vijeće ESB‑a prihvatilo je 27. svibnja 2022.

U ovom se Izvješću o konvergenciji samo donekle sagledava utjecaj rusko‑ukrajinskog rata na ocjenu konvergencije. Prerano je da bi se donijeli bilo kakvi čvrsti zaključci o tome kako će on utjecati na put konvergencije kao i o tome hoće li taj utjecaj u relevantnim državama biti simetričan ili asimetričan. Osobito, ocjena konvergencije u budućem razdoblju uključuje visok stupanj neizvjesnosti, pri čemu se puni utjecaj može ocijeniti tek ex post.

Zakonske odredbe o cjenovnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 1.

Prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om tijekom dvanaestomjesečnoga referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. promatra se u smislu ekonomske uspješnosti države u postizanju stabilnosti cijena u posljednjih deset godina. To omogućuje detaljnije razmatranje održivosti cjenovnih kretanja u promatranoj državi. Pritom se pozornost posvećuje usmjerenosti monetarne politike, odnosno tome jesu li monetarne vlasti ponajprije usmjerene na postizanje i održavanje stabilnosti cijena, kao i na doprinos drugih područja ekonomske politike ostvarenju tog cilja. Osim toga, uzimaju se u obzir i implikacije makroekonomskog okružja za postizanje stabilnosti cijena. Cjenovna kretanja razmatraju se u svjetlu uvjeta ponude i potražnje, pri čemu je naglasak na činiteljima kao što su jedinični troškovi rada i uvozne cijene. Naposljetku, promatraju se kretanja ostalih relevantnih indeksa cijena. Gledajući prospektivno, razmatraju se i moguća kretanja inflacije u godinama koje dolaze, uključujući prognoze glavnih međunarodnih organizacija i tržišnih sudionika. Također se proučavaju institucionalna i strukturalna gledišta važna za održavanje okružja koje pogoduje stabilnosti cijena nakon uvođenja eura.

Zakonske odredbe o fiskalnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u, zajedno s proceduralnim pitanjima, prikazani su u Okviru 2.

Glede održivosti javnih financija, rezultati u referentnoj godini, 2021., promatraju se u svjetlu uspješnosti promatrane države u posljednjih deset godina. Najprije se proučavaju kretanja omjera deficita. Pritom je važno napomenuti da na promjenu u godišnjem omjeru deficita države utječu razni temeljni činitelji. Ti se utjecaji mogu podijeliti na „cikličke učinke”, koji odražavaju reakciju deficita na promjene u gospodarskom ciklusu, i „necikličke učinke”, koji obično odražavaju strukturne ili trajne prilagodbe fiskalne politike. Međutim, ti neciklički učinci, koji su kvantificirani u ovom izvješću, ne moraju nužno odražavati samo strukturnu promjenu fiskalnih pozicija, nego uključuju i privremene učinke na proračunski saldo koji proizlaze iz mjera politike i posebnih činitelja. Zbog nesigurnosti u smislu razine i stope rasta potencijalne proizvodnje, posebno je teško procijeniti kako se strukturna proračunska pozicija mijenjala tijekom pandemije bolesti COVID‑19.

U sljedećem koraku razmatra se kretanje omjera državnog duga u ovom razdoblju, kao i činitelji koji utječu na to. Ti su činitelji razlika između rasta nominalnog BDP‑a i kamatnih stopa, primarni saldo te usklađivanje deficita i duga. Takva perspektiva može pružiti daljnje informacije o mjeri u kojoj je makroekonomsko okružje, posebice kombinacija stope rasta i kamatnih stopa, utjecalo na dinamiku duga. Također može dati više informacija o doprinosu strukturnog salda i cikličkih kretanja, što se ogleda u primarnom saldu, te o ulozi posebnih činitelja, što je uključeno u usklađivanje deficita i duga. Osim toga, razmatra se struktura državnog duga, s posebnim naglaskom na udjelu duga s kratkoročnim dospijećem i udjelu deviznog duga, kao i na njihovim kretanjima. Usporedbom tih udjela s trenutačnom razinom omjera duga može se naglasiti osjetljivost fiskalnog salda na promjene u tečajevima i kamatnim stopama.

Gledajući prospektivno, razmatraju se nacionalni proračunski plan i najnovije prognoze Europske komisije za 2022. i 2023. te srednjoročna fiskalna strategija, kao što je navedeno u programu konvergencije. To uključuje procjenu očekivanog ostvarenja srednjoročnoga proračunskog cilja države, kako je predviđeno u Paktu o stabilnosti i rastu, kao i izgleda za omjer duga na osnovi trenutačne fiskalne politike. U kontekstu pandemije bolesti COVID‑19, aktivirana je opća klauzula o odstupanju kojom se omogućuju odstupanja od srednjoročnoga proračunskog cilja kako je opisano u Okviru 2. Osim toga, ističu se dugoročni izazovi za održivost proračunskih pozicija te šira područja konsolidacije, posebno izazovi povezani s problemima državnih mirovinskih sustava u vezi s demografskim promjenama te s potencijalnim obvezama koje je preuzela država. Nadalje, u skladu s dosadašnjom praksom, opisana analiza također pokriva većinu bitnih činitelja iz članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1467/97, kako je opisano u Okviru 2.

Zakonske odredbe o tečajnim kretanjima i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 3.

Osim sudjelovanja u ERM‑u II i kretanja nominalnog tečaja prema euru u promatranom razdoblju, ukratko se ispituju podatci važni za održivost važećeg tečaja. Ti se podatci zasnivaju na kretanjima realnoga efektivnog tečaja i tekućega, kapitalnoga i financijskog računa platne bilance. Razmatra se i kretanje bruto inozemnog duga i neto stanja međunarodnih ulaganja tijekom dužih razdoblja. U dijelu o tečajnim kretanjima nadalje se procjenjuje stupanj integracije pojedine države u europodručje. Ta procjena obuhvaća vanjskotrgovinsku (izvoz i uvoz) i financijsku integraciju. Odjeljak o tečajnim kretanjima na kraju prikazuje, gdje je to primjenjivo, je li promatrana država u dvogodišnjem referentnom razdoblju imala koristi od likvidnosne pomoći središnje banke ili potpore platnoj bilanci, bilateralno ili multilateralno, uz sudjelovanje MMF‑a i/ili EU‑a. Tako se razmatraju i stvarna i preventivna pomoć, uključujući pristup preventivnom financiranju, primjerice u obliku fleksibilne kreditne linije MMF‑a.

Zakonske odredbe o kretanjima dugoročnih kamatnih stopa i njihova primjena u ESB‑u prikazani su u Okviru 4.

Kao što je spomenuto, Ugovor se izričito poziva na „trajnost konvergencije” koja se ogleda u razini dugoročnih kamatnih stopa. Stoga se kretanja tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. procjenjuju na temelju kretanja dugoročnih kamatnih stopa u posljednjih deset godina (odnosno u razdoblju za koje su podatci dostupni) i glavnih činitelja koji određuju razliku prema prosječnoj dugoročnoj kamatnoj stopi koja prevladava u europodručju. Prosječna dugoročna kamatna stopa europodručja u referentnom razdoblju mogla bi djelomice odražavati visoke premije za rizik pojedinih država europodručja. Zbog toga se u svrhu usporedbe također rabi prinos na dugoročne državne obveznice država europodručja s rejtingom AAA (odnosno dugoročni prinos, vidljiv iz krivulje prinosa, država europodručja s rejtingom AAA). Ovo izvješće kao podlogu analizi također pruža informacije o veličini i kretanjima financijskog tržišta. Pritom se rabe tri različita pokazatelja (nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala nefinancijska društva, kapitalizacija dioničkog tržišta i krediti monetarnih financijskih institucija domaćem nefinancijskom privatnom sektoru), koji zajedno predstavljaju mjeru veličine financijskih tržišta.

Na kraju, člankom 140. stavkom 1. Ugovora zahtijeva se da ovo izvješće uzme u obzir i nekoliko drugih relevantnih činitelja (vidi Okvir 5.). U tom je smislu poboljšani okvir gospodarskog upravljanja u skladu s člankom 121. stavkom 6. Ugovora stupio na snagu 13. prosinca 2011. kako bi se osigurala tješnja koordinacija ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih rezultata država članica EU‑a. U Okviru 5. ukratko su navedene zakonske odredbe i način na koji se spomenuti dodatni činitelji rabe pri procjeni konvergencije koju provodi ESB.

2.2. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima

2.2.1. Uvod

Članak 140. stavak 1. Ugovora zahtijeva od ESB‑a (i Europske komisije) da najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuje Vijeće o napretku koji su države članice s odstupanjem ostvarile u ispunjavanju svojih obveza u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije. Ta izvješća moraju obuhvaćati provjeravanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva svake države članice s odstupanjem, uključujući statute njihovih nacionalnih središnjih banaka, s člancima 130. i 131. Ugovora i relevantnim člancima Statuta. Ova obveza iz Ugovora država članica s odstupanjem također se naziva i „pravna konvergencija”.

Pri ocjeni pravne konvergencije ESB nije ograničen na provođenje formalne ocjene izričaja nacionalnog zakonodavstva te također može provjeravati je li provedba relevantnih odredaba u skladu s duhom Ugovora i Statuta. ESB posebno vodi računa o svim oblicima pritisaka na tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u bilo koje države članice koji ne bi bili u skladu s duhom Ugovora s obzirom na neovisnost središnje banke. ESB također vodi računa o potrebi nesmetanoga i kontinuiranog funkcioniranja tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama. S tim u vezi, relevantna tijela države članice posebno su dužna poduzimati potrebne mjere kako bi se osiguralo pravodobno imenovanje sljednika u slučaju upražnjenja pozicije člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u.^[17] ESB će pozorno pratiti sva kretanja prije donošenja pozitivne konačne ocjene u kojoj zaključuje da je nacionalno zakonodavstvo države članice usklađeno s Ugovorom i Statutom.

Države članice s odstupanjem i pravna konvergencija

Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska, čija su nacionalna zakonodavstva obuhvaćena ovim izvješćem, imaju status države članice s odstupanjem, tj. one još nisu prihvatile euro. Švedskoj je dan status države članice s odstupanjem Odlukom Vijeća u svibnju 1998.^[18] Što se tiče ostalih država članica, članci 4.^[19] i 5.^[20] akata o uvjetima pristupanja predviđaju da će svaka država članica sudjelovati u ekonomskoj i monetarnoj uniji od datuma pristupanja kao država članica s odstupanjem u smislu članka 139. Ugovora.

Ovim izvješćem nije obuhvaćena Danska, koja je država članica s posebnim statusom i koja još nije prihvatila euro. Protokol (br. 16) o određenim odredbama koje se odnose na Dansku, dodan ovim Ugovorima, predviđa da, s obzirom na obavijest koju je danska vlada dostavila Vijeću 3. studenoga 1993., Danska ima pravo izuzeća i da će postupak za prestanak odstupanja biti pokrenut tek na njezin zahtjev. Budući da se članak 130. Ugovora primjenjuje na Dansku, središnja banka Danmarks Nationalbank mora ispuniti zahtjeve glede neovisnosti središnje banke. U EMI‑jevu Izvješću o konvergenciji iz 1998. zaključeno je da je taj zahtjev ispunjen. Ocjena konvergencije Danske nije provođena od 1998. zbog njezina posebnog statusa. Do onog trenutka kad Danska obavijesti Vijeće da namjerava prihvatiti euro, središnja banka Danmarks Nationalbank ne mora biti pravno integrirana u Eurosustav i dansko zakonodavstvo nije potrebno prilagođavati.

Cilj ocjenjivanja pravne konvergencije jest olakšati Vijeću donošenje odluka o tome koja je država članica ispunila „svoje obveze u odnosu na ostvarenje ekonomske i monetarne unije” (članak 140. stavak 1. Ugovora). U pravnom području, ti se uvjeti posebno odnose na neovisnost središnje banke i pravnu integraciju nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav.

Struktura pravne ocjene

Pravna ocjena velikim dijelom počiva na okviru prethodnih izvješća ESB‑a i EMI‑ja o pravnoj konvergenciji.^[21]

Usklađenost nacionalnog zakonodavstva razmatra se u svjetlu zakonodavstva donesenog prije 25. ožujka 2022.

2.2.2. Opseg prilagodbe

Područja prilagodbe

Da bi se utvrdila ona područja u kojima je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva, razmotrena su sljedeća pitanja:

• usklađenost s odredbama o neovisnosti nacionalnih središnjih banaka iz Ugovora (članak 130.) i Statuta (članak 7. i članak 14. stavak 14.2.)
• usklađenost s odredbama o povjerljivosti (članak 37. Statuta)
• usklađenost s odredbama o poštivanju zabrane monetarnog financiranja (članak 123. Ugovora) i povlaštenog pristupa (članak 124. Ugovora)
• usklađenost s jedinstvenim pisanjem naziva valute euro koje zahtijeva pravo EU‑a i
• pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav (posebno u vezi s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta).

„Usklađenost” nasuprot „harmonizaciji”

Člankom 131. Ugovora zahtijeva se da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” s Ugovorima i Statutom; svaka neusklađenost stoga mora biti otklonjena. Na potrebu ispunjavanja te obveze ne utječu ni prednost Ugovora i Statuta nad nacionalnim zakonodavstvom ni priroda neusklađenosti.

Zahtjev da nacionalno zakonodavstvo bude „usklađeno” ne znači da Ugovor zahtijeva „harmonizaciju” statuta nacionalnih središnjih banaka, ni međusobno, ni sa Statutom. Nacionalne posebnosti mogu nastaviti postojati u mjeri u kojoj nisu u suprotnosti s nadležnošću za monetarna pitanja za koja je isključivo nadležan EU. Doista, u skladu s člankom 14. stavkom 14.4. Statuta nacionalne središnje banke mogu obavljati i funkcije koje nisu navedene u Statutu u mjeri u kojoj one nisu u suprotnosti s ciljevima i zadaćama ESSB‑a.^[22] Odredbe u statutima nacionalnih središnjih banaka kojima se te dodatne funkcije odobravaju jasan su primjer okolnosti u kojima razlike mogu ostati. Pojam „usklađenost” stoga znači da je nacionalno zakonodavstvo i statute nacionalnih središnjih banaka potrebno prilagoditi kako bi se otklonile nedosljednosti s Ugovorima i Statutom te osigurao potreban stupanj integriranosti nacionalnih središnjih banaka u ESSB. Posebno, potrebno je prilagoditi sve odredbe koje zadiru u neovisnost NSB‑a, kako je određeno u Ugovoru, i njegovu ulogu kao sastavnog dijela ESSB‑a. Stoga, da bi se to ostvarilo, nije dovoljno oslanjati se isključivo na nadređenost prava EU‑a nad nacionalnim zakonodavstvom.

Obveza iz članka 131. Ugovora odnosi se samo na neusklađenost s Ugovorima i Statutom. Međutim, nacionalno zakonodavstvo koje nije usklađeno sa sekundarnim zakonodavstvom EU‑a koje je relevantno za područja prilagodbe razmatrana u ovom Izvješću o konvergenciji potrebno je uskladiti s takvim sekundarnim zakonodavstvom. Nadređenost prava EU‑a ne utječe na obvezu prilagodbe nacionalnog zakonodavstva. Taj opći zahtjev ne proizlazi samo iz članka 131. Ugovora nego i iz sudske prakse Suda Europske unije.^[23]

Ugovori i Statut ne propisuju način na koji je potrebno provesti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva. To se može postići upućivanjem na Ugovore i Statut, ugrađivanjem njihovih odredaba i pozivanjem na njih kao na izvor, uklanjanjem svih neusklađenosti ili tako da se primijeni kombinacija tih metoda.

K tome, institucije EU‑a i države članice moraju se savjetovati s ESB‑om o prijedlozima propisa iz područja nadležnosti ESB‑a, u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora i člankom 4. Statuta, što je, među ostalim, sredstvo kojim se ostvaruje i održava usklađenost nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima i Statutom. Odluka Vijeća 98/415/EZ od 29. lipnja 1998. o savjetovanju nacionalnih tijela s Europskom središnjom bankom u pogledu prijedloga propisa^[24] izričito zahtijeva od država članica da poduzmu mjere koje su potrebne da bi se osigurala usklađenost s tom obvezom.

2.2.3. Neovisnost nacionalnih središnjih banaka

S obzirom na neovisnost središnjih banaka, nacionalno zakonodavstvo u državama članicama koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. moralo je biti prilagođeno i usklađeno s relevantnim odredbama Ugovora i Statuta te biti na snazi 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013.^[25] U Švedskoj su određene prilagodbe morale stupiti na snagu do datuma uspostave ESSB‑a 1. lipnja 1998.

Neovisnost središnjih banaka

EMI je u studenome 1995. priredio popis s obilježjima neovisnosti središnjih banaka (on je kasnije detaljno opisan u Izvješću o konvergenciji iz 1998.) koja su činila osnovu za ocjenu nacionalnog zakonodavstva država članica u tom trenutku, a posebno statuta nacionalnih središnjih banaka. Koncept neovisnosti središnjih banaka obuhvaća različite tipove neovisnosti koje se mora zasebno ocijeniti, poglavito funkcionalnu, institucionalnu, osobnu i financijsku neovisnost. Tijekom nekoliko posljednjih godina ti su aspekti neovisnosti središnjih banaka podvrgnuti podrobnijim analizama u mišljenjima ESB‑a. Ti su aspekti osnova za ocjenu razine konvergencije između nacionalnog zakonodavstva država članica s odstupanjem i Ugovora i Statuta.

Funkcionalna neovisnost

Neovisnost središnjih banaka nije sama sebi svrha nego je instrument za ostvarivanje cilja koji mora biti jasno definiran i nadređen svim drugim ciljevima. Funkcionalna neovisnost zahtijeva da je glavni cilj svakog NSB‑a naveden na jasan i pravno siguran način te da je potpuno u skladu s glavnim ciljem stabilnosti cijena koji je utvrđen u Ugovoru. Provođenje tog cilja podupire se tako da se nacionalnim središnjim bankama daju potrebna sredstva i instrumenti za ostvarivanje tog cilja neovisno o bilo kojem drugom tijelu. Zahtjev iz Ugovora za neovisnošću središnjih banaka odraz je opće percepcije da se glavni cilj stabilnosti cijena najbolje podupire potpunom neovisnošću institucije s jasnim određivanjem njezina mandata. Neovisnost središnjih banaka u cijelosti je u skladu s odgovornošću središnjih banaka za njihove odluke, što je bitan aspekt povećanja povjerenja u njihov status neovisnosti. To zahtijeva transparentnost i dijalog s trećim stranama.

Kad je riječ o vremenu, Ugovor ne navodi jasno kada nacionalne središnje banke država članica s odstupanjem moraju ispuniti glavni cilj stabilnosti cijena koji je naveden u članku 127. stavku 1. i članku 282. stavku 2. Ugovora i članku 2. Statuta. S obzirom na one države članice koje su se pridružile EU‑u nakon datuma uvođenja eura u EU‑u, nije jasno treba li se ta obveza primjenjivati od datuma pristupanja ili od datuma kada su one prihvatile euro. Dok se članak 127. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje na države članice s odstupanjem (vidi članak 139. stavak 2. točku (c) Ugovora), članak 2. Statuta primjenjuje se na te države članice (vidi članak 42. stavak 42.1. Statuta). ESB je mišljenja da se obveza nacionalnih središnjih banaka glede stabilnosti cijena kao njihova glavnog cilja primjenjuje od 1. lipnja 1998. u slučaju Švedske i od 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. kod onih država članica koje su se pridružile EU‑u na navedene datume. To počiva na činjenici da se jedno od vodećih načela EU‑a, a to je stabilnost cijena (vidi članak 119. Ugovora), također primjenjuje na države članice s odstupanjem. Također počiva na cilju iz Ugovora da sve države članice trebaju težiti makroekonomskoj konvergenciji, uključujući stabilnost cijena, što je namjena redovitih izvješća ESB‑a i Europske komisije. Ovaj zaključak također počiva na temeljnom načelu neovisnosti središnjih banaka, što je opravdano samo ako je ukupni cilj stabilnosti cijena nadređen.

Ocjena država u ovom izvješću počiva na navedenim zaključcima u vezi s vremenom primjene obveze nacionalnih središnjih banaka država članica s odstupanjem glede stabilnosti cijena kao njihova primarnog cilja.

Institucionalna neovisnost

Na načelo institucionalne neovisnosti izričito se poziva u članku 130. Ugovora i članku 7. Statuta. Ta dva članka zabranjuju nacionalnim središnjim bankama i članovima njihovih tijela nadležnih za odlučivanje da traže ili primaju naputke od institucija ili tijela EU‑a, bilo koje vlade države članice ili bilo kojeg drugog tijela. Usto, oni zabranjuju institucijama, tijelima, uredima ili agencijama EU‑a i vladama država članica da utječu na one članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama čije odluke mogu utjecati na ispunjavanje zadaća nacionalnih središnjih banaka koje su povezane s ESSB‑om. Da bi se u nacionalnom zakonodavstvu ogledao članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta, u njemu moraju biti sadržane obje zabrane i ono ne smije umanjivati opseg njihove primjene.^[26] Priznanje da središnje banke imaju takvu neovisnost nema za posljedicu to da su one izuzete od bilo kojega pravnog pravila i zaštićene od bilo koje vrste zakonodavstva.^[27]

Bez obzira na to je li NSB organiziran kao tijelo u vlasništvu države, posebno tijelo javnog prava ili jednostavno kao dioničko društvo, postoji rizik da bi vlasnik mogao utjecati na njegova tijela nadležna za odlučivanje u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om na temelju takvog vlasništva.^[28] Takav utjecaj, bez obzira na to ostvaruje li se preko dioničarskih prava ili na neki drugi način, može utjecati na neovisnost NSB‑a i stoga ga treba zakonski ograničiti.

Pravni okvir za središnje bankarstvo treba osigurati stabilnu i dugotrajnu osnovu za funkcioniranje središnje banke. Pravni okvir koji dopušta česte promjene institucionalnog ustroja NSB‑a, što utječe na organizacijsku ili upravljačku stabilnost, može negativno utjecati na institucionalnu neovisnost NSB‑a.^[29]

Institucionalnu neovisnost potrebno je poštovati i u hitnim slučajevima. Samo kada su ispunjeni uvjeti iz članka 347. Ugovora, nacionalna tijela mogu, na privremenoj i iznimnoj osnovi, obnašati ovlasti koje su u isključivoj nadležnosti ESSB‑a. Kritičan trenutak za tu procjenu je vrijeme donošenja mjere. Zbog iznimne prirode članka 347. Ugovora, države članice trebaju se suzdržati od donošenja preventivnog zakonodavstva u okolnostima nepostojanja uvjeta propisanih u članku 347. Ugovora.^[30]

Zabrana davanja naputaka

Prava trećih strana da daju naputke nacionalnim središnjim bankama, njihovim tijelima nadležnima za odlučivanje ili njihovim članovima nisu u skladu s Ugovorom i Statutom kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.

Svako sudjelovanje NSB‑a u primjeni mjera za jačanje financijske stabilnosti mora biti u skladu s Ugovorom, tj. funkcije nacionalnih središnjih banaka moraju se ispunjavati na način koji je potpuno u skladu s njihovom funkcionalnom, institucionalnom i financijskom neovisnošću kako bi se osiguralo pravilno obavljanje njihovih zadaća u skladu s Ugovorom i Statutom.^[31] U mjeri u kojoj se nacionalnim zakonodavstvom NSB‑u daje uloga koja prelazi okvire savjetodavnih funkcija i od njega zahtijeva da preuzme dodatne zadaće, potrebno je osigurati da te zadaće ne utječu na operativnu i financijsku sposobnost NSB‑a glede obavljanja zadaća povezanih s ESSB‑om.^[32] Dodatno, uključivanje predstavnika nacionalnih središnjih banaka u zajednička nadzorna tijela nadležna za odlučivanje ili druga tijela potrebno je pozorno razmotriti kako bi se očuvala osobna neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama.^[33]

Zabrana odobravanja, suspendiranja, poništavanja ili odgađanja odluka

Prava trećih strana da odobravaju, suspendiraju, poništavaju ili odgađaju odluke NSB‑a nisu u skladu s Ugovorom i Statutom kada je riječ o zadaćama povezanima s ESSB‑om.^[34]

Zabrana cenzuriranja odluka na temelju pravnih razloga

Pravo da tijela koja nisu neovisni sudovi cenzuriraju, na temelju pravnih razloga, odluke koje se odnose na obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom, jer se obavljanje tih zadaća ne može ponovo ocjenjivati na političkoj razini. Pravo guvernera NSB‑a da suspendira provedbu odluke koju je donio ESSB ili tijelo nadležno za odlučivanje u NSB‑u na temelju pravnih razloga i da ju potom dostavi političkom tijelu radi donošenja konačne odluke bilo bi isto kao i tražiti naputke od trećih strana.

Zabrana sudjelovanja u tijelima nadležnima za odlučivanje NSB‑a s pravom glasa

Sudjelovanje predstavnika trećih strana u tijelu nadležnom za odlučivanje u NSB‑u s pravom glasa glede pitanja koja se odnose na NSB‑ovo obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s Ugovorom i Statutom, čak i kad taj glas nije odlučujući. Takvo sudjelovanje čak i bez prava glasa nije u skladu s Ugovorom i Statutom ako zadire u obavljanje zadaća tih tijela nadležnih za odlučivanje povezanih s ESSB‑om ili ugrožava usklađenost s režimom povjerljivosti ESSB‑a.^[35]

Zabrana ex ante savjetovanja u vezi s odlukom NSB‑a

Izričita zakonska obveza NSB‑a da se ex ante savjetuje s trećim stranama u vezi s odlukom NSB‑a daje trećim stranama formalni mehanizam za utjecanje na konačnu odluku i stoga nije u skladu s Ugovorom i Statutom.

Međutim, dijalog između NSB‑a i trećih strana, čak i kad počiva na zakonskim obvezama davanja informacija i razmjene mišljenja, u skladu je s neovisnošću središnjih banaka pod uvjetom da:

• ne zadire u neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u
• potpuno se poštuje posebni status guvernera u njihovu svojstvu članova tijela nadležnih za odlučivanje u ESB‑u i
• ispunjeni su zahtjevi glede povjerljivosti koji proizlaze iz Statuta.^[36]

Razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u

Statutarne odredbe u vezi s razrješenjem dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u (npr. u vezi s računovodstvenim izvještajima) koje provode treće strane (npr. vlade) trebaju sadržavati odgovarajuće zaštite kako takva ovlast ne bi štetno utjecala na sposobnost pojedinog člana tijela nadležnog za odlučivanje u NSB‑u da samostalno donosi odluke u vezi sa zadaćama povezanima s ESSB‑om (ili provodi odluke koje su donesene na razini ESSB‑a). Preporučuje se uključivanje izričite odredbe s tim učinkom u statute nacionalnih središnjih banaka.

Osobna neovisnost

Odredbom Statuta o sigurnosti položaja članova u tijelima nadležnima za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama dodatno se štiti neovisnost središnjih banaka. Guverneri nacionalnih središnjih banaka članovi su Općeg vijeća ESB‑a i postaju članovi Upravnog vijeća nakon prihvaćanja eura u svojim državama članicama. Guverneri nacionalnih središnjih banaka ne smiju se smatrati predstavnicima države članice kada izvršavaju svoje dužnosti kao članovi Upravnog vijeća ili Općeg vijeća ESB‑a.^[37] Članak 14. stavak 14.2. Statuta predviđa da statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osobito predvidjeti da mandat guvernera bude najmanje pet godina. Ova odredba također štiti guvernere od arbitrarnog razrješenja dužnosti jer predviđa da oni mogu biti razriješeni dužnosti ako više ne ispunjavaju uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako su počinili tešku povredu dužnosti. U tim slučajevima, u članku 14. stavku 14.2. Statuta postoji mogućnost pokretanja postupka pred Sudom Europske unije, koji ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera.^[38] Suspenzija guvernera može de facto značiti njegovo razrješenje dužnosti u svrhu članka 14. stavka 14.2. Statuta.^[39] Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju biti u skladu s ovom odredbom kako je dolje utvrđeno.

Člankom 130. Ugovora zabranjuje se nacionalnim vladama i svim tijelima da utječu na članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama pri obavljanju njihovih zadaća. Osobito, države članice ne smiju nastojati utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u tako što će izmijeniti nacionalno zakonodavstvo koje utječe na njihove primitke, a koje bi se u načelu trebalo primjenjivati samo pri budućim imenovanjima.^[40]

Najkraće trajanje mandata guvernera

U skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta, statuti nacionalnih središnjih banaka moraju predvidjeti da je najkraće trajanje mandata guvernera pet godina. Time se ne isključuje duže trajanje mandata, a neograničeno trajanje mandata ne zahtijeva prilagodbu statuta pod uvjetom da su razlozi za razrješenje dužnosti guvernera u skladu s onima iz članka 14. stavka 14.2. Statuta. Ne postoji opravdanje za kraća razdoblja čak ni onda kada se primjenjuju samo tijekom prijelaznog razdoblja.^[41] Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa starosnu granicu za umirovljenje treba osigurati da se njome ne prekida najkraće trajanje mandata iz članka 14. stavka 14.2. Statuta, koji ima prednost nad bilo kojom starosnom granicom za umirovljenje, kada se primjenjuje na guvernera.^[42] Pri izmjeni statuta NSB‑a zakonskim je izmjenama potrebno zaštititi sigurnost položaja guvernera i ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.^[43]

Razlozi za razrješenje dužnosti guvernera

Statuti nacionalnih središnjih banaka moraju osigurati da guverneri ne mogu biti razriješeni na temelju razloga koju nisu navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta. Svrha je zahtjeva iz tog članka spriječiti tijela koja sudjeluju u imenovanju guvernera, osobito relevantnu vladu ili parlament, da arbitrarno razriješe guvernera. Statuti nacionalnih središnjih banaka trebaju se ili pozivati na članak 14. stavak 14.2. Statuta ili sadržavati njegove odredbe i pozivanje na njegovu nadređenost ili u statutima treba izbrisati sve neusklađenosti s razlozima za razrješenje dužnosti koji su utvrđeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta ili ne navoditi razloge za razrješenje dužnosti (s obzirom na to da se članak 14. stavak 14.2. izravno primjenjuje).^[44] Nakon što budu izabrani ili imenovani, guverneri ne mogu biti razriješeni dužnosti osim u skladu s onim uvjetima koji su navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta, čak i onda kada guverneri još nisu preuzeli svoje dužnosti. S obzirom na to da su uvjeti pod kojima guverner može biti razriješen dužnosti autonomni pojmovi prava Unije, njihova primjena i tumačenje ne ovise o nacionalnim kontekstima.^[45] Na kraju, Sud Europske unije, u skladu s ovlastima koje su mu dodijeljene drugim podstavkom članka 14. stavka 14.2. Statuta, mora potvrditi da je odluka o razrješenju dužnosti guvernera nacionalne središnje banke opravdana dostatnim indicijama o njegovu počinjenju teške povrede dužnosti kojom je moguće opravdati određivanje takve mjere.^[46]

Sigurnost položaja i razlozi za razrješenje dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama, osim guvernera, koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om

Primjenom istih pravila za sigurnost položaja i razloge za razrješenje dužnosti guvernera na ostale članove tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om također će se očuvati osobna neovisnost tih osoba.^[47] Odredbe članka 14. stavka 14.2. Statuta ne ograničuju sigurnost položaja samo na guvernere, a članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta odnose se na „članove tijela nadležnih za odlučivanje” u nacionalnim središnjim bankama i ne odnose se posebno na guvernere. To se primjenjuje posebno onda kada je guverner „prvi među jednakima” među kolegama koji imaju jednakovrijedno pravo glasa ili kada takvi ostali članovi sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om.

Pravo na sudsko preispitivanje

Članovi tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama moraju imati pravo dostaviti sve odluke o njihovu razrješenju dužnosti neovisnom sudu kako bi se ograničila moguća politička samovolja pri procjeni razloga za tu odluku.

Članak 14. stavak 14.2. Statuta određuje da guverneri nacionalnih središnjih banaka koji su razriješeni dužnosti mogu pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije. Nacionalno zakonodavstvo treba sadržavati upućivanje na Statut ili uopće ne utjecati na pravo pokretanja postupka pred Sudom Europske unije (s obzirom na to da se članak 14. stavak 14.2. Statuta izravno primjenjuje). Sud Europske unije ima ovlast poništiti nacionalnu odluku o razrješenju dužnosti guvernera ako utvrdi da je ona u suprotnosti s pravom Unije.^[48]

Nacionalno zakonodavstvo također treba osigurati pravo na sudsko preispitivanje odluke o razrješenju ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnoj središnjoj banci koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om od strane nacionalnih sudova. To pravo može biti dio općeg prava ili u obliku posebne odredbe. Čak i kad je to pravo ostvarivo prema općem pravu, zbog pravne sigurnosti preporučuje se da pravo na preispitivanje bude izričito utvrđeno.

Zaštita od sukoba interesa

Osobna neovisnost također podrazumijeva da je potrebno osigurati da ne dođe do sukoba interesa između dužnosti članova tijela nadležnih za odlučivanje u nacionalnim središnjim bankama koji sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om u odnosu na njihove dotične nacionalne središnje banke (i guvernera u odnosu na ESB) i sve ostale funkcije koje ti članovi tijela nadležnih za odlučivanje mogu imati ili koje mogu ugroziti njihovu osobnu neovisnost.^[49] U načelu članstvo u tijelu nadležnom za odlučivanje koje sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om nije u skladu s obnašanjem ostalih funkcija koje mogu stvoriti sukob interesa. Osobito, članovi takvih tijela nadležnih za odlučivanje ne mogu imati funkciju ili interes koji može utjecati na njihove aktivnosti, preko funkcije u izvršnoj ili zakonodavnoj grani države ili u regionalnoj ili lokalnoj upravi ili preko sudjelovanja u poslovnim organizacijama. Osobitu pozornost potrebno je posvetiti tome da se spriječe potencijalni sukobi interesa kod neizvršnih članova tijela nadležnih za odlučivanje.

Financijska neovisnost

Ukupna neovisnost NSB‑a bila bi ugrožena kad on ne bi mogao autonomno raspolagati dostatnim financijskim resursima za ispunjavanje svojeg mandata, tj. obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om koje se od njega zahtijevaju prema Ugovoru i Statutu.^[50]

Države članice ne smiju dovesti svoje nacionalne središnje banke u položaj da nemaju dostatna financijska sredstva i da je njihov neto kapital^[51] neadekvatan za ispunjavanje njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om ili Eurosustavom. Potrebno je zamijetiti da članak 28. stavak 28.1. i članak 30. stavak 30.4. Statuta predviđaju mogućnost da ESB zatraži od nacionalnih središnjih banaka da dodatno pridonesu kapitalu ESB‑a i dodatno prenesu devizne pričuve.^[52] Osim toga, članak 33. stavak 33.2. Statuta predviđa^[53] da u slučaju da ESB zabilježi gubitak koji ne može u cijelosti biti nadoknađen iz fonda opće pričuve, Upravno vijeće ESB‑a može odlučiti da će preostali gubitak biti nadoknađen iz monetarnog prihoda dotične financijske godine u razmjeru s i najviše do visine iznosa raspodijeljenih nacionalnim središnjim bankama. Načelo financijske neovisnosti znači da je za usklađenost s tim odredbama potrebno da NSB bude sposoban ispunjavati svoje funkcije u nesmanjenom opsegu.

Dodatno, načelo financijske neovisnosti zahtijeva da NSB ima dostatna sredstva ne samo za obavljanje svojih zadaća povezanih s ESSB‑om nego i za svoje nacionalne zadaće (npr. nadzor financijskog sektora, financiranje svojih administrativnih ili svojih vlastitih poslova, pružanje hitne likvidnosne pomoći^[54]).

S obzirom na sve navedene razloge financijska neovisnost također podrazumijeva da NSB treba uvijek biti dostatno kapitaliziran. Osobito je potrebno izbjegavati svaku situaciju u kojoj je tijekom dužeg razdoblja neto kapital NSB‑a manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan, uključujući situaciju kada se prenose gubitci koji prelaze razinu kapitala i pričuva.^{[55] [56]} Svaka takva situacija može negativno utjecati na sposobnost NSB‑a da obavlja zadaće povezane s ESSB‑om kao i nacionalne zadaće. Osim toga, takva situacija može utjecati na vjerodostojnost monetarne politike Eurosustava. Stoga se u slučaju kada neto kapital NSB‑a postane manji od zakonski utvrđene razine kapitala ili čak negativan zahtijeva da dotična država članica osigura NSB‑u odgovarajući iznos kapitala, barem do zakonski utvrđene razine kapitala, u razumnom roku kako bi bilo ispunjeno načelo financijske neovisnosti. Kad je riječ o ESB‑u, Vijeće je već prepoznalo važnost ovog pitanja i donijelo Uredbu Vijeća (EZ) br. 1009/2000 od 8. svibnja 2000. o povećanju kapitala Europske središnje banke.^[57] Njome je Upravnom vijeću ESB‑a omogućeno da donosi odluke o stvarnom povećanju kapitala ESB‑a kako bi se očuvala adekvatnost kapitala koji je potreban za poslovanje ESB‑a^[58]; nacionalne središnje banke trebale bi biti financijski sposobne odgovoriti na takve odluke ESB‑a.

Koncept financijske neovisnosti treba ocijeniti s obzirom na to može li bilo koja treća strana ostvariti izravan ili neizravan utjecaj ne samo na zadaće NSB‑a nego i na njegovu sposobnost da ispunjava svoj mandat, i u operativnom smislu i s obzirom na ljudske resurse te financijski u smislu odgovarajućih financijskih resursa. S obzirom na to posebno su važni aspekti financijske neovisnosti navedeni dalje u tekstu.^[59] To su ona obilježja financijske neovisnosti s obzirom na koja su nacionalne središnje banke najranjivije u odnosu na vanjske utjecaje.

Odlučivanje o proračunu

Ako treća strana ima ovlast odlučivati ili utjecati na odluke o proračunu NSB‑a, to nije u skladu s financijskom neovisnošću osim ako zakon sadržava zaštitnu klauzulu u skladu s kojom takva ovlast ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om.^[60]

Računovodstvena pravila

Financijski izvještaji moraju se pripremati u skladu s općim računovodstvenim pravilima ili u skladu s pravilima koja utvrde tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u. Ako, pak, treće strane utvrđuju takva pravila, pravila moraju barem uzeti u obzir prijedloge tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u.

Godišnje financijske izvještaje trebaju donositi tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u, uz pomoć neovisnih računovođa, a oni mogu podlijegati ex post odobravanju trećih strana (npr. vlade ili parlamenta). Tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u trebaju moći odlučivati o izračunu dobiti neovisno i profesionalno.

Kada poslovanje NSB‑a podliježe kontroli državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela koje je ovlašteno za kontrolu korištenja javnih financija, opseg kontrole treba biti jasno definiran pravnim okvirom^[61], ne smije dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora NSB‑a^[62] i, dodatno, u skladu s načelom institucionalne neovisnosti, on mora biti u skladu sa zabranom davanja uputa NSB‑u i njegovim tijelima nadležnima za odlučivanje i ne smije zadirati u zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om.^[63] Državnu je reviziju potrebno provoditi na nepolitičkoj, neovisnoj i potpuno profesionalnoj osnovi.^[64]

Raspodjela dobiti, kapital i financijske rezervacije nacionalnih središnjih banaka

Kada je riječ o raspodjeli dobiti, u statutu NSB‑a može se propisati način raspodjele njegove dobiti. U nedostatku takvih odredaba, odluke o raspodjeli dobiti trebaju donijeti tijela nadležna za odlučivanje u NSB‑u na profesionalnoj osnovi i one ne smiju podlijegati diskreciji trećih strana osim ako postoji izričita zaštitna klauzula kojom se određuje da to ne dovodi u pitanje financijska sredstva potrebna za obavljanje NSB‑ovih zadaća povezanih s ESSB‑om i nacionalnih zadaća.^[65]

Dobit se može raspodijeliti u državni proračun tek nakon što budu pokriveni^[66] svi akumulirani gubitci iz prethodnih godina i nakon što su formirane financijske rezervacije potrebne za zaštitu realne vrijednosti kapitala i imovine NSB‑a. Privremene ili ad hoc zakonske mjere koje sadržavaju naputke za nacionalne središnje banke o raspodjeli njihove dobiti nisu dopustive.^[67] Slično tome, porez na nerealiziranu kapitalnu dobit NSB‑a također bi narušio načelo financijske neovisnosti.^[68]

Država članica ne smije naložiti smanjenja kapitala NSB‑u bez ex ante suglasnosti tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u, čiji je cilj osigurati da NSB zadrži dostatna financijska sredstva za ispunjavanje svojeg mandata kao član ESSB‑a u skladu s člankom 127. stavkom 2. Ugovora i Statutom. Iz istog razloga, bilo koja izmjena pravila o raspodjeli dobiti NSB‑a treba biti inicirana i o njoj treba donijeti odluku u bliskoj suradnji s NSB‑om, koji najbolje može ocijeniti potrebnu razinu svoje pričuve kapitala.^[69] U vezi s financijskim rezervacijama ili zaštitnim slojevima, nacionalnim središnjim bankama mora biti omogućeno da neovisno formiraju financijske rezervacije za zaštitu realne vrijednosti svojega kapitala i imovine. Države članice također ne smiju otežati nacionalnim središnjim bankama formiranje pričuve kapitala u mjeri koja je potrebna da bi član ESSB‑a ispunjavao svoje zadaće.^[70]

Financijska odgovornost nadzornih tijela

U većini država članica financijska nadzorna tijela djeluju u sklopu nacionalnih središnjih banaka. Tomu nema prigovora ako ta tijela podliježu neovisnom odlučivanju NSB‑a. Međutim, ako se zakonom predviđa samostalnost tih nadzornih tijela pri odlučivanju, važno je osigurati da odluke koje ona donose ne ugrožavaju financijska sredstva NSB‑a kao cjeline. U tim slučajevima nacionalnim zakonodavstvom treba omogućiti NSB‑u da ima krajnju kontrolu nad odlukama nadzornih tijela koje bi mogle utjecati na neovisnost NSB‑a, a osobito na njegovu financijsku neovisnost.^[71]

Autonomija u kadrovskim pitanjima

Države članice ne smiju oslabiti sposobnost NSB‑a da zapošljava i zadržava kvalificirane zaposlenike koji su mu potrebni da bi mogao neovisno obavljati zadaće koje su mu dodijeljene Ugovorom i Statutom.^[72] Također, NSB se ne smije dovesti u položaj u kojem ima ograničenu ili nikakvu kontrolu nad svojim zaposlenicima ili u kojem vlada države članice može utjecati na njegovu politiku u vezi s kadrovskim pitanjima.^[73] O svim izmjenama zakonskih odredaba o primitcima članova tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u i njegovih zaposlenika potrebno je odlučivati u uskoj i djelotvornoj suradnji s NSB‑om,^[74] vodeći računa o njegovim stajalištima, kako bi se osigurala stalna sposobnost NSB‑a glede neovisnog obavljanja njegovih zadaća.^[75] Autonomija u kadrovskim pitanjima proteže se i na pitanja koja se odnose na mirovine zaposlenika. Nadalje, izmjene koje dovode do smanjenja primitaka zaposlenika NSB‑a ne smiju utjecati na ovlasti NSB‑a da upravlja svojim vlastitim financijskim resursima, uključujući sredstva koja proizlaze iz bilo kakvog smanjenja plaća koje isplaćuje.^[76]

Vlasništvo i vlasnička prava

Prava trećih osoba da interveniraju ili izdaju naputke NSB‑u u vezi s imovinom u njegovu vlasništvu nisu u skladu s načelom financijske neovisnosti.

2.2.4. Povjerljivost

Obveza čuvanja poslovne tajne za zaposlene u ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama kao i za članove upravnih tijela ESB‑a i nacionalnih središnjih banaka iz članka 37. Statuta može dovesti do sličnih odredaba u statutima nacionalnih središnjih banaka ili u zakonodavstvu država članica. Nadređenost prava Unije i pravila donesenih na temelju tog prava također znači da nacionalni zakoni o pristupu trećih strana dokumentima moraju biti u skladu s odgovarajućim odredbama prava Unije, uključujući članak 37. Statuta, i da ne smiju dovesti do povrede režima povjerljivosti ESSB‑a.^[77] Pristup državnog ureda za reviziju ili sličnog tijela povjerljivim informacijama i dokumentima NSB‑a mora biti ograničen na ono što je potrebno za obavljanje statutarnih zadaća tijela koje prima informacije i ne smije dovesti u pitanje neovisnost ESSB‑a i režim povjerljivosti ESSB‑a kojemu podliježu članovi tijela nadležnih za odlučivanje i zaposleni u nacionalnim središnjim bankama.^[78] Nacionalne središnje banke trebaju osigurati da ta tijela štite povjerljivost informacija i dokumenata koji su im otkriveni u mjeri u kojoj su oni zaštićeni na razini nacionalnih središnjih banaka.

2.2.5. Zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa

Glede zabrana monetarnog financiranja i povlaštenog pristupa, nacionalna zakonodavstva država članica koje su se pridružile EU‑u u 2004., 2007. ili 2013. morala su biti prilagođena kako bi bila u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta te stupiti na snagu 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. U Švedskoj su potrebne prilagodbe morale stupiti na snagu do 1. siječnja 1995.

Zabrana monetarnog financiranja

Članak 123. stavak 1. Ugovora zabranjuje prekoračenja po računu ili sve druge vrste kredita kod ESB‑a ili nacionalnih središnjih banaka u korist institucija, tijela, ureda ili agencija EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica.

On također zabranjuje ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama izravnu kupnju dužničkih instrumenata od tih subjekata javnog sektora. Ugovor sadržava jedno izuzeće u odnosu na tu zabranu monetarnog financiranja; zabrana se ne primjenjuje na kreditne institucije u javnom vlasništvu prema kojima se, u smislu ponude pričuva središnjih banaka, postupa jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama (članak 123. stavak 2. Ugovora). Osim toga, ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agent za navedene subjekte javnog sektora (članak 21. stavak 21.2. Statuta). Točan opseg primjene zabrane monetarnog financiranja detaljno je uređen Uredbom Vijeća (EZ) br. 3603/93 od 13. prosinca 1993. o utvrđivanju definicija za primjenu zabrana iz članka 104. i članka 104.b stavka 1. Ugovora,^[79] u skladu s kojom zabrana obuhvaća svako financiranje obveza javnog sektora prema trećim stranama.

Zabrana monetarnog financiranja od temeljne je važnosti jer se njome osigurava nenarušavanje glavnog cilja monetarne politike (održavanje stabilnosti cijena). Usto, centralnobankarsko financiranje javnog sektora oslabljuje pritisak na fiskalnu disciplinu. Zabrana se stoga mora tumačiti široko da bi se osigurala njezina stroga primjena, a ona može biti podložna ograničenom broju izuzeća iz članka 123. stavka 2. Ugovora i Uredbe (EZ) br. 3603/93. Tako, čak i kad članak 123. stavak 1. Ugovora izričito govori o „kreditima” s obzirom na koje postoji obveza vraćanja sredstava, zabrana se tim prije primjenjuje na ostale oblike financiranja kod kojih ne postoji obveza vraćanja sredstava.

Opće stajalište ESB‑a o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva sa zabranom najprije je bilo razvijeno u okviru savjetovanja država članica s ESB‑om o prijedlozima propisa na temelju članka 127. stavka 4. i članka 282. stavka 5. Ugovora.^[80]

Nacionalno zakonodavstvo koje upućuje na zabranu monetarnog financiranja

Kada se u nacionalnim pravnim propisima ogleda članak 123. Ugovora ili Uredba (EZ) br. 3603/93, njima se ne smije smanjiti opseg primjene zabrane monetarnog financiranja ili povećati broj izuzeća koja se primjenjuju u skladu s pravom EU‑a. Na primjer, nacionalno zakonodavstvo kojim se osigurava da NSB financira financijske obveze države članice prema međunarodnim financijskim institucijama ili trećim zemljama u načelu nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Kao izuzeće Uredba (EZ) br. 3603/93 dopušta nacionalnim središnjim bankama da financiraju obveze javnog sektora prema MMF‑u ako one rezultiraju inozemnim potraživanjima koja imaju sva obilježja pričuva.^[81] Relevantna obilježja na temelju kojih se utvrđuje kvaliteta potraživanja s obilježjem pričuva odnose se na njihovu dostupnost na zahtjev kako bi se ispunila potreba financiranja platne bilance i druge povezane namjene, što upućuje na to da kreditna kvaliteta i likvidnost potraživanja moraju biti osigurani.^[82]

Financiranje javnog sektora ili obveza javnog sektora prema trećim stranama

Nacionalnim se zakonodavstvom ne smije zahtijevati da NSB financira funkcije koje obavljaju druga tijela javnog sektora ili obveze javnog sektora prema trećim stranama. To se odnosi i na dodjelu novih zadaća nacionalnim središnjim bankama. U tu svrhu, potrebno je od slučaja do slučaja procijeniti može li se zadaća koja se dodjeljuje NSB‑u odrediti kao zadaća središnje banke ili zadaća vlade, tj. zadaća u okviru odgovornosti vlade.^[83] Drugim riječima, moraju se uvesti dostatne zaštite kako bi se osiguralo da neće doći do izbjegavanja cilja zabrane monetarnog financiranja. Upravno vijeće prihvatilo je kriterije za određivanje onoga što se može smatrati da pripada u područje obveza javnog sektora u smislu Uredbe (EZ) br. 3603/93 ili, drugim riječima, što čini zadaću vlade.^[84] Kako bi se osigurala usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja, za novu zadaću koja se povjerava NSB‑u mora se osigurati potpuna i odgovarajuća naknada: (a) ako nije zadaća središnje banke ili aktivnost koja olakšava obavljanje zadaće središnje banke ili (b) ako je povezana sa zadaćom vlade i obavlja se u interesu vlade.^[85] Važni kriteriji za određivanje da je nova zadaća zadaća vlade jesu: (a) njezina netipična priroda, (b) činjenica da se zadaća obavlja u ime i u isključivom interesu vlade i (c) njezin utjecaj na institucionalnu, financijsku i osobnu neovisnost NSB‑a. Posebice, zadaća se može odrediti kao zadaća vlade ako obavljanje nove zadaće ispunjava jedan od sljedećih kriterija: (a) dovodi do neprimjereno razriješenih sukoba interesa s postojećim zadaćama središnje banke, (b) nerazmjerna je financijskim ili organizacijskim kapacitetima NSB‑a, (c) ne uklapa se u institucionalni ustroj NSB‑a, (d) može dovesti do znatnih financijskih rizika i (e) izlaže članove tijela nadležnih za odlučivanje u NSB‑u političkim rizicima koji su nerazmjerni i koji mogu također negativno utjecati na njih u smislu osobne neovisnosti.^[86]

Neke od novih zadaća nacionalnih središnjih banaka koje ESB smatra zadaćama vlade jesu: (a) zadaće povezane s financiranjem sanacijskih fondova ili financijskih programa kao i sustava osiguranja depozita ili naknada štete za investitore,^[87] (b) zadaće povezane s osnivanjem središnjeg registra brojeva bankovnih računa,^[88] (c) zadaće kreditnog posrednika,^[89] (d) zadaće povezane s prikupljanjem, održavanjem i obradom podataka koji podupiru izradu izračuna transfera premija osiguranja,^[90] (e) zadaće povezane sa zaštitom tržišnog natjecanja na tržištu hipotekarnih kredita,^[91] (f) zadaće povezane s osiguranjem sredstava tijelima koja su neovisna o nacionalnim središnjim bankama, a djeluju kao produžetak vlade,^[92] (g) zadaće tijela za informacije za potrebe pojednostavljivanja prekogranične naplate duga u građanskim i trgovačkim stvarima,^[93] (h) zadaće povezane s uspostavom baze podataka potraživanja iz osiguranja,^[94] (i) zadaće povezane s provođenjem znanstvenih analiza u ime i u korist tijela državne uprave^[95] i (j) zadaće povezane s pripravnošću nacionalne obrane koje nadilaze zadaće unutarnjeg planiranja djelovanja u izvanrednim situacijama središnje banke.^[96] Nasuprot tome, zadaće središnje banke mogu, među ostalim, biti nadzorne zadaće^[97] ili zadaće koje su povezane s tim nadzornim zadaćama, kao što su one povezane sa zaštitom potrošača u području financijskih usluga^[98] ili usklađenošću kreditnih institucija sa zahtjevima za restrukturiranje kredita,^[99] nadzorom nad poduzećima koja se bave pribavljanjem kredita^[100] ili društvima koja se bave financijskim leasingom,^[101] nadzorom nad pružateljima ili posrednicima potrošačkih kredita,^[102] izdavanjem odobrenja i nadzorom nad davateljima mikrokredita,^[103] nadzorom nad kreditnim uredima,^[104] nadzorom nad administratorima referentnih kamatnih stopa,^[105] nadzorne zadaće kojima se osigurava usklađenost sa zakonodavstvom Unije u području investicijskih usluga i proizvoda,^[106] zadaće povezane s nadzorom platnih shema,^[107] zadaće povezane s nadzorom pravila koja se odnose na jedinstveno područje plaćanja u eurima,^[108] zadaće koje se odnose na nadzor izdavanja pokrivenih obveznica od strane kreditnih institucija,^[109] zadaće povezane s primjenom i provedbom zakonodavstva Unije u vezi s računima za plaćanje,^[110] administrativne sanacijske zadaće ili određene zadaće povezane s upravljanjem sustavima osiguranja depozita ili naknade štete za investitore^[111] ili zadaće povezane s djelovanjem kreditnih registara i upravljanjem njima.^[112]

Nadalje, NSB ne smije osiguravati prijelazno financiranje kako bi državi članici omogućio ispunjavanje njezinih obveza glede državnih jamstava za obveze banaka.^[113] Također, raspodjela dobiti središnje banke koja nije potpuno realizirana, obračunata i revidirana nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Da bi se udovoljilo zabrani monetarnog financiranja, iznos koji se raspodjeljuje u državni proračun u skladu s pravilima o raspodjeli dobiti koja su na snazi ne smije biti isplaćen, čak ni djelomično, iz pričuva kapitala NSB‑a. Stoga pravila o raspodjeli dobiti ne smiju imati nikakvog utjecaja na pričuve kapitala NSB‑a. Osim toga, kad NSB prenosi sredstva državi, ta sredstva moraju biti remunerirana po tržišnoj vrijednosti, a njihov prijenos mora biti obavljen kada i remuneracija.^[114]

Jednako tako nije dopušteno uplitanje u obavljanje drugih zadaća Eurosustava, kao što je upravljanje deviznim pričuvama, na način da se uvede oporezivanje teoretske i nerealizirane kapitalne dobiti jer bi to dovelo do kredita središnje banke javnom sektoru u obliku raspodjele buduće i nesigurne dobiti unaprijed.^[115]

Preuzimanje obveza javnog sektora

Nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva da preuzme obveze javnog tijela koje je prethodno bilo neovisno zbog nacionalne reorganizacije određenih zadaća i dužnosti (na primjer, u kontekstu prenošenja na NSB određenih nadzornih zadaća koje su prethodno obavljali država ili neovisna tijela javne vlasti ili javna tijela), pri čemu se NSB potpuno ne oslobađa svih financijskih obveza koje proizlaze iz ranijih aktivnosti takvog tijela, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[116] Jednako tako, nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva da dobije odobrenje vlade prije poduzimanja sanacijskih mjera u nizu okolnosti, ali kojim se odgovornost NSB‑a ne ograničuje na njegove vlastite upravne akte, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[117] Slično tome, nacionalno zakonodavstvo kojim se od NSB‑a zahtijeva plaćanje naknada štete, u mjeri u kojoj to dovodi do toga da NSB preuzme obvezu države, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[118]

Financijska potpora kreditnim i/ili financijskim institucijama

Nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB, neovisno i potpuno diskrecijski, financira kreditne institucije i kada nije riječ o centralnobankarskim zadaćama (kao što su monetarna politika, platni sustavi ili operacije privremene likvidnosne potpore), poglavito da daje potporu insolventnim kreditnim institucijama i/ili drugim financijskim institucijama, nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

To se osobito primjenjuje na davanje potpore insolventnim kreditnim institucijama. Razlog je to što bi financiranjem insolventne kreditne institucije NSB preuzeo zadaću vlade.^[119] Isto vrijedi i u slučaju financiranja kreditne institucije od strane Eurosustava koja je, da bi se ponovo uspostavila njezina solventnost, dokapitalizirana izravnim plasmanom dužničkih instrumenata koje je izdala država, a za koje nije bilo alternativnih tržišnih izvora financiranja (dalje u tekstu: „dokapitalizacijske obveznice”), pri čemu se te obveznice upotrebljavaju kao kolateral. U slučaju takve državne dokapitalizacije kreditne institucije koja uključuje izravni plasman dokapitalizacijskih obveznica, naknadno korištenje dokapitalizacijskih obveznica kao kolaterala u likvidnosnim operacijama središnje banke otvara pitanja u vezi s monetarnim financiranjem.^[120] Hitna likvidnosna pomoć, koju NSB odobri neovisno i potpuno diskrecijski solventnoj kreditnoj instituciji na temelju kolaterala u obliku državnih jamstava, mora ispunjavati sljedeće kriterije: (1) mora biti osigurano da kredit koji je dao NSB bude što je moguće kraćeg roka dospijeća, (2) moraju biti ugroženi aspekti sistemske stabilnosti, (3) ne smiju postojati dvojbe glede pravne valjanosti i izvršivosti državnog jamstva na temelju primjenjivoga nacionalnog prava i (4) ne smiju postojati dvojbe glede ekonomske prikladnosti državnog jamstva koje mora pokriti glavnicu kredita i pripadajuće kamate.^[121]

Stoga je potrebno razmotriti umetanje pozivanja na članak 123. Ugovora u nacionalno zakonodavstvo.

Financijska potpora sanacijskim fondovima ili financijskim programima i sustavima osiguranja depozita ili naknada štete za investitore

Financiranje sanacijskog fonda ili fonda za osiguranje depozita koji se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora od strane NSB‑a nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Tijelo se smatra „javnopravnim tijelom” ako posjeduje sva sljedeća obilježja: (a) uspostavljeno je posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezano sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora. Pretpostavlja se da uska povezanost tijela sa subjektima javnog sektora postoji kada ga najvećim dijelom financiraju ti subjekti ili kada u smislu upravljanja ono podliježe nadzoru tih subjekata ili kada ono ima upravni, upravljački ili nadzorni odbor u kojemu su više od polovine članova imenovali ti subjekti.^[122]

Iako se općenito smatra da su upravne sanacijske zadaće povezane s onima iz članka 127. stavka 5. Ugovora, čak i onda kada nije riječ o financiranju „javnopravnog tijela”, financiranje bilo kojega sanacijskog fonda ili financijskog programa nije u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.^[123] Ako NSB djeluje u svojstvu sanacijskog tijela, ne smije niti u jednom slučaju preuzeti ili financirati bilo koju obvezu prijelazne institucije ili društva za upravljanje imovinom.^[124] U tu svrhu, nacionalnim se zakonodavstvom mora pojasniti da NSB neće preuzeti ili financirati obveze tih tijela.^[125]

Direktiva o sustavima osiguranja depozita^[126] i Direktiva o sustavima naknada štete za investitore^[127] predviđaju da troškove financiranja sustava osiguranja depozita i sustava naknada štete za investitore moraju, ovisno o slučaju, snositi same kreditne institucije i investicijska društva. Uz iznimku financiranja „javnopravnog tijela”, nacionalno zakonodavstvo kojim se predviđa da NSB financira nacionalni sustav osiguranja depozita za kreditne institucije ili nacionalni sustav naknada štete za investitore za investicijska društva u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja samo ako je to financiranje kratkoročno, primjenjuje se za rješavanje hitnih situacija i pri ugroženosti aspekata sistemske stabilnosti te ako o njemu NSB odlučuje diskrecijski.^[128] Stoga je potrebno razmotriti umetanje pozivanja na članak 123. Ugovora u nacionalno zakonodavstvo. Kada NSB ostvaruje svoje diskrecijsko pravo davanja kredita, on mora osigurati da de facto ne preuzme zadaću države.^[129] Osobito, potpora središnjih banaka sustavima osiguranja depozita ne smije dovesti do operacija sistemskog pretfinanciranja.^[130]

Funkcija fiskalnog agenta

U članku 21. stavku 21.2. Statuta utvrđeno je da „ESB i nacionalne središnje banke mogu nastupati kao fiskalni agenti” za „institucije, tijela, urede ili agencije Unije, središnje vlasti, regionalna, lokalna ili druga tijela javne vlasti, ostala javnopravna tijela ili javna poduzeća država članica”. Svrha članka 21. stavka 21.2. Statuta jest, nakon prenošenja nadležnosti za monetarnu politiku Eurosustavu, pojasniti da nacionalne središnje banke i nadalje mogu pružati usluge fiskalnog agenta koje inače pružaju vladama i drugim subjektima javnog sektora, a da pritom ne povrede zabranu monetarnog financiranja. Usto, Uredbom (EZ) br. 3603/93 uređen je niz izričitih i usko određenih izuzeća od zabrane monetarnog financiranja u vezi s funkcijom fiskalnog agenta, a to su: (1) unutardnevni krediti javnom sektoru dopušteni su pod uvjetom da ostanu ograničeni na jedan dan i da njihovo produljenje nije moguće,^[131] (2) knjiženje čekova radi naplate, izdanih od strane trećih osoba, u korist javnog sektora prije terećenja banke izdavatelja čeka dopušteno je ako je od trenutka primitka čeka prošlo određeno razdoblje koje je u skladu s uobičajenim razdobljem za naplatu čekova od strane dotičnog NSB‑a, pod uvjetom da svaki saldo koji pritom može nastati čini izuzetak, da je takav saldo manjeg iznosa te da ga je moguće poravnati u kratkom roku^[132] i (3) držanje kovanica koje izdaje javni sektor i koje su knjižene u korist javnog sektora dopušteno je ako iznos tih sredstava ostane niži od 10 % vrijednosti kovanica u optjecaju.^[133]

Nacionalno zakonodavstvo o funkciji fiskalnog agenta općenito treba biti usklađeno s pravom EU‑a, a osobito sa zabranom monetarnog financiranja.^[134] Vodeći računa o tome da je u članku 21. stavku 21.2. Statuta izričito priznata odredba o pružanju usluga fiskalnog agenta, što je legitimna funkcija koju inače obavljaju nacionalne središnje banke, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane središnjih banaka u skladu je sa zabranom monetarnog financiranja, pod uvjetom da te usluge ostanu unutar funkcije fiskalnog agenta i da ne predstavljaju centralnobankarsko financiranje obveza javnog sektora prema trećim osobama ili centralnobankarsko kreditiranje javnog sektora izvan usko određenih izuzeća navedenih u Uredbi (EZ) br. 3603/93.^[135] Nacionalno zakonodavstvo kojim se NSB‑u omogućuje da drži depozite države i da vodi njezine račune ne dovodi u pitanje usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja sve dok takve odredbe ne omogućavaju davanje kredita, uključujući prekoračenje stanja na računima preko noći. Međutim, usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja bila bi dovedena u pitanje kad bi nacionalno zakonodavstvo, na primjer, dopuštalo remuneraciju depozita ili stanja na tekućim računima po kamatnim stopama koje su više, a ne jednake ili manje od tržišnih kamatnih stopa. Remuneracija koja je viša od tržišnih kamatnih stopa de facto je kredit, što je u suprotnosti s ciljem zabrane monetarnog financiranja i stoga može ugroziti ciljeve zabrane. Važno je da svaka remuneracija sredstava na računu odražava tržišne parametre te je osobito važno korelirati remuneracijsku stopu za depozite s njihovim rokovima dospijeća.^[136] Nadalje, pružanje usluga fiskalnog agenta od strane NSB‑a bez remuneracije ne dovodi u pitanje zabranu monetarnog financiranja, pod uvjetom da je riječ o temeljnim uslugama fiskalnog agenta.^[137]

Zabrana povlaštenog pristupa

Članak 124. Ugovora određuje da je „zabranjena svaka mjera koja se ne temelji na načelima stabilnog i sigurnog poslovanja, kojom se institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, središnjim vlastima, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili javnim poduzećima država članica omogućuje povlašteni pristup financijskim institucijama”. Kao i zabrana monetarnog financiranja, zabrana povlaštenog pristupa ima za cilj potaknuti države članice na poštovanje zdrave fiskalne politike, izbjegavajući to da monetarno financiranje javnog deficita ili povlašteni pristup tijela javne vlasti financijskim tržištima dovedu do prekomjernog zaduživanja ili do prekomjernih deficita država članica.^[138]

U skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 3604/93,^[139] smatra se da je povlašteni pristup svaki zakon, propis ili bilo koji drugi obvezujući pravni instrument koji je donesen na temelju izvršavanja javnih ovlasti, a koji (a) obvezuje financijske institucije da stječu ili drže obveze institucija ili tijela EU‑a, središnjih vlasti, regionalnih, lokalnih ili drugih tijela javne vlasti, ostalih javnopravnih tijela ili javnih poduzeća država članica ili (b) dodjeljuje porezne pogodnosti od kojih koristi mogu imati samo financijske institucije, ili financijske pogodnosti koje nisu u skladu s načelima tržišnoga gospodarstva, radi poticanja tih institucija da stječu ili drže takve obveze.

Nacionalne središnje banke, kao tijela javne vlasti, ne smiju poduzimati mjere kojima se javnom sektoru daje povlašteni pristup financijskim institucijama ako takve mjere ne počivaju na načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja. Nadalje, pravila o aktiviranju ili davanju u zalog dužničkih instrumenata koja su donijele nacionalne središnje banke ne smiju se rabiti kao sredstvo izbjegavanja zabrane povlaštenog pristupa.^[140] Zakonodavstvom države članice kojim se uređuje to područje ne smije se uspostaviti takav povlašteni pristup.

Članak 2. Uredbe (EZ) br. 3604/93 određuje „načela stabilnog i sigurnog poslovanja” kao razloge na kojima su utemeljeni nacionalni zakoni, propisi ili upravne mjere, na temelju, ili u skladu s pravom EU‑a, te su namijenjeni promicanju zdravlja financijskih institucija jačanjem stabilnosti financijskoga sustava kao cjeline i zaštiti potrošača tih institucija. Načelima stabilnoga i sigurnog poslovanja nastoji se osigurati da banke ostanu solventne s obzirom na svoje deponente.^[141] Sekundarnim zakonodavstvom EU‑a u području bonitetnog nadzora uspostavljen je niz zahtjeva za osiguranje zdravlja kreditnih institucija.^[142] „Kreditna institucija” znači društvo čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita za vlastiti račun.^[143] Dodatno, kreditne institucije, općenito poznate kao „banke”, od nadležnog tijela države članice moraju dobiti odobrenje za pružanje usluga.^[144]

Premda se minimalne pričuve mogu promatrati kao dio bonitetnih zahtjeva, one su dio poslovnog okvira NSB‑a i rabe se kao instrument monetarne politike u većini gospodarstava, uključujući europodručje.^[145] S tim u vezi, stavak 2. Priloga I. Smjernice ESB/2014/60^[146] navodi da se sustavom minimalnih pričuva Eurosustava ponajprije ostvaruju funkcije monetarne politike glede stabilizacije kamatnih stopa na tržištu novca i stvaranja ili povećavanja manjka strukturne likvidnosti.^[147] ESB zahtijeva od kreditnih institucija osnovanih u europodručju da drže minimalne pričuve (u obliku depozita) na računima kod nacionalnih središnjih banaka.^[148]

U fokusu je ovog izvješća usklađenost nacionalnog zakonodavstva ili pravila koja su donijele nacionalne središnje banke i statuta nacionalnih središnjih banaka sa zabranom povlaštenog pristupa iz Ugovora. Međutim, ovo izvješće ne dovodi u pitanje ocjenu primjenjuju li se zakoni, propisi, pravila ili upravni akti u državama članicama pod okriljem načela stabilnoga i sigurnog poslovanja kao sredstvo za izbjegavanje zabrane povlaštenog pristupa. Takva ocjena prelazi opseg ovog izvješća.

2.2.6. Jedinstveno pisanje naziva valute euro

U članku 3. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji utvrđeno je da „Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro”. U tekstu Ugovora na svim izvornim jezicima koji rabe latinično pismo naziv jedinstvene valute euro dosljedno se piše u prvom padežu jednine kao „euro”. Naziv jedinstvene valute euro u tekstovima koji rabe grčko pismo piše se kao „ευρώ”, dok se u tekstovima koji rabe ćirilično pismo piše kao „евро”.^[149] U skladu s tim, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura^[150] jasno navodi da naziv jedinstvene valute mora biti jednak u svim službenim jezicima Europske unije, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama. Stoga se u Ugovorima zahtijeva da se riječ „euro” piše na jedinstven način u prvom padežu jednine u svim pravnim propisima EU‑a i u nacionalnim pravnim propisima, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama.

S obzirom na to da EU ima isključivu nadležnost za određivanje naziva jedinstvene valute, sva odstupanja od tog pravila nisu u skladu s Ugovorima i trebaju biti otklonjena.^[151] Ovo se načelo primjenjuje na sve nacionalne pravne propise, a ocjene dane u poglavljima o pojedinačnim državama usredotočene su na statute nacionalnih središnjih banaka i zakone o prelasku na euro.

2.2.7. Pravna integracija nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav

Odredbe u nacionalnom zakonodavstvu (osobito u statutima nacionalnih središnjih banaka, ali i u ostalom zakonodavstvu) koje sprječavaju obavljanje zadaća povezanih s Eurosustavom ili usklađenost s odlukama ESB‑a nisu u skladu s djelotvornim poslovanjem Eurosustava kad dotična država članica prihvati euro. Nacionalno je zakonodavstvo stoga potrebno prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s Ugovorom i Statutom s obzirom na zadaće povezane s Eurosustavom. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, nacionalno je zakonodavstvo bilo potrebno prilagoditi kako bi se osigurala njegova usklađenost do datuma uspostave ESSB‑a (kada je riječ o Švedskoj) i do 1. svibnja 2004., 1. siječnja 2007. i 1. srpnja 2013. (kada je riječ o državama članicama koje su se na te datume pridružile EU‑u). Neovisno o tome, statutarni zahtjevi koji se odnose na potpunu pravnu integraciju NSB‑a u Eurosustav trebaju stupiti na snagu tek u trenutku kada potpuna integracija stupi na snagu, tj. na datum kad država članica s odstupanjem prihvati euro.

Glavna područja razmotrena u ovom izvješću jesu ona u kojima statutarne odredbe mogu spriječiti usklađenost nacionalnih središnjih banaka sa zahtjevima Eurosustava. To obuhvaća (a) odredbe na temelju kojih bi se nacionalne središnje banke moglo spriječiti da sudjeluju u provođenju jedinstvene monetarne politike, koju su utvrdila tijela nadležna za odlučivanje u ESB‑u ili (b) odredbe koje bi mogle spriječiti guvernera da ispunjava svoje dužnosti člana Upravnog vijeća ESB‑a ili (c) odredbe koje ne poštuju posebna prava ESB‑a ili (d) odredbe koje ne priznaju da je Uniji neopozivo dodijeljena isključiva nadležnost za obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om u državama članicama čija je valuta euro^[152] ili (e) odredbe na temelju kojih su nacionalne središnje banke u obavljanju njihovih zadaća povezanih s ESSB‑om vezane odlukama nacionalnih tijela koje su u suprotnosti s pravnim aktima ESB‑a. Pritom se razlikuju ciljevi ekonomske politike, zadaće, financijske odredbe, tečajna politika i međunarodna suradnja. Naposljetku, navode se ostala područja s obzirom na koja može biti potrebno prilagoditi statute nacionalnih središnjih banaka.

Ciljevi ekonomske politike

Potpuna integracija NSB‑a u Eurosustav zahtijeva da njegovi statutarni ciljevi budu usklađeni s ciljevima ESSB‑a, kako je utvrđeno u članku 2. Statuta. Među ostalim, to znači da je statutarne ciljeve s „nacionalnom notom” – na primjer kada se statutarne odredbe odnose na obvezu vođenja monetarne politike u okviru opće ekonomske politike dotične države članice – potrebno prilagoditi. Nadalje, sekundarni ciljevi NSB‑a moraju biti u skladu s njegovom obvezom davanja potpore općim ekonomskim politikama u EU‑u i ne smiju utjecati na tu obvezu kako bi se dao doprinos ostvarivanju ciljeva EU‑a kako je utvrđeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji, a ta je obveza sama po sebi cilj za koji je navedeno da ne dovodi u pitanje održavanje stabilnosti cijena.^[153]

Zadaće

S obzirom na status NSB‑a kao sastavnog dijela Eurosustava, zadaće NSB‑a države članice čija je valuta euro uglavnom su određene u Ugovoru i Statutu. Radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora, odredbe o zadaćama u statutima nacionalnih središnjih banaka potrebno je usporediti s odgovarajućim odredbama Ugovora i Statuta te se moraju otkloniti sve neusklađenosti.^[154] To se odnosi na svaku odredbu koja, nakon prihvaćanja eura i integracije u Eurosustav, čini prepreku obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om, a osobito na odredbe koje ne poštuju ovlasti ESSB‑a na temelju Poglavlja IV. Statuta.

U svim nacionalnim pravnim propisima koji se odnose na monetarnu politiku mora biti prepoznato da se monetarna politika EU‑a provodi preko Eurosustava.^[155] Statuti nacionalnih središnjih banaka mogu sadržavati odredbe o instrumentima monetarne politike. Te odredbe moraju biti usporedive s onima iz Ugovora i Statuta, a sve koje nisu s njima usklađene moraju biti otklonjene radi usklađenosti s člankom 131. Ugovora.

Praćenje fiskalnih kretanja zadaća je koju NSB redovito provodi kako bi pravilno ocijenio smjer djelovanja monetarne politike. Nacionalne središnje banke također mogu iznijeti svoja stajališta o relevantnim fiskalnim kretanjima na temelju svojih aktivnosti praćenja i njihove neovisnosti glede davanja savjeta u cilju davanja doprinosa pravilnom funkcioniranju europske monetarne unije. Praćenje fiskalnih kretanja od strane NSB‑a za potrebe monetarne politike treba počivati na potpunom pristupu svim važnim podatcima o javnim financijama. U skladu s tim, nacionalnim središnjim bankama treba biti dan bezuvjetan, pravodoban i automatski pristup svim važnim statističkim podatcima o javnim financijama. Međutim, uloga NSB‑a ne smije prelaziti okvire aktivnosti praćenja koje su rezultat ili su povezane – izravno ili neizravno – s obavljanjem njegova mandata u području monetarne politike.^[156] Formalni mandat na temelju kojega NSB ocjenjuje prognoze i fiskalna kretanja podrazumijeva da NSB ima određenu funkciju u kreiranju fiskalnih politika (i odgovarajuću odgovornost za te politike), čime se mogu narušiti provedba mandata Eurosustava u području monetarne politike i neovisnost NSB‑a.^[157]

U kontekstu nacionalnih zakonodavnih inicijativa usmjerenih na otklanjanje previranja na financijskim tržištima, ESB je naglasio da se svi poremećaji u nacionalnim segmentima novčanog tržišta europodručja trebaju izbjegavati jer to može narušiti provođenje jedinstvene monetarne politike. To se osobito odnosi na davanje državnih jamstava za pokriće međubankovnih depozita.^[158]

Države članice moraju osigurati da nacionalne zakonodavne mjere za rješavanje problema s likvidnošću poduzeća ili profesionalnih sudionika na tržištu, na primjer njihovih dugovanja prema financijskim institucijama, nemaju negativan učinak na tržišnu likvidnost. Takve mjere osobito ne smiju biti u nesuglasju s načelom otvorenoga tržišnoga gospodarstva u skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji, jer bi to moglo omesti tok kredita, znatno utjecati na stabilnost financijskih institucija i tržišta te stoga utjecati na obavljanje zadaća Eurosustava.^[159]

U nacionalnim pravnim propisima kojima se NSB‑u daje isključivo pravo da izdaje novčanice mora biti prepoznato da, kad se euro prihvati, Upravno vijeće ESB‑a ima isključivo pravo odobriti izdavanje euronovčanica u skladu s člankom 128. stavkom 1. Ugovora i člankom 16. Statuta, te da pravo izdavanja euronovčanica pripada ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama. Nacionalni pravni propisi koji omogućavaju vladi da utječe na izdanja u smislu apoena, izrade, opsega i povlačenja euronovčanica također moraju biti ukinuti ili se moraju prepoznati ovlasti ESB‑a glede euronovčanica, kako je utvrđeno u odredbama Ugovora i Statuta. Neovisno o podjeli odgovornosti u vezi s kovanicama između vlada i nacionalnih središnjih banaka, u odgovarajućim odredbama mora biti prepoznata ovlast ESB‑a da odobrava opseg izdanja eurokovanica kad se euro prihvati. Država članica ne smije smatrati da je gotovina u optjecaju dug njezina NSB‑a prema vladi te države članice, jer to poništava koncept jedinstvene valute i nije u skladu sa zahtjevima pravne integracije u Eurosustav.^[160]

Glede upravljanja deviznim pričuvama,^[161] Ugovor krši svaka država članica koja je prihvatila euro i koja ne prenese svoje službene devizne pričuve^[162] svojem NSB‑u. Osim toga, svako pravo treće strane – na primjer, vlade ili parlamenta – da utječe na odluke NSB‑a u vezi s upravljanjem službenim deviznim pričuvama nije u skladu s trećom alinejom članka 127. stavka 2. Ugovora. Nadalje, nacionalne središnje banke trebaju osigurati ESB‑u devizne pričuve razmjerno svojim udjelima u upisanom kapitalu ESB‑a. To znači da ne smiju postojati pravne prepreke za nacionalne središnje banke pri prijenosu deviznih pričuva na ESB.

Glede statistike, iako uredbe donesene na temelju članka 34. stavka 34.1. Statuta u području statistike ne dodjeljuju nikakva prava niti nameću ikakve obveze državama članicama koje nisu prihvatile euro, članak 5. Statuta, koji se odnosi na prikupljanje statističkih podataka, primjenjuje se na sve države članice neovisno o tome jesu li one prihvatile euro. U skladu s tim, države članice čija valuta nije euro obvezne su utvrđivati i provoditi, na nacionalnoj razini, sve mjere za koje drže da su prikladne za prikupljanje statističkih podataka koji su potrebni da bi se ispunili ESB‑ovi statistički izvještajni zahtjevi^[163] i obaviti pravodobne pripreme u području statistike kako bi postale države članice čija je valuta euro.^[164] Nacionalno zakonodavstvo kojim se uspostavlja okvir za suradnju između nacionalnih središnjih banaka i nacionalnih statističkih ureda mora jamčiti neovisnost nacionalnih središnjih banaka u obavljanju njihovih zadaća u sklopu statističkog okvira ESSB‑a.^[165]

Financijske odredbe

Financijske odredbe u Statutu obuhvaćaju pravila o financijskim izvještajima,^[166] reviziji,^[167] upisu kapitala,^[168] prijenosu deviznih pričuva^[169] i raspodjeli monetarnog prihoda^[170]. Nacionalne središnje banke moraju biti sposobne ispunjavati svoje obveze na temelju tih odredaba te stoga moraju biti ukinute sve nacionalne odredbe koje nisu u skladu s njima.

Tečajna politika

Država članica s odstupanjem može zadržati nacionalno zakonodavstvo kojim se određuje da je vlada odgovorna za tečajnu politiku dotične države članice, pri čemu je savjetodavna i/ili izvršna uloga dodijeljena NSB‑u. Međutim, kada država članica prihvati euro, takvo zakonodavstvo mora odražavati činjenicu da je odgovornost za tečajnu politiku europodručja prenesena na razinu EU‑a u skladu s člancima 138. i 219. Ugovora.

Međunarodna suradnja

Za prihvaćanje eura nacionalno zakonodavstvo mora biti u skladu s člankom 6. stavkom 6.1. Statuta, koji predviđa da u području međunarodne suradnje koja obuhvaća zadaće povjerene Eurosustavu ESB odlučuje o načinu zastupanja ESSB‑a. Nacionalno zakonodavstvo koje dopušta NSB‑u da sudjeluje u međunarodnim monetarnim institucijama mora učiniti takvo sudjelovanje predmetom odobrenja ESB‑a (članak 6. stavak 6.2. Statuta).

Razno

Osim navedenih pitanja, kod nekih država članica postoje druga područja gdje je nacionalne odredbe potrebno prilagoditi (na primjer u području sustava za obračun i platnih sustava te razmjene informacija).

3. Stanje ekonomske konvergencije

U ovom poglavlju daje se horizontalni pregled. Neki činitelji koji su važni za sveobuhvatnu procjenu nisu obuhvaćeni ovim poglavljem, već poglavljima 4. i 5.

Glede usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ostvaren je ograničen napredak od ESB‑ova Izvješća o konvergenciji iz 2020., uglavnom zbog zahtjevnih gospodarskih uvjeta (Tablica 3.1.). Stopa inflacije mjerena HIPC‑om znatno je iznad referentne vrijednosti u pet od sedam država obuhvaćenih izvješćem, što je bio slučaj i u 2020. Od travnja 2020. dvanaestomjesečni prosjeci razlike između dugoročnih kamatnih stopa i dugoročnih kamatnih stopa u europodručju neznatno su se smanjili u jednoj državi i ostali gotovo nepromijenjeni u tri od sedam država obuhvaćenih izvješćem te su, iako u bitno različitoj mjeri, porasli u ostalim trima državama. Dugoročna kamatna stopa bila je iznad referentne vrijednosti u dvije države i znatno iznad te vrijednosti u jednoj državi, u usporedbi sa samo jednom državom koja je u 2020. zabilježila dugoročnu kamatnu stopu iznad referentne vrijednosti. Dvije su se države (Bugarska i Hrvatska) pridružile europskom tečajnom mehanizmu (ERM II) u srpnju 2020. Valute nekoliko država obuhvaćenih ovim izvješćem znatno su fluktuirale u odnosu na euro tijekom posljednjih nekoliko godina, dok su neke valute znatno deprecirale nakon ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. U većini država nije ostvaren nikakav napredak u smanjenju fiskalnih neravnoteža zbog znatnog slabljenja gospodarske aktivnosti prouzročenog pandemijom bolesti COVID‑19 i fiskalnih mjera donesenih radi ublažavanje njezina učinka.

Krajem veljače 2022. tržišta su energije i sirovina, devizno tržište i globalno tržište kapitala bili pod utjecajem znatnih šokova, čije je ishodište rusko‑ukrajinski sukob. Ti su poremećaji vjerojatno imali posebno velik utjecaj na države Srednje i Istočne Europe. Osobito, inflacija je dodatno porasla zbog rastućih cijena energije i sirovina. Kao što je i vidljivo iz recentnih inflacijskih kretanja, cjenovni su pritisci također sve sveobuhvatniji te bi inflacija mogla ostati na povišenoj razini i viša nego što se isprva očekivalo u sljedećim mjesecima zbog rasta cijena sirovina uvjetovanog ratom, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude. Trenutačno je prilično neizvjesno kakvu će važnost u budućnosti imati utjecaj rusko‑ukrajinskog sukoba na promatrane države i općenito na gospodarstvo EU‑a, a to neće ovisiti samo o trajanju rata i odgovorima politike. Globalni opskrbni lanci, u koje je EU visokointegriran, već su bili izloženi stresu koji je prouzročila pandemija, a rat bi mogao trajno preoblikovati opskrbne lance i tako utjecati na gospodarske izglede i razine cijena u srednjoročnom razdoblju. Ukupna transmisija šoka koji je prouzročio rat razlikovat će se u promatranim državama i ovisiti o trgovinskim i financijskim poveznicama, izloženosti rastu cijena sirovina i snazi prethodnog porasta inflacije.

Tablica 3.1.

Pregledna tablica ekonomskih pokazatelja konvergencije

Od objave prethodnog Izvješća o konvergenciji u 2020. EU je bila pod utjecajem dužeg nego što se isprva očekivalo šoka uzrokovanog pandemijom bolesti COVID‑19, što je dovelo do znatnog pada gospodarske aktivnosti u 2020., od kojeg su se sve promatrane države snažno oporavile. Najnovije informacije, međutim, upućuju na to da je izbijanje rusko‑ukrajinskog sukoba u veljači 2022. nepovoljno utjecalo na gospodarsku aktivnost i da zamagljuje gospodarske izglede barem za 2022. Izbijanje pandemije bolesti COVID‑19 u ožujku 2020. rezultiralo je snažnim padom gospodarske aktivnosti u drugom tromjesečju 2020. u svim promatranim državama. Međutim, postupnim ukidanjem mjera za sprječavanje širenja zaraze i uvođenjem važnih mjera fiskalne, bonitetne i monetarne politike kako bi se neutralizirala gospodarska šteta izazvana pandemijom poduprijet je oporavak gospodarske aktivnosti u sljedećim tromjesečjima. Unatoč uskim grlima na strani ponude, gospodarska se aktivnost snažno oporavila u sedam promatranih država u 2021., uglavnom potaknuta snažnom domaćom potražnjom i dinamičnim kretanjima na tržištu rada. U Hrvatskoj su činitelj bili i dobri izvozni rezultati. Situacija na tržištu rada brzo se poboljšala nakon ublažavanja ograničenja povezanih s pandemijom bolesti COVID‑19, potaknuta mjerama politike koje su poduzela nacionalna tijela. Stoga su u većini slučajeva uvjeti na tržištu rada ostali pooštreni. U nekim je državama ostvaren daljnji napredak u ispravljanju vanjskih neravnoteža i smanjenju ovisnosti o inozemnom financiranju. To je povećalo otpornost u tim državama. Međutim, znatne makroekonomske i financijske ranjivosti i nadalje postoje, iako u različitim stupnjevima ovisno o državi. Ako se primjereno ne riješe u državama s nižim BDP‑om po stanovniku, te će ranjivosti vjerojatno usporiti njihov napredak glede konvergencije u dugoročnom razdoblju, uključujući i njihov odgovor na nepovoljne vanjske šokove. Rusko‑ukrajinski sukob od početka 2022. nepovoljno je utjecao na gospodarsku aktivnost i izglede i povećavao je inflacijske pritiske zbog povećanja cijena energije i sirovina. Cijene sirovina snažno su porasle te su do izražaja posebno došle ranjivosti koje proizlaze iz visoke ovisnosti o uvozu energije i nekih drugih sirovina iz samo jedne države (primjerice Rusije).

Glede kriterija stabilnosti cijena, dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije bila je znatno iznad referentne vrijednosti od 4,9 % u pet od sedam država obuhvaćenih izvješćem (Grafikon 3.1.). Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska i Rumunjska zabilježile su stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti, a te su stope bile ispod referentne vrijednosti u Hrvatskoj i znatno ispod referentne vrijednosti u Švedskoj. U Izvješću o konvergenciji iz 2020. Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska i Rumunjska zabilježile su stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti od 1,8 % koja se tada primjenjivala.

Grafikon 3.1.

Inflacija mjerena HIPC‑om

(prosječna godišnja promjena u postotcima)

U trenutku objave ovog izvješća samo je Rumunjska obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. Iako je u četiri promatrane države deficit prelazio referentnu vrijednost u 2021., nije pokrenut nijedan novi postupak u slučaju prekomjernog deficita. Uoči krize uzrokovane koronavirusom proračunski su deficiti snažno porasli u svim državama u 2020. i, osim u Švedskoj, ostali su povišeni u 2021. U usporedbi s prethodnom godinom, proračunski se saldo poboljšao u 2021. u svim državama osim u Bugarskoj i Češkoj. Ipak, četiri promatrane države zabilježile su proračunske deficite iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., pri čemu je deficit bio najviši u Mađarskoj i Rumunjskoj, 6,8 % i 7,1 % BDP‑a (Grafikon 3.2.). Nadalje, referentnu vrijednost premašile su Bugarska i Češka u kojima je zabilježen deficit od 4,1 % i 5,9 % BDP‑a. Očekuje se da će se, prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022., omjer deficita i BDP‑a poboljšati u četiri države u 2022. te da će ostati iznad referentne vrijednosti od 3 % u svim državama, osim u Hrvatskoj i Švedskoj. U 2023. očekuje se dodatno poboljšanje proračunskog salda u šest država, pri čemu se očekuje da će on i nadalje biti iznad referentne vrijednosti u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Glede kriterija duga, u Bugarskoj i Švedskoj omjer duga iznosio je 25,1 % i 36,7 % BDP‑a u 2021. (Grafikon 3.3.). U Češkoj, Poljskoj i Rumunjskoj taj je omjer bio između 40 % i 60 % BDP‑a. Hrvatska i Mađarska bile su u 2021. jedine države u kojima je omjer duga opće države i BDP‑a bio iznad referentne vrijednosti od 60 %, što je bio slučaj i u 2019. U obje se države omjer duga smanjivao u razdoblju od 2014. do 2019. i približavao vrijednosti od 60 % BDP‑a zadovoljavajućom brzinom do kraja 2019. Zbog pandemije bolesti COVID‑19, omjer duga u obje je države porastao za oko 15 postotnih bodova BDP‑a u 2020., a zatim se ponovo smanjio u 2021. Procjena održivosti državnog duga u srednjoročnom razdoblju osobito je važna u kontekstu u kojem je u posljednje tri uzastopne godine, tj. 2020., 2021. i 2022., primijenjena opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu. Osim toga, očekuje se da će ona primjenjivati i u 2023. Europska komisija zaključila je u svibnju 2022. da kriterij državnog deficita nije zadovoljen u Bugarskoj, Češkoj i Mađarskoj s obzirom na njihove rezultate u 2021. i u Poljskoj s obzirom na njezin deficit planiran u 2022. te da kriterij duga nije zadovoljen u Mađarskoj. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novih postupaka u slučaju prekomjernog deficita. Međutim, Komisija je navela da će u jesen 2022. ponovo ocijeniti relevantnost predlaganja pokretanja postupaka u slučaju prekomjernog deficita. Rumunjska je obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita koji je pokrenut u travnju 2020. i stavljen u mirovanje na temelju ostvarenja potrebne ciljane razine ukupnog deficita i fiskalnih napora u 2021.

Grafikon 3.2.

Suficit (+) ili deficit (–) proračuna opće države

(postotak BDP‑a)

Grafikon 3.3.

Bruto dug opće države

(postotak BDP‑a)

Što se tiče tečajnoga kriterija, stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će bugarski lev i hrvatska kuna biti uključeni u ERM II te su stoga te dvije valute sudjelovale u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Bugarski lev uključen je u ERM II po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro, dok je hrvatska kuna uključena u ERM II po središnjem paritetu od 7,53450 kuna za euro.^[171] Obje su valute sudjelovale uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila tečajnom mehanizmu uz zadržavanje svojeg postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele hrvatske i bugarske vlasti (od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada su njihove valute uključene u ERM II – „obveze prije ulaska”) kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija pratili su djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. Hrvatska je postigla sve rezultate u kontekstu „obveza preuzetih nakon pridruživanja” ERM‑u II, dok se njihovo ostvarenje u Bugarskoj općenito odvija u skladu s planovima. Međutim, daljnji napredak potreban je kako bi se riješili preostali nedostatci u Hrvatskoj u području sprječavanja pranja novca navedeni u nedavno objavljenom izvješću Odbora stručnjaka Vijeća Europe za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL). Bugarski lev nije odstupao od središnjeg pariteta u dvogodišnjem referentnom razdoblju, dok je hrvatska kuna pokazivala nizak stupanj kolebljivosti i njome se trgovalo po tečaju blizu njezina središnjeg pariteta. Od uključenja kune u ERM II u srpnju 2020. i tijekom cijelog referentnog razdoblja maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na središnji paritet bilo je 1,0 %, dok je maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo 0,8 %. Ta su odstupanja znatno manja od standardnog raspona fluktuacije unutar ERM‑a II. Među valutama koje ne sudjeluju u ERM‑u II, rumunjski leu pokazivao je vrlo nisku kolebljivost, dok su preostale valute bile izložene relativno visokoj kolebljivosti tijekom većeg dijela referentnog razdoblja.

Grafikon 3.4.

Bilateralni tečajevi u odnosu na euro

(indeks: prosjek u svibnju 2020. = 100, dnevni podatci, 26. svibnja 2020. – 25. svibnja 2022.)

Glede konvergencije dugoročnih kamatnih stopa, u dvije od sedam promatranih država dugoročne kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti, koja je iznosila 2,6 %. U jednoj je državi dugoročna kamatna stopa bila znatno iznad referentne vrijednosti (Grafikon 3.5.). Kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti u Poljskoj i Mađarskoj te znatno iznad te vrijednosti u Rumunjskoj. Najniže vrijednosti – sve niže od 1 % – zabilježene su u Bugarskoj, Hrvatskoj i Švedskoj. Usporedbe radi, u Izvješću o konvergenciji iz 2020. dugoročna kamatna stopa bila je iznad referentne vrijednosti, koja je tada iznosila 2,9 %, samo u Rumunjskoj.

Grafikon 3.5.

Dugoročne kamatne stope

(postotci, godišnji prosjeci)

Pri ocjeni usklađenosti s konvergencijskim kriterijima ključna je održivost. Konvergencija se mora ostvariti na trajnoj osnovi, a ne samo u određenom trenutku. Prvo desetljeće ekonomske i monetarne unije (EMU) pokazalo je da slabi fundamenti, suviše blaga makroekonomska politika i nedostatni statistički kapaciteti na razini države i pretjerano optimistična očekivanja o konvergenciji realnih dohodaka stvaraju rizike ne samo za promatrane države već i za nesmetano funkcioniranje europodručja u cjelini. Drugo je desetljeće pokazalo da ekonomska konvergencija može biti izazov i trajati dugo ako su početne makroekonomske neravnoteže velike, prilagodba i reformski procesi teški, a otpornost na negativne šokove slaba. Usklađenost s brojčanim konvergencijskim kriterijima u određenom trenutku nije sama po sebi jamstvo za uspješno članstvo u europodručju. Države koje se pridružuju europodručju trebaju stoga dokazati održivost svojih konvergencijskih procesa i svoju sposobnost da ispune kontinuirane obveze i izazove koje donosi prihvaćanje eura, vodeći računa o tome da su mehanizmi podjele rizika unutar EMU‑a nepotpuni. To je u interesu same države i u interesu europodručja.

U mnogim promatranim državama potrebne su trajne prilagodbe politike da bi se ostvarila održiva konvergencija. Preduvjet za održivu konvergenciju je makroekonomska stabilnost, poticajno poslovno okružje s učinkovitim ekonomskim strukturama i javnim institucijama, a posebice zdrava fiskalna politika. Visok stupanj fleksibilnosti na tržištima proizvoda i rada nužan je za sprječavanje makroekonomskih šokova. Mora postojati kultura stabilnosti, s dobro ukorijenjenim inflacijskim očekivanjima koja pogoduju ostvarenju stabilnosti cijena. Povoljni uvjeti za učinkovitu upotrebu kapitala i radne snage u gospodarstvu potrebni su za povećanje ukupne faktorske produktivnosti i dugoročnoga gospodarskog rasta. Visok stupanj ekonomske integracije s europodručjem potreban je za postizanje sinkronizacije poslovnog ciklusa. Nadalje, moraju se uvesti primjerene makrobonitetne politike kako bi se spriječio rast makroekonomskih i financijskih neravnoteža, kao što su prekomjerna povećanja cijena imovine i ciklusi naglog rasta i pada kredita koji su trošak za društvo. Potrebno je uvesti i primjeren okvir za nadzor financijskih institucija. Ključno je da države obuhvaćene dubinskim preispitivanjima Europske komisije u okviru postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže riješe neravnoteže u svojim gospodarstvima. Naposljetku, snaga institucionalnog okružja, uključujući sposobnost države da provede gospodarsku prilagodbu i dobre strukturne politike, važan je činitelj ekonomske integracije i konvergencije. Instrument Next Generation EU (NGEU) jedinstvena je prilika za ubrzavanje procesa konvergencije prema europodručju, za čiji su uspjeh ključni brza i učinkovita provedba.

3.1. Kriterij stabilnosti cijena

U travnju 2022. u pet od sedam promatranih država dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Zbog izbijanja pandemije bolesti COVID‑19 inflacija u europodručju znatno se usporila u 2020. i potom snažno porasla u 2021., uglavnom pod utjecajem baznih učinaka, snažnog porasta cijena energije, posebice krajem 2021., uskih grla na strani ponude koje je prouzročila pandemija i snažnog rasta globalne potražnje za proizvodima. Od objave prethodnog Izvješća o konvergenciji inflacija je u većini promatranih država imala sličan obrazac kretanja, pri čemu je između svibnja 2021. i travnja 2022. bila najviša u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj zbog viših cijena prehrambenih proizvoda i energije te pooštravanja uvjeta na tržištu rada. U tom kontekstu ovih su pet država zabilježile stope inflacije znatno iznad referentne vrijednosti, a te su stope bile ispod referentne vrijednosti u Hrvatskoj i znatno ispod referentne vrijednosti u Švedskoj. Rusko‑ukrajinski sukob povećavao je od početka 2022. inflacijske pritiske zbog povećanja cijena energije i sirovina i dodatne opterećenosti ionako prenapregnutih opskrbnih lanaca. Zbog toga je inflacija dodatno porasla u svim promatranim državama početkom 2022., premda u različitim stupnjevima.

U posljednjih deset godina prosječna stopa i kolebljivost inflacije znatno su varirale među promatranim državama (Grafikon 3.6.). U tom razdoblju prosječna inflacija mjerena HIPC‑om bila je iznad 2,0 % u Mađarskoj i Rumunjskoj. U Češkoj prosječna inflacija bila je 2,0 %, dok je u Poljskoj bila neznatno ispod te razine. U Bugarskoj, Hrvatskoj i Švedskoj inflacija je iznosila prosječno oko 1,0 %. U istom je razdoblju inflacija fluktuirala u relativno širokom rasponu u svim promatranim državama, osim u Švedskoj. U državama s pozitivnim razlikama inflacije u odnosu na europodručje u posljednjih je deset godina ostvaren ograničen napredak prema konvergenciji. Istodobno je kretanje razlika inflacije u odnosu na europodručje tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2020. do travnja 2022. bilo heterogeno u većini promatranih država.

Grafikon 3.6.

Kretanja i izgledi dugoročnog HIPC‑a

(godišnje promjene u postotcima)

Dugoročnija cjenovna kretanja zrcalila su kolebljivije makroekonomsko okružje u mnogim državama. Gledajući posljednjih deset godina heterogena cjenovna kretanja u promatranim državama u 2012. djelomično su bila rezultat razlika u snazi gospodarskog oporavka i mjera specifičnih za pojedinu državu koje su se odnosile na administrativno regulirane cijene nakon nagloga gospodarskog pada u toj godini. Međutim, u 2013. započeo je silazni trend inflacije u svim promatranim državama, pa je ona pala na dosad najniže, a često čak i negativne stope. Ovaj opći trend uglavnom je odražavao kretanja globalnih cijena sirovina, blage uvezene inflacijske pritiske i postojan rezervni kapacitet u nekim državama. Kretanja globalnih cijena sirovina imala su posebno izražen utjecaj na gospodarstva država Srednje i Istočne Europe zbog relativno velikih pondera energije i prehrambenih proizvoda u njihovim košaricama za izračun HIPC‑a. U nekim su promatranim državama smanjenja administrativno reguliranih cijena i neizravnih poreza ili jačanje nominalnoga efektivnog tečaja također vršili pritiske na smanjenje inflacije. U takvom su okružju uvjeti monetarne politike znatno ublaženi. Od 2017. inflacija se znatno ubrzala zbog snažnije gospodarske aktivnosti, dobre domaće potražnje i rastućih cijena energije i sirovina, što je u nekim promatranim državama potaknulo pooštravanje monetarne politike. Inflacija je u 2019. i početkom 2020. unatoč inozemnim pritiscima i nižim cijenama energije ostala povišena u većini država obuhvaćenih izvješćem, potaknuta snažnom domaćom potražnjom, pooštrenim uvjetima na tržištu rada i cijenama prehrambenih proizvoda. Izbijanje pandemije bolesti COVID‑19 u ožujku 2020. rezultiralo je snažnim padom gospodarske aktivnosti u drugom tromjesečju 2020. u svim promatranim državama. Inflacija se znatno usporavala u nekim državama, dok je u drugima bila osobito otporna zbog viših cijena prehrambenih proizvoda i usluga te pooštravanja uvjeta na tržištu rada. Međutim, popuštanjem mjera za sprječavanje širenja zaraze i uvođenjem važnih mjera fiskalne, bonitetne i monetarne politike od strane nacionalnih tijela kako bi se neutralizirala gospodarska šteta izazvana pandemijom bolesti COVID‑19 poduprijet je naknadni oporavak gospodarske aktivnosti. U tim je uvjetima inflacija znatno porasla u svim promatranim državama u 2021., uglavnom pod utjecajem snažnog porasta cijena energije, posebice krajem 2021., i neusklađenosti između ponude i potražnje koje su prouzročili pandemija i odgovori makrobonitetne politike. Rusko‑ukrajinski sukob povećavao je od početka 2022. inflacijske pritiske. Niz središnjih banaka u nekoliko je navrata snažno povećao glavne stope monetarne politike tijekom 2021. i početkom 2022.

Očekuje se da će inflacija ostati na povišenoj razini u sljedećim tromjesečjima i da će se nakon toga postupno smanjivati tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza u svim promatranim državama. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na sadašnju situaciju. Postoje zabrinutosti glede održivosti konvergencije inflacije u duljem razdoblju u većini promatranih država. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se znatan rast inflacije u svim promatranim državama u 2022. i potom njezino smanjenje u 2023. zbog nižih cijena energije i sirovina te ublažavanja uskih grla na strani ponude. Međutim, očekuje se da će tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza inflacija ostati visoka u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj te biti uvelike iznad 2,0 % u Hrvatskoj i Švedskoj. Rizici za inflacijske izglede pozitivni su u svim promatranim državama jer bi inflacijski pritisci koji proizlaze iz rusko‑ukrajinskog sukoba mogli potrajati dulje nego što se očekivalo, a mogli bi i potaknuti rast plaća i inflacijskih očekivanja. Gledajući dalje unaprijed, u svim promatranim državama Srednje i Istočne Europe proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno rastom nominalnog tečaja.

Za okružje koje pogoduje održivoj stabilnosti cijena u državama obuhvaćenima ovim izvješćem potrebne su gospodarske politike usmjerene na stabilnost, strukturne reforme i mjere za očuvanje financijske stabilnosti. Stvaranje ili održavanje okružja koje podupire stabilnost cijena ponajviše će ovisiti o provedbi daljnjih strukturnih reforma i funkcioniranju tržišta rada. Važan činitelj u sljedećem razdoblju bit će način na koji plaće reagiraju na visoku ostvarenu inflaciju te način na koji odražavaju rast proizvodnosti rada i uzimaju u obzir uvjete na tržištu rada i kretanja u konkurentskim državama (Grafikon 3.7.). Daljnji reformski napori potrebni su kako bi se dodatno poboljšalo funkcioniranje tržišta rada i proizvoda i zadržali povoljni uvjeti za gospodarsku ekspanziju i rast zaposlenosti. U tu svrhu, nužne su mjere za podupiranje snažnijeg upravljanja i daljnja poboljšanja kvalitete institucija. S obzirom na ograničen prostor za djelovanje monetarne politike, posebice dvaju država u ERM‑u II, nužno je da druga područja politike podupru sposobnost tih gospodarstava da održe stabilnost cijena, nose se sa šokovima specifičnima za državu i izbjegnu porast makroekonomskih neravnoteža. Politike financijskog sektora i nadzorne politike trebaju biti usmjerene na daljnje očuvanje financijske stabilnosti. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s nacionalnim nadzornim tijelima drugih država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Grafikon 3.7.

Kumulativno povećanje HIPC‑a i nominalnog jediničnog troška rada (JTR) u razdoblju od 2012. do 2021.

(postotni bodovi)

3.2. Kriterij proračunske pozicije države

U trenutku objave ovog izvješća samo je Rumunjska obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. Rumunjski je deficit premašio referentnu vrijednost od 3 % BDP‑a u 2019. te je Rumunjska podvrgnuta postupku u slučaju prekomjernog deficita u travnju 2020. Postupak je stavljen u mirovanje na temelju ostvarenja potrebne ciljane razine ukupnog deficita i fiskalnih napora u 2021. Rok za ispravljanje prekomjernog deficita je 2024. Četiri države imale su omjer fiskalnog deficita i BDP‑a iznad referentne vrijednosti u 2021. Deficiti su bili znatno iznad referentne vrijednosti u Bugarskoj i Češkoj, 4,1 % i 5,9 % BDP‑a, i uvelike iznad referentne vrijednosti u Mađarskoj i Rumunjskoj, 6,8 % i 7,1 % BDP‑a. Deficit je u Hrvatskoj ostao malo ispod referentne vrijednosti i iznosio je 2,9 % BDP‑a, dok je on u Poljskoj bio znatno ispod referentne vrijednosti i iznosio 1,9 % BDP‑a. Švedska je ostala blizu uravnoteženoga proračuna te je iskazala deficit od 0,2 % BDP‑a.

Fiskalni je saldo u 2021. bio ispod svoje razine iz 2019. u svim državama obuhvaćenima ovim izvješćem zbog gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju. Proračunski se saldo pogoršao u svim državama u 2020. jer je kriza uzrokovana koronavirusom dovela do znatnog slabljenja gospodarske aktivnosti te su donesene fiskalne mjere radi ublažavanja njezina učinka. Samo je u Rumunjskoj omjer deficita i BDP‑a premašio referentnu vrijednost od 3 % u 2019. te je u šest država bio iznad te razine u 2020. U 2021. proračunski se saldo poboljšao u svim državama, osim u Bugarskoj i Češkoj, zbog oporavka gospodarstava te je povučen dio mjera fiskalne potpore. Njegovo daljnje pogoršavanje u Bugarskoj rezultat je snažnog rasta tekućih rashoda, dok je u Češkoj ono povezano s reformom poreza na osobni dohodak.

Europska komisija prognozira da će u 2022. omjer deficita i BDP‑a ostati ispod referentne vrijednosti od 3 % samo u Hrvatskoj i Švedskoj. Zahvaljujući daljnjem poboljšanju gospodarske aktivnosti i povlačenju većine preostalih mjera fiskalne potpore, projekcijama se predviđa da će se proračunski saldo povećati u četirima državama. Iako se očekuje da će proračunski saldo ostati ispod referentne vrijednosti od 3 % u Hrvatskoj i Švedskoj, projekcijama se predviđa da će on ostati iznad referentne vrijednosti u Bugarskoj i Poljskoj, znatno iznad te vrijednosti u Češkoj i Mađarskoj i uvelike iznad te vrijednosti u Rumunjskoj.

Omjer duga bio je iznad 60 % BDP‑a u Hrvatskoj i Mađarskoj u 2021., a u ostalim promatranim državama razine duga bile su ispod ili znatno ispod tog praga (Tablica 3.1. i Grafikon 3.3.). Omjer državnog duga i BDP‑a bio je u 2021. iznad svoje razine iz 2019. u svim promatranim državama, uglavnom zbog krize uzrokovane koronavirusom. Omjer duga povećao se za 13,5 postotnih bodova BDP‑a u Rumunjskoj, 11,8 postotnih bodova u Češkoj, 11,3 postotna boda u Mađarskoj, 8,7 postotnih bodova u Hrvatskoj, 8,2 postotna boda u Poljskoj, 5,1 postotni bod u Bugarskoj i 1,8 postotnih bodova u Švedskoj. Ako se promatra dulje razdoblje, ono između 2012. i 2021., omjer državnog duga i BDP‑a snažno je porastao u Rumunjskoj (za 11,7 postotnih bodova) i u Hrvatskoj (za 10,4 postotna boda) te je znatno porastao u Bugarskoj (za 8,5 postotnih bodova), dok se u ostalim državama omjer smanjio.

Europska komisija predviđa da će u 2022. omjer duga i BDP‑a porasti u trima državama. Premda se očekuje da će se omjer duga smanjiti u četirima državama, projekcijama se predviđa da će on umjereno porasti u Bugarskoj i Češkoj i znatno u Rumunjskoj. Projekcije Komisije upućuju na to da će u 2022. omjer duga ostati ispod ili znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % u svim državama osim u Hrvatskoj i Mađarskoj.

Iako je Europska komisija procijenila da u 2021. nekoliko država nije zadovoljilo kriterije deficita i duga, odlučila je da neće pokrenuti nove postupke u slučaju prekomjernog deficita. Europska je komisija 23. svibnja 2022. objavila izvješće koje je pripremljeno u skladu s člankom 126. stavkom 3. Ugovora i zasnovano na podatcima koje je Eurostat potvrdio 22. travnja 2021.^[172] Utvrdila je da je u 2021. proračunski deficit bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u Bugarskoj, Češkoj i Mađarskoj. Osim toga, utvrdila je da je u Poljskoj planiran deficit iznad i ne blizu referentne vrijednosti u 2022. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, kako je određeno u Ugovoru, u svim promatranim državama i nije se očekivalo da je ono privremeno u Češkoj, Mađarskoj ili Poljskoj. Sveukupno gledajući, analiza je upućivala na to da kriterij deficita nije bio zadovoljen u Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. K tome, Europska komisija utvrdila je da je bruto dug opće države premašio referentnu vrijednost od 60 % BDP‑a na kraju 2021. u Hrvatskoj i Mađarskoj i da je među navedenim državama samo Hrvatska zadovoljila vrijednost smanjenja duga. Stoga, analiza Komisije upućivala je na to da kriterij duga nije bio zadovoljen u Mađarskoj. Međutim, prema mišljenju Europske komisije, u sadašnjim iznimnim gospodarskim uvjetima nije bilo nužno ostvariti referentnu vrijednost smanjenja duga jer bi to podrazumijevalo poduzimanje prezahtjevnoga fiskalnog napora koji bi mogao ugroziti rast. Osim toga, u izvješću Komisije istaknuto je da je pandemija bolesti COVID‑19 nastavila imati izvanredni makroekonomski i fiskalni utjecaj koji je, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, stvorio iznimnu neizvjesnost, uključujući i za uspostavu detaljnog fiskalnog plana prilagodbe. Osim toga, pandemija i s njom povezan ozbiljan gospodarski pad rezultirali su aktivacijom opće klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu i preporukama Vijeća od 20. srpnja 2020. u kojima ono preporučuje da sve države članice poduzmu sve potrebne mjere za djelotvoran odgovor na pandemiju bolesti COVID‑19, održavanje gospodarstva i potporu oporavku koji će uslijediti. Stoga je Europska komisija u svojoj Komunikaciji od 23. svibnja 2022.^[173] navela da tada nije predložila pokretanje novih postupaka u slučaju prekomjernog deficita te da će u jesen 2022. ponovo ocijeniti relevantnost predlaganja pokretanja postupaka u slučaju prekomjernog deficita.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, dok bi provedba fiskalne politike trebala ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, nužno je da države obuhvaćene ovim izvješćem ostvare i/ili održe čvrste i održive fiskalne pozicije. Rumunjska, koja je obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita, treba osigurati usklađenost s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu i ispraviti svoj prekomjerni deficit do 2024. Ostale države trebaju vratiti svoja proračunska salda na razinu ispod referentne vrijednosti od 3 % čim to pandemijska situacija dopusti i ojačati zaštitne slojeve koji su potrebni kako bi se omogućilo djelovanje automatskih stabilizatora. Nadalje, Hrvatska i Mađarska, čiji omjeri duga i BDP‑a premašuju referentnu vrijednost, trebaju osigurati da se njihovi omjeri dovoljno brzo smanjuju kako bi osigurale raspoloživost fiskalnih zaštitnih slojeva u slučaju bilo kakvog budućeg pada gospodarske aktivnosti. Procjena održivosti državnog duga u srednjoročnom razdoblju osobito je važna u kontekstu u kojem je u posljednje tri uzastopne godine, tj. 2020., 2021. i 2022., primijenjena opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu. Osim toga, očekuje se da će ona ostati na snazi u 2023. Nadalje, Komisija je za 2023. donijela smjernice za fiskalne politike u EU‑u koje su uglavnom kvalitativne i koje se razlikuju od brojčanih fiskalnih zahtjeva koje bi uglavnom sadržavao Pakt o stabilnosti i rastu. To je također posljedica aktualnog preispitivanja okvira gospodarskog upravljanja, što za rezultat može imati reformirani Pakt o stabilnosti i rastu. U nedostatku zahtjeva za brojčane fiskalne prilagodbe, procjena fiskalne održivosti u srednjoročnom razdoblju treba staviti osobit naglasak na sposobnost država za ispravljanje fiskalnih neravnoteža. Općenito, nastavak konsolidacije olakšao bi rješavanje proračunskih izazova povezanih s nepovoljnim demografskim kretanjima. Snažni nacionalni fiskalni okviri koji su potpuno u skladu s pravilima EU‑a i djelotvorno provedeni trebali bi poduprijeti fiskalnu konsolidaciju i ograničiti propuste u javnim rashodima te istodobno pomoći u sprječavanju ponovnog nastanka makroekonomskih neravnoteža. Gledano u cijelosti, fiskalne strategije trebaju biti u skladu sa sveobuhvatnim strukturnim reformama kako bi se povećali potencijalni rast i zaposlenost. Provedba programa NGEU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su još u tijeku.^[174]

3.3. Tečajni kriterij

U trenutku objave ovog izvješća bugarski lev i hrvatska kuna sudjeluju u ERM‑u II. Na valute ostalih promatranih država članica primjenjuju se različiti tečajni režimi.

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će bugarski lev biti uključen u ERM II te je on stoga sudjelovao u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Bugarski lev uključen je u ERM II po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila tečajnom mehanizmu uz zadržavanje svojeg postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele bugarske vlasti (od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je lev uključen u ERM II) kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija pratili su djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju.

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će hrvatska kuna biti uključena u ERM II te je ona stoga sudjelovala u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Hrvatska kuna uključena je u ERM II po središnjem paritetu od 7,53450 kuna za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele hrvatske vlasti (od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je kuna uključena u ERM II) kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija pratili su djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. Bez obzira na činjenicu da je Hrvatska postigla sve rezultate u kontekstu obveza preuzetih nakon pridruživanja ERM‑u II, daljnji napredak potreban je kako bi se riješili preostali nedostatci u području sprječavanja pranja novca navedeni u nedavno objavljenom izvješću Odbora stručnjaka Vijeća Europe za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL). Tijekom referentnog razdoblja tečaj hrvatske kune pokazivao je nizak stupanj kolebljivosti, a kunom se trgovalo po tečaju blizu njezina središnjeg pariteta. Odstupanja su bila znatno manja od standardnog raspona fluktuacije unutar ERM‑a II.

Valutama koje ne sudjeluju u ERM‑u II trgovalo se prema fleksibilnim tečajnim režimima ili režimima upravljanoga fluktuirajućeg tečaja, pri čemu je tečaj većine valuta bio izložen relativno visokoj kolebljivosti. Rumunjski leu kojim se trgovalo prema režimu upravljanoga fluktuirajućeg tečaja pokazivao je vrlo nizak stupanj kolebljivosti, dok se ostalim valutama koje ne sudjeluju u ERM‑u II trgovalo prema fleksibilnim tečajnim režimima te su one bile izložene relativno visokom stupnju kolebljivosti.

3.4. Kriterij dugoročnih kamatnih stopa

U referentnom razdoblju u dvije od sedam promatranih država prosječne dugoročne kamatne stope bile su iznad referentne vrijednosti od 2,6 % te malo iznad te vrijednosti u jednoj državi. Države s najnižim prosječnim dugoročnim kamatnim stopama bile su Švedska, Bugarska i Hrvatska, u kojima su te stope iznosile 0,4 %, 0,5 % i 0,8 %. U Češkoj je prosječna kamatna stopa bila malo ispod referentne vrijednosti i iznosila je 2,5 %, dok je u Poljskoj i Mađarskoj ostala iznad referentne vrijednosti i iznosila je 3,0 % i 4,1 %. U Rumunjskoj je prosječna kamatna stopa bila znatno iznad referentne vrijednosti od 2,6 % i iznosila je 4,7 %. Od posljednjeg tromjesečja u 2021. dvanaestomjesečne prosječne dugoročne kamatne stope neznatno su porasle u gotovo svim državama zbog povećanih inflacijskih pritisaka i utjecaja rusko‑ukrajinskog sukoba. Prilično je teško procijeniti buduću dinamiku dugoročnih kamatnih stopa s obzirom na visoku razinu neizvjesnosti glede trajanja početnog šoka i njegova utjecaja na kretanje cijena i gospodarsku aktivnost.

U razdoblju od Izvješća o konvergenciji iz 2020. razlika između dugoročnih kamatnih stopa u odnosu na prosjek europodručja povećala se u svim promatranim državama. To je rezultat utjecaja pandemije na fiskalnu i monetarnu politiku kao i cikličke pozicije nekih država u usporedbi s europodručjem, snažnijeg oporavka gospodarske aktivnosti i većih pritisaka na rast cijena. Ipak, u promatranim državama postoji znatan stupanj heterogenosti razlike između dugoročnih kamatnih stopa, zbog razlike u cikličkoj poziciji država i razlike u procjeni financijskih tržišta o vanjskim i unutarnjim ranjivostima država, uključujući kretanja proračunskih rezultata i izglede za održivu konvergenciju. U travnju 2022. u Švedskoj i Bugarskoj dugoročne kamatne stope bile su za 10 baznih bodova i 20 baznih bodova više od razine u europodručju. Švedska je razvijeno gospodarstvo čiji je financijski sustav visokointegriran u europodručje, dok je u Bugarskoj bankovni sustav uglavnom u vlasništvu banaka iz europodručja i središnja banka primjenjuje valutni odbor koji de facto uvodi monetarne uvjete europodručja. Češka, Mađarska, Poljska i Rumunjska zabilježile su najveći porast razlike između kamatnih stopa tijekom promatranog razdoblja te se on kretao od 170 do 350 baznih bodova. U Mađarskoj i Rumunjskoj razlika između kamatnih stopa od 520 baznih bodova na kraju referentnog razdoblja bila je najviša među promatranim državama.

3.5. Drugi relevantni činitelji

Prema Europskoj komisiji većina je promatranih država ostvarivala napredak u rješavanju neravnoteža u svojim gospodarstvima sve dok taj korektivni proces nije prekinuo šok uzrokovan pandemijom bolesti COVID‑19. U svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Europska se komisija posebice osvrnula na smanjenje omjera duga i BDP‑a u okružju povoljnih makroekonomskih uvjeta u 2021. Zaključila je da su u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Švedskoj potrebna dubinska preispitivanja. Komisija je glede Hrvatske utvrdila da su se neravnoteže povezane s visokim razinama inozemnog, privatnog i državnog duga u uvjetima niskoga potencijalnog rasta nastavile smanjivati u 2021. i da su se vratile na povoljne trendove iz razdoblja prije pandemije. Komisija je glede Rumunjske utvrdila da je ona u krizu uzrokovanu koronavirusom ušla s ranjivostima povezanima s rastom deficita na tekućem računu, pogoršanjem inozemne pozicije i znatnim gubitcima troškovne konkurentnosti. Državni se dug povećao zbog krize uzrokovane koronavirusom, premda s niskih razina. Komisija je glede Švedske utvrdila da je ona u krizu uzrokovanu koronavirusom ušla s ranjivostima povezanima s rizicima koji proizlaze iz previsokih razina cijene stambenih nekretnina i visokim dugom kućanstava, koji se kontinuirano povećava. Omjeri duga privatnog sektora, cijene stambenih nekretnina i stopa nezaposlenosti porasli su zbog krize uzrokovane koronavirusom. Iako je Europska komisija ostale države obuhvaćene ovim izvješćem svrstala u države u kojima ne postoje neravnoteže, i u tim državama postoje različiti izazovi.

Inozemna pozicija većine promatranih država stabilizirala se posljednjih godina. Prikaz rezultata povezanih s postupkom u slučaju makroekonomske neravnoteže pokazuje da trogodišnji prosjek salda na tekućem računu platne bilance i nadalje bilježi suficit u 2020. i 2021. u gotovo svim promatranim državama, osim u Mađarskoj, u kojoj je zabilježen skroman deficit, i u Rumunjskoj, u kojoj je deficit dodatno porastao (Tablica 3.2.).

Negativno neto stanje međunarodnih ulaganja kao udio u BDP‑u smanjeno je, ali je ostalo na visokim razinama u gotovo svim promatranim državama. Neto inozemne obveze država Srednje i Istočne Europe uglavnom se odnose na inozemna izravna ulaganja, koja se smatraju stabilnijim oblikom financiranja. U 2021. neto stanje međunarodnih ulaganja bilo je iznad indikativnog praga od –35 % BDP‑a u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Neto inozemne obveze bile su najmanje u Češkoj (15,6 % BDP‑a) i u Bugarskoj (19,8 %), a Švedska je zabilježila pozitivno neto stanje međunarodnih ulaganja (17,8 % BDP‑a).

Promatrajući cjenovnu i troškovnu konkurentnost, u razdoblju od 2019. do 2021. realni efektivni tečaj deflacioniran HIPC‑om aprecirao je u različitim stupnjevima u većini promatranih država, a jedina iznimka bila je Švedska. Trogodišnja stopa rasta jediničnih troškova rada, koja je u godinama prije pandemije bolesti COVID‑19 bila vrlo visoka u gotovo svim promatranim državama, smanjila se, ali je i nadalje prelazila indikativni prag od 12 % u Bugarskoj, Češkoj i Mađarskoj. U petogodišnjem razdoblju od 2016. do 2021. povećanje tržišnih udjela izvoza ostvareno je u većini država.

Cijene stambenih nekretnina nastavile su rasti u svim promatranim državama. Kretanja na tržištima stambenih nekretnina u EU‑u, koja su i prije pandemije bolesti COVID‑19 bila dinamična, ubrzala su tempo u 2020. i 2021., pri čemu su različite države pokazale rizike precijenjenosti. To stvara zabrinutosti, posebice kada je dug kućanstava visok ili brzo raste. U nekim promatranim državama cijene stambenih nekretnina dodatno su se povećale i zabilježile najbržu stopu rasta nakon globalne financijske krize. U Češkoj, Mađarskoj i Švedskoj cijene stambenih nekretnina rasle su po stopi iznad indikativnog praga od 6 % u 2021. Cijene stambenih nekretnina rasle su zbog niza činitelja koji su poticali potražnju i ograničavali ponudu. Očekivanja u vezi s tržištima stambenih nekretnina i nadalje ovise o neizvjesnosti povezanoj s pandemijom i makroekonomskim izgledima.

Tablica 3.2.

Prikaz rezultata nadzora nad makroekonomskim neravnotežama

Tablica 3.2.a – Vanjske neravnoteže i pokazatelji konkurentnosti

Tablica 3.2.b – Unutarnje neravnoteže i pokazatelji nezaposlenosti

Relativno dugo razdoblje kreditne ekspanzije prije financijske krize dovelo je do visokih razina – koje se ipak umjereno smanjuju – akumuliranog duga privatnoga nefinancijskog sektora u nekima od promatranih država. To je ključna ranjivost u tim državama, premda je rast kredita privatnom sektoru usporen i ne prelazi indikativni prag od 14 % ni u jednoj promatranoj državi. Međutim, Švedska je nastavila bilježiti posebno visoku razinu duga privatnog sektora, koji je iznosio više od 200 % BDP‑a u 2020.

Politike financijskog sektora u promatranim državama trebaju biti usmjerene na osiguranje da financijski sektor pruža stabilan doprinos održivom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, a nadzorne politike trebaju biti usmjerene prema osiguravanju financijski zdravoga i otpornoga bankovnog sustava, što je preduvjet za pridruživanje jedinstvenome nadzornom mehanizmu (SSM). Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s nacionalnim nadzornim tijelima drugih država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela. Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i Hrvatskom narodnom bankom 1. listopada 2020., ESB je preuzeo odgovornost za (1) izravan nadzor značajnih institucija u tim dvjema državama, (2) zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i (3) nadgledanje nadzora manje značajnih institucija, koje i nadalje nadziru njihova nacionalna nadzorna tijela. Nakon uspostave bliske suradnje sa središnjom bankom Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i Hrvatskom narodnom bankom, ESB je blisko surađivao s tim dvjema središnjim bankama kako bi osigurao njihovu nesmetanu integraciju u SSM.

Stope nezaposlenosti nastavile su se smanjivati u gotovo svim promatranim državama, podržane programima potpore za radnike koji privremeno ne rade i drugim mjerama politike koje su vlade poduzele tijekom pandemije. Stopa nezaposlenosti dodatno se smanjila u većini država tijekom promatranog razdoblja, osim u Švedskoj, i bila je ispod indikativnog praga od 10 % u svim promatranim državama. Češka, Mađarska i Poljska zabilježile su dosad najniže stope nezaposlenosti, a neke države imaju sve veće nedostatke radne snage u određenim segmentima tržišta rada.

Snaga institucionalnog okružja još je jedan važan činitelj u analizi održivosti ekonomske integracije i konvergencije. Niska kvaliteta institucija i slabo upravljanje mogu, primjerice, odražavati slabosti poslovnog okružja, neučinkovitu javnu upravu, poreznu evaziju, korupciju, nedostatak socijalne uključenosti, nedostatak transparentnosti, nedostatak neovisnosti pravosuđa i/ili slab pristup internetskim uslugama. U nekoliko država poboljšanje institucionalne kvalitete pridonijelo bi uklanjanju postojećih rigidnosti i prepreka učinkovitoj upotrebi i raspodjeli faktora proizvodnje, čime se jača sposobnost za dugoročni rast. S obzirom na to da oslabljuje potencijalni rast proizvodnje, slabo institucionalno okružje može također potkopati sposobnost države da otplaćuje dugove i otežati gospodarsku prilagodbu. Ono može također utjecati na sposobnost države da provede potrebne mjere politike.

Kvaliteta institucija i upravljanja relativno je slaba u svim promatranim državama osim u Švedskoj, posebice u Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj i Mađarskoj. To može stvoriti rizike za otpornost gospodarstva i održivost konvergencije. Specifični institucionalni pokazatelji uglavnom potkrjepljuju cjelokupnu sliku o slaboj kvaliteti institucija i upravljanja u većini država, iako među njima postoje zamjetljive razlike (grafikoni 3.8. i 3.9.).^[175] U tom smislu, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska i Mađarska nalaze se među onim državama EU‑a pred kojima su najveći izazovi.

Grafikon 3.8.

Pregled rejtinga država EU‑a s obzirom na institucionalnu kvalitetu

Grafikon 3.9.

Rejtinzi država EU‑a s obzirom na institucionalnu kvalitetu prema pojedinačnim pokazateljima

Sveobuhvatne strukturne reforme potrebne su u većini promatranih država kako bi se poboljšali gospodarski rast i konkurentnost. Poboljšanje domaćih institucija, upravljanja i poslovnog okružja, zajedno s daljnjim napretkom u reformi i privatizaciji poduzeća u državnom vlasništvu i učinkovitom apsorpcijom sredstava iz EU‑a, pridonijelo bi ubrzavanju rasta produktivnosti. To bi zauzvrat pridonijelo povećanju tržišnog natjecanja u ključnim reguliranim sektorima (npr. energija i prijevoz), smanjilo prepreke ulasku odnosno potaknulo vrlo potrebna privatna ulaganja.

Naposljetku, institucionalna obilježja koja se odnose na kvalitetu statističkih podataka također su važna za podupiranje nesmetanoga konvergencijskog procesa. To se, među ostalim, odnosi na pravnu neovisnost nacionalnoga statističkog tijela, njegove administrativne nadzorne i proračunske samostalnosti, njegov zakonski mandat za prikupljanje podataka i zakonske odredbe kojima se uređuje povjerljivost statističkih podataka, a koje su detaljnije opisane u poglavlju 6.

4. Sažetci po državama

4.1. Bugarska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Bugarskoj iznosila je 5,9 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od −1,7 % do 5,9 %, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak te je iznosio 0,9 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Bugarskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek znatno niži u Bugarskoj nego u europodručju. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

U Bugarskoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je omjer duga i BDP‑a bio znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. Na Bugarsku se od 2012. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno i privremeno. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U razdoblju od 2012. do 2019., prije krize uzrokovane koronavirusom, Bugarska je u potpunosti zadovoljila kriterij deficita (osim u 2014.) i kriterij duga. U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se poboljšanje fiskalne pozicije od 2022., koje je rezultat zajedničkog učinka postupnog ukidanja fiskalnih mjera provedenih tijekom krize i poboljšanja gospodarske aktivnosti, pri čemu se i nadalje očekuje da će proračunski saldo ostati iznad referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u 2022. i potom pasti ispod te vrijednosti u 2023. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućivala je na to da se Bugarska suočila sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike ključne su za očuvanje učinkovitih javnih financija u budućnosti.

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će bugarski lev biti uključen u ERM II te je on stoga sudjelovao u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Bugarski lev uključen je u ERM II po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila tečajnom mehanizmu uz zadržavanje svojeg postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele bugarske vlasti, od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je lev uključen u ERM II, kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija prate djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju. U srpnju 2020. središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) dogovorila je preventivnu liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 2 mlrd. EUR u zamjenu za bugarske leve kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću bugarskih financijskih institucija nastale kao posljedica pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je dodatno pridonio stabilnosti tečaja tijekom referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Bugarskoj iznosile su prosječno 0,5 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Bugarskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine od 5,3 % na 0,5 %.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Bugarskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Bugarsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Na održivost konvergencije i otpornosti gospodarstva povoljno bi djelovale sveobuhvatne reforme za poboljšanje strukturne otpornosti, poslovnog okružja, financijske stabilnosti, institucionalne kvalitete i upravljanja. Konvergencija u nadzoru banaka ostvarena u sklopu okvira bliske suradnje osigurava primjenu ujednačenih nadzornih standarda, što pridonosi očuvanju financijske stabilnosti. Nakon stupanja na snagu tog okvira između ESB‑a i središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) 1. listopada 2020., ESB je postao odgovoran za izravan nadzor pet značajnih institucija i za nadgledanje nadzora 13 manje značajnih institucija u Bugarskoj.

Bugarski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Bugarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.2. Češka

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Češkoj iznosila je 6,2 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od 0,2 % do 6,2 %, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 2,0 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji određena zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Češkoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja može dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek relativno niži u Češkoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti ciljane gospodarske politike.

U Češkoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je omjer duga i BDP‑a bio ispod referentne vrijednosti od 60 %. Na Češku se od 2014. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. Kriteriji deficita i duga u razdoblju prije krize uzrokovane koronavirusom u potpunosti su zadovoljeni. Premda se u Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa poboljšanje fiskalne pozicije od 2022., koje je rezultat zajedničkog učinka poboljšanja gospodarske aktivnosti i djelomičnog ukidanja fiskalnih mjera provedenih tijekom krize, i nadalje se očekuje da će proračunski deficit ostati iznad referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a do kraja prognoziranog razdoblja u 2023. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućivala je na to da se Češka suočila sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju. Utvrđeno je da se Češka u dugoročnom razdoblju suočava s visokim rizicima, koji su ponajviše povezani s proračunskim pritiscima koji proizlaze iz starenja stanovništva i s početnom proračunskom pozicijom. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike ključne su za očuvanje učinkovitih javnih financija u budućnosti.

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. češka kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. Tečaj češke krune pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 24,6480 kruna za euro 25. svibnja 2022., što je za 9,6 % više od njegove prosječne razine u svibnju 2020.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Češkoj iznosile su prosječno 2,5 %, odnosno bile su malo ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Češkoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine od 3,5 % na 2,5 %.

Za očuvanje održive konvergencije u Češkoj potrebne su ciljane gospodarske politike, uključujući strukturne reforme, koje su usmjerene na podupiranje cjenovne i makroekonomske stabilnosti. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Češku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Ranjivosti u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju odnose se na održivost sadašnjeg modela rasta države i na nekontrolirano preusmjeravanje kapitala i kapaciteta u cijelom gospodarstvu, što bi moglo ugušiti rast u sektorima koji su posebno teško pogođeni pandemijom. Gospodarske i financijske politike trebaju biti usmjerene na ostvarenje općeg povećanja učinkovitosti i rasta produktivnosti uz odgovarajuće preraspoređivanje kapitala. U tu svrhu, bit će važno ojačati administrativne i institucionalne kapacitete (primjerice, u područjima kao što su upravljanje i insolventnost) i otkloniti neučinkovitosti u poslovnom okružju koje negativno utječu na potencijalni rast zbog toga što ometaju inovacije i razvoj novih poslova. Na manjkove radne snage i visokokvalificiranih radnika također je potrebno odgovoriti ciljanim strukturnim politikama i ulaganjima, a malim i srednjim poduzećima trebalo bi olakšati pristup financiranju vlasničkim i rizičnim kapitalom kako bi se ojačao potencijal za gospodarski rast države. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija tih nadzornih tijela.

Češki zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Češka je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.3. Hrvatska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Hrvatskoj iznosila je 4,7 %, odnosno bila je ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od −0,8 % do 4,7 %, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak te je iznosio 1,1 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Hrvatskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Hrvatskoj nego u europodručju. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

U Hrvatskoj je saldo proračuna opće države bio malo ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je omjer duga bio iznad referentne vrijednosti od 60 % i na silaznoj putanji. Na Hrvatsku se od lipnja 2017. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. S obzirom na to da je omjer deficita proračuna opće države i BDP‑a bio ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a u 2021. i da se projekcijama predviđa da će on ostati ispod te vrijednosti u 2022., kriterij deficita je zadovoljen. Omjer duga iznosio je 79,8 % BDP‑a u 2021., što je smanjenje od 7,5 postotnih bodova u odnosu na najvišu vrijednost od 87,3 % BDP‑a, koja je zabilježena u 2020., te je zadovoljio vrijednost smanjenja duga, što upućuje na usklađenost s kriterijem duga. Kriterij deficita je zadovoljen, a omjer se duga smanjio u Hrvatskoj u razdoblju od 2017. do 2019. Međutim, Europska komisija utvrdila je u lipnju 2021. da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Nadalje, u Hrvatskoj je dug opće države premašivao referentnu vrijednost od 60 % BDP‑a i nije se smanjivao zadovoljavajućim tempom. Ipak, uzimajući u obzir veliku neizvjesnost, usuglašen odgovor fiskalne politike na krizu uzrokovanu koronavirusom i preporuke Komisije od 20. srpnja 2020., Komisija je smatrala da u tom trenutku ne bi trebalo donositi odluku o tome da se države članice podvrgnu postupku u slučaju prekomjernog deficita. Ekonomska prognoza Europske komisije u proljeće 2022. upućuje na nastavak usklađenosti s kriterijima deficita i duga iz Pakta o stabilnosti i rastu. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućivala je na to da se Hrvatska suočila sa srednjim rizicima za održivost duga u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna s obzirom na geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike, zajedno s provedbom predviđenih fiskalnih reforma iz Plana oporavka i otpornosti, ključne su za očuvanje učinkovitih javnih financija i postizanje dugoročnog silaznog trenda omjera duga.

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će hrvatska kuna biti uključena u ERM II te je ona stoga sudjelovala u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Hrvatska kuna uključena je u ERM II po središnjem paritetu od 7,53450 kuna za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele hrvatske vlasti, od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je kuna uključena u ERM II, kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. ESB i Europska komisija prate djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. Tijekom referentnog razdoblja tečaj hrvatske kune prema euru pokazivao je nizak stupanj kolebljivosti, a kunom se trgovalo po tečaju blizu njezina središnjeg pariteta. Odstupanja od središnjeg pariteta bila su znatno manja od standardnog raspona fluktuacije unutar ERM‑a II. Tečaj je iznosio 7,5355 kuna za euro 25. svibnja 2022., što je gotovo jednako razini njezina središnjeg pariteta u ERM‑u II. U travnju 2020. Hrvatska narodna banka dogovorila je preventivnu liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 2 mlrd. EUR u zamjenu za hrvatske kune kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću hrvatskih financijskih institucija nastale kao posljedica pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je dodatno pridonio stabilnosti tečaja tijekom referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Hrvatskoj iznosile su prosječno 0,8 %, odnosno ostale su ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Hrvatskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine malo niže od 7 % na manje od 1,0 %.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Hrvatskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija izabrala je Hrvatsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022., u kojemu je istaknuto da su se neravnoteže povezane s visokim razinama inozemnog, privatnog i državnog duga u uvjetima niskoga potencijalnog rasta nastavile smanjivati u 2021. Hrvatskoj bi koristile strukturne reforme usmjerene na poboljšanje institucionalnoga i poslovnoga okružja, povećanje konkurentnosti na tržištima proizvoda, smanjenje neusklađenosti na tržištu rada i ograničene ponude radne snage te povećanje učinkovitosti javne uprave i pravosudnog sustava. Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje između ESB‑a i Hrvatske narodne banke 1. listopada 2020., ESB je postao odgovoran za izravan nadzor osam značajnih institucija i za nadgledanje nadzora 15 manje značajnih institucija u Hrvatskoj.

Hrvatski zakon usklađen je s Ugovorima i Statutom kako je predviđeno člankom 131. Ugovora.

4.4. Mađarska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Mađarskoj iznosila je 6,8 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od –0,3 % do 6,8 %, a prosjek u tom razdoblju bio je povećan te je iznosio 2,5 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Mađarskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Mađarskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

U Mađarskoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug prelazio referentnu vrijednost od 60 %. Na Mađarsku se od 2013. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Nadalje, u Mađarskoj je dug opće države premašivao referentnu vrijednost od 60 % BDP‑a i nije se smanjivao zadovoljavajućim tempom. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. Ekonomska prognoza Europske komisije u proljeće 2022. upućuje na poboljšanje deficita u Mađarskoj nakon njegova snažnog pogoršanja u 2020. i 2021., pri čemu se predviđa da će deficit ostati znatno iznad 3 % BDP‑a u 2023. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućivala je na to da je u Mađarskoj postojao srednji rizik od fiskalnog stresa u srednjoročnom i visoki rizik u dugoročnom razdoblju, pri čemu je sve starije stanovništvo izazov za održivost javnih financija. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike ključne su za očuvanje učinkovitih javnih financija i postizanje dugoročnog silaznog trenda omjera duga.

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. mađarska forinta nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. Tečaj mađarske forinte prema euru pokazivao je, prosječno, visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 388,25 forinta za euro 25. svibnja 2022., što je za 10,7 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U lipnju 2020. središnja banka Magyar Nemzeti Bank dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 4 mlrd. EUR u zamjenu za odgovarajući kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti mađarskim financijskim institucijama kako bi zadovoljila moguće potrebe nastale zbog pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja tijekom referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Mađarskoj iznosile su prosječno 4,1 %, što je iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Mađarskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine od oko 8 % na oko 4 %.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Mađarskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Mađarsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Međutim, u skladu s općim režimom uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije, Europska je komisija 27. travnja 2022. mađarskim vlastima poslala pisanu obavijest o zabrinutostima glede vladavine prava, što može dovesti do suspenzije ili smanjenja isplate sredstava iz EU‑a. Mađarskoj bi koristile strukturne reforme usmjerene na poboljšanje kvalitete javnih institucija i javne uprave kao i provedba odgovarajućih politika na tržištima proizvoda. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Mađarski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja, zahtjeve glede jedinstvenog pisanja naziva valute euro i pravne integracije u Eurosustav. Mađarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.5. Poljska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Poljskoj iznosila je 7,0 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od
–0,7 % do 7,0 %, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 1,7 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Poljskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Poljskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

U Poljskoj je saldo proračuna opće države bio znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je omjer duga bio ispod referentne vrijednosti od 60 %. Na Poljsku se od 2015. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Kriterij deficita je od tada do 2019. zadovoljen, a omjer duga smanjio se. U 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 1,9 % BDP‑a. Međutim, u Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se zamjetljivo pogoršanje proračunskog salda u 2022. i deficit iznad referentne vrijednosti od 3 % zbog troškova pomoći ukrajinskim izbjeglicama, viših kamatnih rashoda, privremenih potpora u kontekstu visoke inflacije cijena prehrambenih proizvoda i energije te nižih prihoda povezanih s reformom poreza na osobni dohodak. U svibnju 2022. Europska komisija smatrala je da je u Poljskoj planirano premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U lipnju 2021. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a i da je omjer duga i BDP‑a ostao ispod praga od 60 %. Ipak, Komisija nije pokrenula postupak u slučaju prekomjernog deficita zbog iznimne situacije uvjetovane pandemijom bolesti COVID‑19. U 2021. deficit je smanjen s obzirom na to da je istekla većina hitnih mjera te se stoga omjer državnog duga i BDP‑a smanjio na 53,8 %. Istodobno se predviđa da će se omjer javnog duga znatno poboljšati i ostati ispod referentne vrijednosti od 60 %. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućuje na to da se Poljska suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju i dugoročnom razdoblju zbog proračunskih pritisaka koji proizlaze iz starenja stanovništva i nepovoljne početne proračunske pozicije. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike ključne su za očuvanje učinkovitih javnih financija u budućnosti.

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. poljski zlot nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. Tečaj poljskog zlota prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 4,6210 zlota za euro 25. svibnja 2022., što je za 2,1 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. Krajem ožujka 2022. središnja banka Narodowy Bank Polski dogovorila je liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za zlote kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću poljskog financijskog sustava. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja do kraja referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Poljskoj iznosile su prosječno 3,0 %, što je iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Poljskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine od približno 6 % na 3 %.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Poljskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost, ciljane strukturne reforme i mjere politike za očuvanje financijske stabilnosti. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Poljsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Ključno je sačuvati sadašnju čvrstu financijsku poziciju bankarskog sektora da bi se održalo povjerenje inozemnih ulagača i osigurao njegov učinkovit doprinos gospodarskom rastu. To bi trebale poduprijeti dobro ciljane strukturne reforme za smanjenje frikcija na tržištima rada, povećanje konkurentnosti na tržištima proizvoda i ubrzanje inovacija i modernizacije infrastrukture. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Poljski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, povjerljivost, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Poljska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.6. Rumunjska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Rumunjskoj iznosila je 6,4 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u relativno širokom rasponu od –1,7 % do 6,4 %, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 2,2 %. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Rumunjskoj u duljem razdoblju. Proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Rumunjskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i smanjile makroekonomske neravnoteže, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

Premda je u Rumunjskoj omjer deficita bio uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., njezin postupak u slučaju prekomjernog deficita, koji je pokrenut u travnju 2020., stavljen je u mirovanje. Rumunjska je od travnja 2020. obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita jer je u 2019. njezina fiskalna pozicija premašila referentnu vrijednost od 3 %. Njezin je ukupni deficit iznosio 7,1 % BDP‑a u 2021. i bio je bolji u odnosu na preporučeni cilj te su ostvareni potrebni fiskalni napori. Stoga je postupak u slučaju prekomjernog deficita stavljen u mirovanje. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da ciljevi za razdoblje od 2022. do 2024. neće biti ispunjeni ako se ne provedu promjene u politikama, što upućuje na potrebu za srednjoročnom konsolidacijskom strategijom i odgovarajućim korektivnim mjerama. Omjer je duga ispod praga od 60 % BDP‑a, ali se povećava od 2019. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućuje na to da postoje niski rizici za održivost u kratkoročnom razdoblju, visoki rizici za održivost u srednjoročnom razdoblju i srednji rizici za održivost u dugoročnom razdoblju, pri čemu Rumunjska treba riješiti izazove povezane sa starenjem stanovništva. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i razborite i prema rastu usmjerene fiskalne politike u skladu s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu ključne su za očuvanje održivosti javnih financija u srednjoročnom razdoblju.

U referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. rumunjski leu nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu koji uključuje upravljani fluktuirajući tečaj valute. Tečaj rumunjskog leua pokazivao je, prosječno, vrlo nizak stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Tečaj je iznosio 4,9416 leua za euro 25. svibnja 2022., što je za 2,2 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U lipnju 2020. središnja banka Banca Naţională a României dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 4,5 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti rumunjskim financijskim institucijama kako bi zadovoljila moguće likvidnosne potrebe nastale zbog pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja tijekom referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj iznosile su prosječno 4,7 %, što je znatno iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine malo više od 7 % na oko 4,5 %.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Rumunjskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija izabrala je Rumunjsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. te je istaknula pitanja povezana s njezinom vanjskom pozicijom i troškovnom konkurentnošću. Iako je Rumunjska od početka 2010‑ih ostvarivala dobar napredak u ispunjavanju uvjeta za ekonomsku konvergenciju, i nadalje su prisutne zabrinutosti glede niskih razina produktivnosti. Relativno slaba kvaliteta institucija i upravljanja te države te slabo poslovno okružje i nadalje ugrožavaju njezin potencijal rasta. Usto, učinkovita apsorpcija sredstava iz EU‑a i nadalje je ključna za poticanje gospodarskog rasta u srednjoročnom razdoblju i usmjeravanje gospodarstva prema nadolazećoj zelenoj i digitalnoj tranziciji. Potrebni su i reformski napori usmjereni na borbu protiv korupcije, unaprjeđenje tržišnog natjecanja i poboljšanje predvidljivosti poreznih, pravosudnih, regulatornih i administrativnih sustava. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Rumunjski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Rumunjska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

4.7. Švedska

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Švedskoj iznosila je 3,7 %, odnosno bila je znatno ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 %. Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata. U posljednjih deset godina ta je stopa fluktuirala u rasponu od 0,2 % do 3,7 %, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak te je iznosio 1,2 %. Švedski BDP po stanovniku već premašuje razinu europodručja u cjelini te stoga nije izložen izazovima povezanima s procesom dostizanja. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, monetarna politika i institucionalni okvir usmjeren na stabilnost trebaju nastaviti podupirati ostvarivanje stabilnosti cijena u Švedskoj.

U Švedskoj je deficit proračuna opće države bio znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin omjer duga i BDP‑a bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. Švedska nije nikad bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita. Ekonomska prognoza Europske komisije u proljeće 2022. upućuje na usklađenost sa zahtjevima iz Pakta o stabilnosti i rastu. Najnovija ocjena fiskalne održivosti Europske komisije upućuje na to da se Švedska suočava s niskim rizicima u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a učinkovite i dobro usmjerene mjere kao i nastavak usklađenosti sa srednjoročnim ciljem u nadolazećim godinama osigurat će u Švedskoj daljnje poboljšavanje rezultata učinkovitosti javnih financija.

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. švedska kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. Tečaj švedske krune prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom dvije godine. Tečaj je iznosio 10,5419 kruna za euro 25. svibnja 2022., što je za 0,5 % više od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U referentnom razdoblju na snazi je bio valutni ugovor o razmjeni između središnje banke Sveriges Riksbank i ESB‑a prema kojemu švedska središnja banka može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za švedske krune; ugovor se primjenjuje od 20. prosinca 2007. kako bi se olakšalo funkcioniranje financijskih tržišta i, prema potrebi, osigurala eurska likvidnost tim tržištima. Osim što je pridonio smanjenju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, taj ugovor možda je utjecao i na tečaj švedske krune prema euru tijekom referentnog razdoblja.

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Švedskoj iznosile su prosječno 0,4 %, odnosno ostale su znatno ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa. Dugoročne kamatne stope u Švedskoj smanjuju se od 2012., a dvanaestomjesečne prosječne kamatne stope spustile su se s razine od oko 2 % na oko 0,5 %.

Za održavanje okružja koje pogoduje održivoj konvergenciji u Švedskoj potrebno je nastaviti s gospodarskim politikama usmjerenima na stabilnost, ciljanim strukturnim reformama i mjerama za očuvanje financijske stabilnosti. Unatoč znatnom utjecaju pandemije na realno gospodarstvo, cijene stambenih nekretnina u Švedskoj naglo su porasle od proljeća 2020., uglavnom zbog povećane potražnje. Čini se da taj rast cijena znatno odstupa od povijesnih fundamenata kao što su kamatne stope na hipotekarne kredite ili raspoloživi dohodak kućanstava. Europska komisija izabrala je Švedsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022., ponajprije zbog makroekonomskih neravnoteža koje proizlaze iz tržišta stambenih nekretnina. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

Švedski zakon ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Švedska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora. U skladu s Ugovorom, Švedska je obvezna donositi nacionalne zakone s ciljem integracije u Eurosustav od 1. lipnja 1998. Švedske vlasti još nisu poduzele zakonodavne korake kako bi otklonile neusklađenosti opisane u ovom i prethodnim izvješćima.

5. Razmatranje ekonomske konvergencije u pojedinim zemljama

5.1. Bugarska

5.1.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Bugarskoj iznosila je 5,9 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.1.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od –1,7 % do 5,9 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak i iznosio je 0,9 %. Prosječna godišnja stopa inflacije postupno se smanjivala od 2012., a 2015. pala je na najnižu razinu od –1,7 %. Smanjenje inflacije bilo je potaknuto padom cijena sirovina, aprecijacijom efektivnog tečaja leva i domaćim činiteljima kao što su smanjenja administrativno reguliranih cijena. Nakon što je dulje vrijeme bila negativna, inflacija je ponovo postala pozitivna u 2017. Snažan gospodarski rast i pad nezaposlenosti, zajedno s dugotrajnim smanjenjem radno sposobnog stanovništva, te administrativni činitelji i činitelji povezani s politikom doveli su do snažnog rasta nominalnih plaća i jediničnih troškova rada, koji je ipak bio sporiji nego prije financijske krize. Inflacija mjerena HIPC‑om nastavila je rasti u 2018., 2019. i u prvom tromjesečju 2020. zbog pritisaka na rast koje je prouzročila snažna domaća potražnja potaknuta robusnim rastom plaća i povećanjem cijena prehrambenih proizvoda i usluga. Nakon toga pad bugarskoga gospodarstva zbog pandemije koronavirusa (COVID‑19) i smanjenje cijena nafte i energije zadržavali su inflaciju mjerenu HIPC‑om na niskim razinama, a prosječna stopa iznosila je 1,2 % u 2020. Cijene su rasle u prvom polugodištu 2021. zbog porasta međunarodnih cijena energije i prehrambenih proizvoda, promjena administrativno reguliranih cijena i oporavka gospodarske aktivnosti i privatne potrošnje. Inflacija se znatno ubrzala od rujna te godine zbog visokih cijena električne energije, goriva i plina i s njima povezanih izravnih i neizravnih učinaka (Tablica 5.1.1.).

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznosila je 9,7 %. U travnju je dosegnula 12,1 %, odnosno najvišu razinu u 13 godina. To se povećanje može pripisati znatnim pritiscima na rast povezanima sa snažnim rastom međunarodnih cijena prehrambenih proizvoda i energetskih proizvoda (nafte, prirodnog plina i električne energije), što je djelomično bilo posljedica ruske invazije na Ukrajinu. Ostali inflacijski činitelji uključuju više cijene uvoznih industrijskih proizvoda bez energije (u uvjetima globalnog povećanja troškova prijevoza i uskih grla na strani ponude) i snažnu domaću potražnju zbog robusnog rasta plaća. Bugarski parlament uveo je moratorij na promjene maloprodajnih cijena od 15. prosinca 2021. do kraja ožujka 2022. kako bi se spriječila daljnja povećanja cijena električne energije i grijanja za kućanstva. Vlada je prije toga provodila sustav naknada štete za krajnje korisnike u industriji tako što je djelomično subvencionirala potrošnju električne energije poduzeća. Paušalno plaćanje po megawatt satu uvedeno je u listopadu 2021., a iznos je postupno povećavan tijekom vremena.

Očekuje se da će inflacija ostati na povišenoj razini u sljedećim mjesecima i da će se nakon toga postupno smanjivati. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Bugarskoj u duljem razdoblju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će prosječna godišnja stopa inflacije porasti na oko 11,9 % u 2022., a potom pasti na 5,0 % u 2023. Ovi izgledi zasnivaju se na očekivanju da će inflacija cijena energije ostati dvoznamenkasta tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza i da će se prenijeti na ukupnu inflaciju. Inflacija mjerena HIPC‑om u 2022. i 2023. ponajviše će ovisiti o kretanjima međunarodnih cijena prehrambenih proizvoda, važnosti izravnih i neizravnih učinaka visokih cijena energije i o odluci nacionalnoga regulatornog tijela o načinu na koji će se maloprodajne cijene prilagođavati na osnovi očekivanoga kretanja veleprodajnih cijena. Rizici za srednjoročne inflacijske izglede pozitivni su jer bi uska grla na strani ponude i više cijene energije mogli potrajati dulje nego što se očekivalo. Nadalje, dugotrajan manjak radne snage u nekim sektorima mogao bi dovesti do većeg rasta plaća nego što se očekivalo, što bi stvorilo pritiske na rast inflacije. Gledajući dalje unaprijed, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Bugarskoj u duljem razdoblju, uzimajući u obzir i osjetno povećanje jediničnih troškova rada i pooštravanje uvjeta na tržištu rada. Iako kriza uzrokovana koronavirusom nije usporila zamah reforma u Bugarskoj, promatranih i u kontekstu obveza koje je država preuzela nakon pridruživanja ERM‑u II, proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek znatno niži u Bugarskoj nego u europodručju. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike. Preciznije rečeno, iako su troškovi rada po satu u Bugarskoj i nadalje najniži u EU‑u, rast plaća treba biti usklađen s rastom produktivnosti, među ostalim, i kako bi se očuvala cjenovna konkurentnost i atraktivnost Bugarske za inozemne ulagače. Nadalje, s obzirom na to da Bugarska primjenjuje valutni odbor i da od srpnja 2020. sudjeluje u ERM‑u II, važno je da se inflacija obuzda primjerenim politikama, i to ne samo kako bi se povećao rast produktivnosti, posebice u sektoru međunarodno nerazmjenjivih dobara.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Bugarskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. S obzirom na ograničen prostor za djelovanje monetarne politike u okviru valutnog odbora, nužno je da druga područja politike (fiskalno, makrobonitetno) osiguraju gospodarstvu potrebna sredstva da se nosi s potencijalnim šokovima specifičnima za državu i s makroekonomskim neravnotežama. To je također iznimno važno za nesmetano sudjelovanje u ERM‑u II. Strukturne reforme za poboljšanje poslovnog i institucionalnog okružja ključne su za privlačenje inozemnih izravnih ulaganja i povećanje potencijalnog rasta. To uključuje znatno smanjenje korupcije, osiguranje neovisnog i učinkovitog pravosudnog sustava i poboljšanje obrazovnog sustava. Daljnje smanjenje sve manjeg, ali i nadalje velikog, tereta duga poduzeća poduprijet će profitabilnost poduzeća, rast kredita i ulaganja. Također je ključno ojačati nacionalne politike usmjerene na povećanje konkurentnosti na tržištima proizvoda, nastaviti s liberalizacijom reguliranih sektora i upravljati nesmetanim prelaskom na digitalno i zelenije gospodarstvo. S tim u vezi potrebni su dodatni napori za jačanje administrativnih kapaciteta i daljnje poboljšanje apsorpcije sredstava iz EU‑a. S obzirom na velik udio dugotrajne nezaposlenosti u ukupnoj nezaposlenosti, dodatne mjere potrebne su za poboljšanje zapošljivosti i jačanje razine vještina radne snage te za promicanje gospodarske uključenosti najranjivijih segmenata stanovništva. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Bugarsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022.

Konvergencija u nadzoru banaka ostvarena u sklopu okvira bliske suradnje osigurava primjenu ujednačenih nadzornih standarda, što pridonosi očuvanju financijske stabilnosti. Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje između ESB‑a i središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) 1. listopada 2020., ESB je postao odgovoran za izravan nadzor pet značajnih institucija i za nadgledanje nadzora 13 manje značajnih institucija u Bugarskoj. Središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) integrirana je u jedinstveni nadzorni mehanizam i sudjeluje u njegovim strukturama i mrežama. Bugarske značajne institucije sada nadziru zajednički nadzorni timovi, a pomažu im stručnjaci u horizontalnom nadzoru poslovnih linija. Glede nadzora manje značajnih institucija, na koje se odnosi oko 30 % domaćeg tržišta, ESB blisko surađuje s nacionalnim nadzornim tijelima kako bi se dodatno uskladila primjena pravila kojima se uređuje nadzor banaka, pri čemu se osigurava i da se zajednički nadzorni standardi dosljedno primjenjuju u cijelom sustavu.

5.1.2. Fiskalna kretanja

U Bugarskoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug bio znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 4,1 % BDP‑a, što je znatno iznad referentne vrijednosti deficita od 3 %. Omjer bruto duga opće države i BDP‑a bio je 25,1 %, odnosno znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.1.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, deficit proračuna opće države povećao se za 0,1 postotni bod, a omjer duga neznatno je porastao, za 0,4 postotna boda. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita premašio je omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit u 2020. i 2021. bio je pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Na Bugarsku se od 2012. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je omjer deficita proračuna opće države i BDP‑a u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 %. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno s obzirom na to da je predviđeno da će deficit pasti ispod 3 % BDP‑a u 2023. Sveukupno gledajući, analiza Komisije upućivala je na to da kriterij deficita nije bio zadovoljen. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U prethodnoj godini, odnosno u lipnju 2021., Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Tada se smatralo da je premašivanje referentne vrijednosti samo iznimno i privremeno, kako je određeno u Ugovoru. Sveukupno gledajući, analiza je upućivala na to da je kriterij deficita bio zadovoljen. Bugarska je bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita od 2010. do 2012. Zbog povećanja proračunskog deficita iznad referentne vrijednosti u 2009. Vijeće ECOFIN odlučilo je u srpnju 2010. da u Bugarskoj postoji situacija prekomjernog deficita i odredilo 2011. kao rok za ispravljanje deficita. Nakon ispravljanja prekomjernog deficita Vijeće ECOFIN ukinulo je postupak u slučaju prekomjernog deficita za Bugarsku u lipnju 2012. Od tada do 2019. dug opće države bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % BDP‑a, a saldo proračuna opće države premašio je referentnu vrijednost samo u 2014., kada je deficit dosegnuo 5,4 % BDP‑a. S obzirom na to da je Europska komisija smatrala da je premašivanje referentne vrijednosti bilo samo iznimno i privremeno, zaključila je da nije potrebno pokretanje postupka u slučaju prekomjernog deficita.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. U razdoblju koje je prethodilo krizi uzrokovanoj koronavirusom razborita fiskalna politika omogućavala je Bugarskoj da bilježi strukturni suficit, koji je dosegnuo 1,4 % BDP‑a u 2019. Zbog krize uzrokovane koronavirusom strukturni saldo snažno se pogoršao u 2020., za 4,3 postotna boda, uglavnom zbog većih tekućih rashoda. Povećanje potrošnje uvelike je odražavalo mjere fiskalne potpore koje su donesene kao odgovor na pandemiju. Nadalje, ciklički činitelji pridonijeli su ukupnom povećanju proračunskog deficita od 6,1 postotnih bodova u 2020., što je odražavalo pogoršanje gospodarske situacije. Od 2020. do 2021. strukturni deficit porastao je za još 0,9 postotnih bodova zbog većih rashoda, a ciklička komponenta poboljšala se za 0,8 postotnih bodova.

Omjer državnog duga i BDP‑a bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % u prethodna dva desetljeća, ali je porastao tijekom krize uzrokovane koronavirusom. Prije krize uzrokovane koronavirusom omjer duga smanjio se između 2016. i 2019. za 9,1 postotni bod, na 20 % BDP‑a, uglavnom zahvaljujući velikim primarnim suficitima i, u manjoj mjeri, povoljnim razlikama između kamatnih stopa i stopa rasta. Između 2019. i 2021. omjer duga povećao se za 5,1 postotni bod tijekom krize uzrokovane koronavirusom, ponajprije zbog većih primarnih deficita.

Zahvaljujući dugotrajnom postojanju valutnog odbora, razina i struktura javnog duga omogućuju Bugarskoj da djelotvorno upravlja svojim dugom. Udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem bio je općenito zanemariv. Uzimajući u obzir malen udio duga s promjenjivom kamatnom stopom i razinu omjera duga, fiskalni saldo relativno je neosjetljiv na promjene kamatnih stopa. Udio državnog duga nominiran u stranim valutama istodobno je velik (74,6 % u 2021.), a gotovo je u potpunosti nominiran u euru, koji je valuta sidro u okviru bugarskoga valutnog odbora. Fiskalni saldo stoga je neosjetljiv na promjene u tečajevima, uz izuzetak tečaja između eura i leva, koji se fiksno utvrđuje u sklopu valutnog odbora.

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se poboljšavanje proračunskog salda i blago povećanje omjera javnog duga. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se da će se ukupni saldo poboljšati i da će deficit iznositi 3,7 % BDP‑a u 2022. te tako ostati iznad referentne vrijednosti deficita od 3 %. Predviđeno poboljšanje salda proračuna opće države uglavnom proizlazi iz djelomičnog ukidanja mjera potpore povezanih s pandemijom, što premašuje učinak novih mjera koje su poduzete kao odgovor na visoke cijene energije i rusko‑ukrajinski sukob. Predviđa se da će se proračunski saldo dodatno poboljšati u 2023. i da će deficit dosegnuti 2,4 % BDP‑a. Očekuje se da će strukturni deficit u razdoblju od 2022. do 2023. biti znatno iznad srednjoročnog cilja (strukturni deficit od 1 % BDP‑a). Ipak, u kontekstu pandemije bolesti COVID‑19, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”.^[176] Predviđa se da će omjer duga blago porasti i dosegnuti 25,3 % BDP‑a u 2022. odnosno 25,6 % BDP‑a u 2023. Ukupni deficit u 2022. naveden u programu konvergencije za 2022. iznosi 5,3 % BDP‑a, što je znatno povećanje u odnosu na Ekonomsku prognozu Europske komisije u proljeće 2022., dok je predviđeni omjer duga neznatno iznad razine koju predviđa Komisija.

Fiskalni okvir Bugarske omogućio joj je zadržavanje niskog omjera duga, ali još ima mjesta za daljnje poboljšavanje. U Bugarskoj postoji velik broj fiskalnih pravila na razini opće države i na podnacionalnim razinama, a obuhvaćaju pravila koja se odnose na proračunski saldo, dug i rashode. Iako ta pravila ublažavaju rizik od povećanja duga, njihova je provedba u praksi složena i stoga se treba pojednostaviti. Zakon o javnom financiranju izmijenjen je 2020. kao odgovor na krizu uzrokovanu koronavirusom. Dvije izmjene usmjerene su na povećanje fleksibilnosti fiskalnih pravila u slučaju gospodarskog pada. Njima se dopuštaju odstupanja od gornje granice od 3 % deficita proračuna opće države i od pravila koje se odnosi na rashode u slučaju izvanrednih okolnosti koje su izvan kontrole vlade, a imaju znatan učinak na fiskalnu poziciju. Nadalje, gornja granica deficita na gotovinskoj osnovi povećana je s 2 % na 3 %, a maksimalni iznos rashoda prema konsolidiranom fiskalnom programu efektivno je povećan jer su sredstva iz EU‑a i nacionalnog sufinanciranja izuzeta iz obuhvata rashoda, dok je maksimalan iznos zadržan na 40 % BDP‑a. Tim izmjenama ublažena je strogost navedenih dvaju pravila. Fiskalno vijeće uvedeno je 2016. u skladu sa zahtjevima EU‑a, a njegov mandat i kvaliteta njegova rada ojačani su tijekom vremena; međutim, još su potrebna daljnja poboljšanja u područjima njegovih tehničkih i administrativnih kapaciteta. Napredak ostvaren u naplati poreza i smanjenju neslužbenog gospodarstva pridonio je znatnom rastu poreznih prihoda, a treba nastojati ostvariti daljnji napredak.

Bugarska se suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Izvješće o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije upućuje na to da se Bugarska suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju,^[177] a osobito velika neizvjesnost povezana je s veličinom promjene duga. Utvrđeno je da se Bugarska u dugoročnom razdoblju suočava sa srednjim rizicima, ponajprije zbog predviđenog povećanja troškova povezanih sa starenjem.^[178] Prema referentnom scenariju iz Izvješća o starenju za 2021. koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[179] predviđeno je da će javni rashodi povezani s dobi znatno porasti, za 2,1 postotni bod BDP‑a, u razdoblju od 2019. do 2070, s razine od 16,2 % BDP‑a u 2016. Povećanje troškova još je veće prema rizičnom scenariju AWG‑a, a iznosi 4,1 postotni bod BDP‑a, zbog većeg porasta potrošnje za zdravstvenu zaštitu i dugotrajnu skrb (za 0,9 postotnih bodova odnosno 1,2 postotna boda BDP‑a u odnosu na osnovni scenarij). Te projekcije upućivale su na potrebu za daljnjim reformama kako bi se poboljšala dugoročna održivost javnih financija.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, Bugarska se treba postupno vratiti razboritim fiskalnim politikama unatoč niskoj razini javnog duga. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije, a s obzirom na geopolitičku situaciju, dosljedna i razborita fiskalna politika osigurat će da Bugarska ispuni zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu i da održava zaštitne slojeve kako bi umanjila negativne šokove. Nadalje, provedba programa Next Generation EU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su u tijeku. Još ima prostora za porezni sustav i politike kojima se bolje potiče rast, kao i za bolju troškovnu učinkovitost usluga zdravstvene zaštite. Očuvanje i proširenje trenutačnih smanjenja poreznog jaza, daljnje smanjenje neslužbenoga gospodarstva i povećanje učinkovitosti potrošnje ključne su mjere za zadržavanje srednjoročne fiskalne održivosti.

5.1.3. Tečajna kretanja

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će bugarski lev biti uključen u ERM II te je on stoga sudjelovao u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Bugarski lev uključen je u ERM II po središnjem paritetu od 1,95583 leva za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Bugarska se pridružila tečajnom mehanizmu uz zadržavanje svojeg postojećeg okvira valutnog odbora i preuzela je unilateralnu obvezu, pa tako nisu nametnute nikakve dodatne obveze ESB‑u. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje se preuzele bugarske vlasti, od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je lev uključen u ERM II, kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. Te obveze povezane su s provođenjem specifičnih mjera politike koje se odnose na nebankarski financijski sektor, poduzeća u državnom vlasništvu, okvir za insolventnost i okvir za sprječavanje pranja novca, kao i s provođenjem opsežnih reforma koje se provode u pravosuđu i u borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala u Bugarskoj, s obzirom na važnost tih reforma za stabilnost i integritet financijskog sustava. ESB i Europska komisija prate djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. U svojoj ulozi nadzornog tijela i s obzirom na podjelu odgovornosti za makrobonitetnu politiku, ESB pomno prati provedbu obveza povezanih s financijskim sektorom, tj. okvirom za insolventnost i okvirom za sprječavanje pranja novca, zbog njihova mogućeg učinka na bonitetne aspekte. Bez obzira na činjenicu da se svi koraci koji su predviđeni u obvezama preuzetim nakon pridruživanja ERM‑u II općenito odvijaju u skladu s planovima, Bugarska se potiče da pravodobno riješi moguće nedostatke koje bi Odbor stručnjaka Vijeća Europe za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL) mogao utvrditi u svojoj procjeni koja je u tijeku. Lev nije odstupao od središnjeg pariteta u referentnom razdoblju. U skladu s okvirom valutnog odbora, središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) nastavila je na zahtjev razmjenjivati domaću valutu za valutu sidro (euro) i obrnuto po fiksnom tečaju. Razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a bila je na niskoj razini tijekom cijelog referentnog razdoblja. U srpnju 2020. središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) dogovorila je preventivnu liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 2 mlrd. EUR u zamjenu za bugarske leve kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću bugarskih financijskih institucija nastale kao posljedica pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je dodatno pridonio i stabilnosti tečaja tijekom referentnog razdoblja.

Realni efektivni tečaj bugarskog leva malo je ojačao tijekom posljednjih deset godina (Grafikon 5.1.4.). Ipak, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Bugarska podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

Suficit na tekućem i kapitalnom računu dosljedno se bilježi u Bugarskoj u posljednjih deset godina, a neto inozemne obveze države znatno su se smanjile (Tablica 5.1.3.). U razdoblju od 2012. do 2019. saldo na tekućem i kapitalnom računu poboljšao se, ponajviše odražavajući znatno smanjenje deficita na računu robne razmjene zahvaljujući oporavku predvođenom izvozom, a u početnoj fazi, i zbog potisnute domaće potražnje nakon snažnog pada aktivnosti. Suficit od 1,5 % zabilježen u 2020. smanjio se na 0,3 % u 2021. zahvaljujući malenom deficitu na tekućem računu od 0,4 % BDP‑a u toj godini. Deficit je uglavnom bio posljedica smanjenja izvoza turističkih usluga zbog pandemije bolesti koronavirusa. Prihodi od turizma počeli su se oporavljati u 2021., iako je broj dolazaka stranih turista ostao znatno ispod pretkriznih razina. Premda je znatna prilagodba platne bilance bila povezana s velikim smanjenjem priljeva neto inozemnih ulaganja – koji su pali s dvoznamenkastih razina prije globalne financijske krize na prosječnih 2,4 % BDP‑a u razdoblju od 2017. do 2021. – saldo ostalih ulaganja zabilježio je neto odljeve. Bruto inozemni dug dodatno se smanjio, sa 71,8 % BDP‑a u 2017. na 61,8 % BDP‑a u 2021. Istodobno se neto stanje međunarodnih ulaganja, koje se uglavnom sastoji od inozemnih izravnih ulaganja, nastavilo poboljšavati i povećalo se s –43,0 % BDP‑a u 2017. na –19,8 % BDP‑a u 2021. zahvaljujući daljnjoj akumulaciji sredstava pričuva. Ipak, fiskalne i strukturne politike i nadalje su važne za podupiranje vanjske održivosti i konkurentnosti gospodarstva.

Bugarsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 45,2 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio 41,1 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Bugarsku iznosio je 64,7 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Bugarsku iznosio je 77,1 %. Udio bugarske inozemne imovine uložene u europodručje dosegnuo je 49,9 % za izravna ulaganja i 47,2 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.1.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Bugarskoj blago su se povećale i iznosile su prosječno 0,5 %, što je znatno ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.1.5.).

Dugoročne kamatne stope u Bugarskoj smanjile su se s 5,3 % u siječnju 2012. na 1,6 % u travnju 2022. U posljednjem desetljeću kretanja dugoročnih kamatnih stopa u Bugarskoj bila su pod utjecajem postupnog smanjivanja premije za rizik i strukturnih činitelja koji su pridonijeli ograničavanju tržišnih očekivanja glede budućih kamatnih stopa. Smanjenje premije za rizik uglavnom se može pripisati smanjenoj percepciji financijskih tržišta glede makrofinancijskog rizika i znatnom poboljšanju likvidnosnih uvjeta banaka. To je bilo posljedica nestanka neizvjesnosti povezane s globalnom financijskom krizom, što je dovelo do poboljšanja financijske situacije bugarskoga bankovnog sustava, a time i izgleda za javni proračun. Ostali činitelji također su pridonijeli trendu pada dugoročnih kamatnih stopa u posljednjih deset godina. Oni uključuju relativno slabu potražnju privatnog sektora za kreditima u razdoblju do 2015., prelijevanja niskih kamatnih stopa iz europodručja, nastavak potražnje bugarskih banaka za dužničkim vrijednosnim papirima države u uvjetima ograničene ponude tih vrijednosnih papira i oskudnih mogućnosti za kreditiranje privatnog sektora, visoke stope štednje privatnog sektora i učinak globalnih trgovinskih napetosti na očekivanja glede rasta i kamatnih stopa. Od travnja 2020. negativan učinak pandemije bolesti COVID‑19 na globalnu i domaću gospodarsku aktivnost i inflaciju potaknuo je pad dugoročnih kamatnih stopa u Bugarskoj na povijesno nisku razinu od 0,1 % u ožujku 2021., na kojoj su ostale do kolovoza 2021. U uvjetima rastuće domaće inflacije, dugoročne kamatne stope od tada do veljače 2022. postupno su rasle u skladu s kretanjima na globalnim financijskim tržištima, a i zbog koncentracije velikog iznosa izdanja državnih obveznica na domaćem tržištu u četvrtom tromjesečju 2021. U posljednja dva mjeseca promatranog razdoblja povećanje dugoročnih kamatnih stopa bilo je snažnije zbog porasta globalnih i domaćih inflacijskih pritisaka. Stoga su dugoročne kamatne stope u Bugarskoj rasle tijekom promatranog razdoblja i dosegnule su 1,6 % u travnju 2022., što je povećanje u odnosu na 0,2 % u travnju 2020. (Grafikon 5.1.5.). Kontinuirano poboljšavanje makroekonomskih ostvarenja i stabilnost fiskalnih izgleda Bugarske pridonijeli su i smanjenju rizika od nastanka statusa neispunjavanja obveza kod dugoročnog duga Bugarske – mjerenog desetogodišnjom premijom osiguranja od kreditnog rizika – koja se spustila s razine iznad 400 baznih bodova početkom 2012. na oko 115 baznih bodova u travnju 2022. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocijenile su da je državni dug Bugarske na razini investicijskog rejtinga (Moody's: Baa1; S&P: BBB; Fitch: BBB).

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa na bugarske državne obveznice u odnosu na prosjek europodručja iznosila je 0,2 % u travnju 2022. Dugoročne kamatne stope u Bugarskoj postojano i kontinuirano se približavaju prosječnoj kamatnoj stopi europodručja za odgovarajuće dospijeće (Grafikon 5.1.6.). U početku su stabilne i relativno visoke kamatne stope u Bugarskoj zajedno s padom dugoročne prosječne kamatne stope u europodručju dovele do određenog povećanja te razlike, pa se ona približila razini od 2,0 % tijekom nekoliko mjeseci u 2014. i 2016., ali je nije premašila. Kamatna razlika postojano se smanjivala od kraja 2016., a sredinom 2019. postala je blago pozitivna, nakon što je dulje od godinu dana bila negativna zbog povećane političke i gospodarske neizvjesnosti u nekim državama europodručja. Od tada je fluktuirala u uskom rasponu od 0,0 % do 0,5 %. U travnju 2022. iznosila je 0,2 % (0,7 % u odnosu na prinose država europodručja s rejtingom AAA).

Tržišta kapitala u Bugarskoj manja su i slabije su razvijena od onih u europodručju (Tablica 5.1.4.) Posljednjih godina pojavilo se tek nekoliko naznaka produbljivanja na tržištima kapitala u usporedbi s početkom 2012. Kapitalizacija dioničkog tržišta kao udio u BDP‑u posljednjih je godina porasla s prosječnih 10,7 % u razdoblju od 2012. do 2016. na 23,0 % u 2021. Tržišno dužničko financiranje domaćih monetarnih financijskih institucija polako se povećava od 2012., a dosegnulo je razinu od 1,6 % BDP‑a. Čini se da je pristup nefinancijskih društava u Bugarskoj tržištu duga poduzeća ostao uglavnom nepromijenjen u istom razdoblju jer je nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira tog sektora iznosio 2,5 % BDP‑a u 2021., što je za 0,4 postotna boda BDP‑a manje nego u razdoblju od 2012. do 2016. Oslanjanje bugarskoga bankovnog sustava na banke europodručja radi financijskih potreba i nadalje je vrlo ograničeno i znatno manje od prosjeka u razdoblju od 2012. do 2016. Potraživanja banaka europodručja od bugarskih banaka ostala su na povijesno niskoj razini od 4,0 % u 2021. Razina financijskog posredovanja u Bugarskoj i nadalje je vrlo niska u odnosu na prosjek europodručja, premda je slična razini u usporedivim zemljama u regiji. Krediti monetarnih financijskih institucija rezidentima izvan sektora države iznosili su 54,6 % BDP‑a u 2021., odnosno malo više od 6 postotnih bodova manje od njihova prosjeka u razdoblju od 2012. do 2016. Krajem 2020. banke u stranom vlasništvu i nadalje su imale važnu ulogu u bankovnom sustavu Bugarske, a na njih se odnosilo više od 75 % ukupne imovine banaka. Bankovni sustav uglavnom se financira depozitima privatnih rezidenata izvan financijskog sektora (oko 89 % ukupnih obveza). U imovini bankovnog sustava povezanoj s nefinancijskim privatnim sektorom prevladavaju krediti, a 68 % njih nominirano je u domaćoj valuti.

5.1.5. Statističke tablice i grafikoni

Bugarska

5.2. Češka

5.2.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Češkoj iznosila je 6,2 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.2.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od 0,2 % do 6,2 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 2,0 %. U razdoblju od 2012. do 2015. inflacija je znatno pala zbog kretanja globalnih cijena sirovina i gospodarske recesije u razdoblju od 2012. do 2013. Rast uvoznih cijena ubrzao se 2014., djelomično zbog donje granice tečaja od 27 kruna za euro, koju je središnja banka Česká národní banka uvela kao dodatni i privremeni instrument za podizanje inflacije prema ciljnoj razini od 2 %. Češko gospodarstvo ponovo je ostvarivalo stabilan gospodarski rast u drugoj polovini desetljeća, što je dovelo do zamjetljive aprecijacije realnog efektivnog tečaja krune u odnosu na euro. Usto, povećanje naknade po zaposlenom premašivalo je rast proizvodnosti rada tijekom cijeloga promatranog razdoblja (Tablica 5.2.1.), što je stvaralo stalan pritisak na rast temeljne inflacije. Realni BDP porastao je za 3,0 % u 2019., a u 2020. zamjetljivo se smanjio za 5,8 % zbog pandemije koronavirusa (COVID‑19). Nakon snažnog gospodarskog pada, inflacija mjerena HIPC‑om počela je postupno padati prema ciljnoj razini od 2 % u drugoj polovini godine, uglavnom odražavajući stagnaciju gospodarstva i kretanja na globalnim tržištima. Radi suzbijanja učinaka pandemije na gospodarstvo, središnja banka Česká národní banka smanjila je svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike kumulativno za 200 baznih bodova u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. te ju je tako spustila na 0,25 %, odnosno blizu dosad najniže razine od 0,05 % (u studenome 2012.). U drugom polugodištu 2021. velika povećanja cijena energije i međunarodnih sirovina (uključujući hranu) te globalna uska grla na strani ponude stvorili su znatne pritiske na rast inflacije mjerene HIPC‑om i temeljne inflacije. Mjere državne potpore usmjerene na stabilizaciju zaposlenosti i osiguravanje hitne likvidnosti pokazale su se učinkovitima kada je riječ o podupiranju domaće potrošnje, stvarajući kontinuirane inflacijske pritiske tijekom gospodarskog oporavka. Da bi spriječila ubrzavanje inflacije i s obzirom na gospodarski oporavak u tijeku, središnja banka Česká národní banka započela je ciklus pooštravanja monetarne politike u lipnju 2021., što je do sada dovelo do kumulativnog povećanja glavne kamatne stope monetarne politike od 550 baznih bodova.

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznosila je 11,0 %. Inflacijski pritisci ostali su povećani i postali su sveobuhvatniji te su se proširili iz energetskog sektora na druge sektore gospodarstva, kao što su prehrana i usluge (posebice one povezane sa slobodnim vremenom i one koje zahtijevaju blizak fizički kontakt). Glavni izvori inflacijskih pritisaka na domaćem planu bili su snažna potražnja kućanstava potaknuta mjerama fiskalne potpore povezanima s pandemijom, viškom štednje i pozitivnim učincima na bogatstvo koji su bili posljedica robusnih financijskih tržišta i tržišta nekretnina, posebice za bogatija kućanstva, kao i snažnog rasta plaća i povećanih troškova stambenih objekata u vlasništvu stanara. Na inozemnom planu povećanje cijena energije i rast proizvođačkih cijena zbog poremećaja u globalnim lancima vrijednosti i zatvaranja tvornica zbog pandemije također su nastavili stvarati pritiske na rast inflacije potrošačkih cijena. Povećanje cijena energije i prehrambenih proizvoda znatno je pojačano kretanjima na međunarodnim tržištima sirovina nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače 2022. U nastavku svog ciklusa pooštravanja monetarne politike, središnja banka Česká národní banka povisila je svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike kumulativno za 200 baznih bodova na sastancima svojeg odbora u veljači, ožujku i svibnju 2022., na 5,75 %, u odnosu na 3,75 % u prosincu 2021.

Usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena imala je važnu ulogu u oblikovanju inflacijske dinamike u Češkoj tijekom posljednjeg desetljeća. Od travnja 2001. inflacijski cilj određuje se s obzirom na inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena, u početku kao sve manji raspon, a od 2006. kao fiksan cilj. Ciljna razina inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena određena je na 3 % (±1 postotni bod) u 2006., a snižena je na 2 % (±1 postotni bod) od 1. siječnja 2010. Kako bi ispunila svoj mandat održavanja stabilnosti cijena, središnja banka Česká národní banka intervenirala je da bi oslabila domaću valutu i postavila spomenutu donju granicu tečaja. U travnju 2017. središnja banka odustala je od svoje opredijeljenosti da održava minimalnu razinu tečaja u odnosu na euro; promjena politike povezana s tim protekla je neometano i češka kruna postupno je aprecirala. Napuštanje donje granice tečaja bio je prvi korak prema normalizaciji domaćih monetarnih uvjeta, a uslijedio je niz povećanja kamatnih stopa središnje banke Česká národní banka od 2017. do početka 2020.

Očekuje se da će inflacija u Češkoj nastaviti rasti u kratkoročnom razdoblju i da će ostati iznad gornje granice ciljanog intervala tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će inflacija mjerena HIPC‑om porasti na visoku razinu od 11,7 % u 2022. zbog porasta inflacije mjerene HIPC‑om bez prehrambenih proizvoda i energije, za koju se očekuje da će dosegnuti 8,9 %. Očekuje se da će se inflacija potom smanjiti na 4,5 % u 2023. Očekuje se da će činitelji kao što su visoke cijene energije, administrativno regulirane cijene, uska grla na strani ponude i povećane međunarodne cijene sirovina održavati inflaciju mjerenu HIPC‑om na povišenoj razini, posebice tijekom prvog polugodišta 2022. Ako se smanje učinci tih činitelja, očekuje se da će se inflacija postupno smanjivati prema gornjoj granici ciljanog intervala tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza, također zahvaljujući pooštrenim domaćim monetarnim i makrobonitetnim politikama, aprecijaciji krune i smanjenim administrativno reguliranim cijenama. Sveukupno gledajući, rizici za inflacijske izglede u kratkoročnom razdoblju pozitivni su, ponajviše zahvaljujući većem prijenosu učinka proizvođačkih troškova na finalne potrošačke cijene i povećanju plaća većem od očekivanog u uvjetima znatno nižih realnih plaća. I porast cijena mogao bi nastaviti premašivati očekivanja i nakon kratkoročnog razdoblja ako se inflacijska očekivanja odvoje od ciljnog sidra od 2 % ili ako kruna oslabi zbog geopolitičkih napetosti ili pooštrenih globalnih monetarnih uvjeta, što bi smanjilo sadašnju pozitivnu razliku između kamatnih stopa. Ipak, pooštrene domaće monetarne i makrobonitetne politike, zajedno s postupnim ukidanjem hitnih mjera fiskalne potpore i fiskalnom konsolidacijom, mogle bi oslabiti potražnju kućanstava više nego što se očekivalo i tako usporiti rast cijena. Gledajući dalje unaprijed, proces dostizanja može dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek relativno niži u Češkoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

Za očuvanje održive konvergencije u Češkoj potrebne su ciljane gospodarske politike, uključujući strukturne reforme, koje su usmjerene na podupiranje cjenovne i makroekonomske stabilnosti. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Češku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. Češka se suočava s izazovom da svoj potencijal za gospodarski rast podupre jačanjem produktivnosti. Gospodarske i financijske politike trebaju biti usmjerene prema ostvarenju općeg povećanja učinkovitosti uz odgovarajuće preraspoređivanje kapitala radi podupiranja inovacija i sektora koji zahtijevaju visoku razinu znanja. U tu svrhu, bit će važno ojačati administrativne i institucionalne kapacitete (primjerice, u područjima kao što su upravljanje i insolventnost) i otkloniti neučinkovitosti u poslovnom okružju koje negativno utječu na potencijalni rast zbog toga što ometaju inovacije i razvoj novih poslova. Usto, manjak kvalificirane radne snage treba se riješiti ciljanim ulaganjima usmjerenima na poboljšanje kvalitete višeg obrazovanja i domaćeg poslovnog okružja u sektorima s visokom produktivnošću. Jačanje pristupa financiranju vlasničkim i rizičnim kapitalom za mala i srednja poduzeća, poticanje inovacija (primjerice, poreznim poticajima i bespovratnim sredstvima za istraživanja i razvoj) i poboljšanje okvira za insolventnost stoga će biti ključni za to da gospodarstvo ostvari svoj puni potencijal.

Politike financijskog sektora trebaju biti usmjerene na očuvanje financijske stabilnosti i osiguranje da financijski sektor može pridonijeti održivom gospodarskom rastu. Rizici u češkom financijskom sektoru povezani su s brzim rastom hipotekarnih kredita i kontinuiranim ubrzavanjem cijena stambenih nekretnina u uvjetima povećanog preuzimanja rizika kućanstava zbog blagih kreditnih uvjeta. Sadašnje domaće makrofinancijsko okružje i s njim povezani srednjoročni izgledi uglavnom su pod utjecajem gospodarskog oporavka nakon pandemije i zahtijevaju pooštravanje makrobonitetne politike. Očekuje se da će stroža ograničenja usmjerena na dužnike (omjer duga i dohotka, omjer otplate duga i dohotka i omjer kredita i založene nekretnine) koja su uvedena u travnju 2022. smanjiti rizik negativnih povratnih sprega između rasta cijena stambenih nekretnina i hipotekarnih kredita banaka. Prilagođavanje razine protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala na 2,5 %, koje će se u potpunosti provesti do travnja 2023., trebalo bi također ograničiti povećanje rizika na tržištima stambenih nekretnina i kredita. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

5.2.2. Fiskalna kretanja

U Češkoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug bio ispod referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 5,9 % BDP‑a, što je znatno iznad referentne vrijednosti deficita od 3 %. Omjer bruto duga opće države i BDP‑a bio je 41,9 %, odnosno ispod referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.2.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, omjer državnog deficita i BDP‑a povećao se za 0,1 postotni bod, a omjer duga i BDP‑a znatno je porastao, za 4,2 postotna boda. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita premašio je omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit u 2020. i 2021. bio je pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju. Ipak, smatra se da su neke mjere provedene u 2021. imale trajan negativan učinak na proračunski saldo. Posebice, reforma poreza na dohodak u 2021. (kojom se uvodi opće smanjenje stope od oko 5 postotnih bodova) i odgoda provedbe poreza na prodaju nekretnina trajnije su naravi i znatno smanjuju ostvarenje prihoda u srednjoročnom razdoblju.

Na Češku se od 2014. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Sveukupno gledajući, analiza Komisije upućivala je na to da kriterij deficita nije bio zadovoljen. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U prethodnoj godini, odnosno u lipnju 2021., Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a, ali je odlučila da države članice neće podvrgnuti postupku u slučaju prekomjernog deficita s obzirom na iznimnu neizvjesnost. Češka je bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita između prosinca 2009. i lipnja 2014. Od tada do 2019. Češka je u potpunosti zadovoljavala svoj srednjoročni cilj strukturnog deficita od najviše 1 % BDP‑a.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Fiskalna pozicija znatno je oslabjela i prije krize uzrokovane koronavirusom, a suficit se smanjio s 1,5 % BDP‑a u 2017. na 0,3 % u 2019. pod utjecajem pogoršanja strukturnog salda. To slabljenje ubrzalo se u 2020. kao posljedica krize uzrokovane koronavirusom, pa se strukturni saldo znatno pogoršao, za 3,2 postotna boda, ponajprije zbog većih rashoda. Povećanje potrošnje uvelike je odražavalo mjere fiskalne potpore koje su donesene kao odgovor na pandemiju. Nadalje, ciklički činitelji pridonijeli su ukupnom povećanju proračunskog deficita od 2,9 postotnih bodova u 2020., što je odražavalo pogoršanje gospodarske situacije. Od 2020. do 2021. strukturni deficit porastao je za još 0,8 postotnih bodova, ponajviše zbog smanjenja poreznih prihoda, do kojeg je dovela reforma poreza na osobni dohodak, dok se ciklička komponenta poboljšala za 0,7 postotnih bodova.

Omjer duga i BDP‑a porastao je u posljednje dvije godine, nakon što je padao u razdoblju od 2014. do 2019., ali je ostao znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. Prije krize uzrokovane koronavirusom omjer duga smanjio se za 14,3 postotnih bodova, sa svoje najviše razine od 44,4 % BDP‑a u 2013. na 30,1 % BDP‑a u 2019. Do smanjenja je došlo uglavnom zahvaljujući primarnim suficitima i povoljnim razlikama između kamatnih stopa i stopa rasta. Između 2019. i 2021. omjer duga povećao se za 11,8 postotnih bodova tijekom krize uzrokovane koronavirusom, ponajprije zbog većih primarnih deficita jer su rashodi znatno povećani kako bi se pomoglo gospodarstvu tijekom pandemije. Porast omjera duga i BDP‑a bio je potaknut i prilagodbom deficita i duga od 1,4 postotna boda BDP‑a u 2020.

Razina i struktura državnog duga štite Češku od svih iznenadnih promjena tržišnih uvjeta, a glavnina duga ima dugoročno dospijeće i nominirana je u domaćoj valuti. Udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem nizak je (2,5 % u 2021. – Tablica 5.2.2.). Uzimajući u obzir i udio duga s promjenjivom kamatnom stopom i ukupnu razinu omjera duga, fiskalni saldo relativno je neosjetljiv na promjene kamatnih stopa. Udio državnog duga nominiran u stranim valutama nizak je (7,7 % u 2021.); većinom je nominiran u euru (95 % duga nominiranog u stranim valutama). Promatrajući veličinu omjera duga, fiskalni saldo također je relativno neosjetljiv na promjene kamatnih stopa. Udio duga nominiranog u stranim valutama smanjuje se i znatno je niži od prosjeka iz razdoblja od 2010. do 2014. (21,8 %), što upućuje na smanjenje ranjivosti povezanih s tečajem.

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se poboljšavanje proračunskog salda i umjereno povećavanje omjera javnog duga. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se da će se ukupni saldo poboljšati i da će deficit iznositi 4,3 % BDP‑a u 2022. te tako ostati znatno iznad referentne vrijednosti deficita od 3 %. Predviđeno poboljšanje salda proračuna opće države proizlazi iz poboljšanih makroekonomskih izgleda i postupnog ukidanja fiskalnih mjera provedenih radi ublažavanja nepovoljnih učinaka krize. Predviđa se da će se proračunski saldo malo poboljšati u 2023. i da će deficit dosegnuti 3,9 % BDP‑a. Očekuje se da će strukturni deficit u razdoblju od 2022. do 2023. biti znatno iznad srednjoročnog cilja. Ipak, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”. Predviđa se da će omjer duga porasti na 42,8 % BDP‑a u 2022. i da će se dodatno povećati na 44 % u 2023. Srednjoročna strategija fiskalne politike u Češkoj, prikazana u posuvremenjenom Programu konvergencije iz 2022., prognozira malo optimističnija kretanja nominalnog i strukturnog deficita od onih iz Ekonomske prognoze Europske komisije u proljeće 2022.

Okvir fiskalnog upravljanja Češke djelotvorno se primjenjuje, a daljnji je napredak i nadalje potreban. Nacionalno zakonodavstvo kojim se provodi Direktiva EU‑a o zahtjevima za proračunske okvire doneseno je 2017. Fiskalno vijeće od tada je postalo operativno i izdaje izvješća o dugoročnoj održivosti i usklađenosti s proračunskim pravilima. Ipak, koordinacija među različitim razinama opće države i nadalje je slaba i treba se dodatno poboljšati. Što se tiče ispunjavanja poreznih obveza, provođenje nekoliko mjera povoljno je utjecalo na naplatu poreza, posebice elektronička evidencija prodaje. Treba nastaviti s provedbom politika usmjerenih na poboljšavanje naplate poreza.

Češka se suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju i s visokim rizicima u dugoročnom razdoblju. Izvješće o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije upućuje na to da se Češka suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju^[180] jer se predviđa da će državni dug (koji trenutačno iznosi 42 % BDP‑a) porasti na 67 % BDP‑a u 2032. Nadalje, toj ocjeni pridonijela je i osjetljivost na makrofiskalne šokove. Utvrđeno je da se Češka u dugoročnom razdoblju suočava s visokim rizicima, koji su ponajviše povezani s proračunskim pritiscima koji proizlaze iz starenja stanovništva i s početnom proračunskom pozicijom, ali i rizicima koji proizlaze iz analize održivosti duga.^[181] Doista, prema Izvješću o starenju za 2021. koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[182] Češka bi ostvarila znatno povećanje rashoda povezanih s dobi (6,1 postotni bod BDP‑a do 2070.) u referentnom scenariju AWG‑a, s razine od 18,6 % BDP‑a u 2019. Prema rizičnom scenariju AWG‑a predviđeno povećanje iznosi 8,0 postotnih bodova BDP‑a, što je znatno više od prosjeka EU‑a. Svi ti činitelji upućuju na to da su potrebne reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava te sustava dugotrajne skrbi kako bi se poboljšala dugoročna održivost javnih financija.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, razborita fiskalna politika bit će potrebna kako bi se očuvala održivost javnih financija. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije, a s obzirom na geopolitičku situaciju, dosljedna i razborita fiskalna politika potrebna je kako bi se osiguralo da Češka ispunjava zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu i da održava zaštitne slojeve kako bi umanjila negativne šokove. To je posebice važno jer se čini da sadašnji fiskalni planovi povlače za sobom rizik da dođe do trajnog učvršćivanja viših strukturnih deficita. Ti su rizici uglavnom povezani s reformom poreza na dohodak iz 2021., zbog koje će vjerojatno doći do smanjenog ostvarenja prihoda u srednjoročnom razdoblju. Ipak, zbog niske početne razine, zaduženost javnog sektora ne stvara znatan rizik u kratkoročnom razdoblju. Nadalje, provedba programa Next Generation EU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su u tijeku.

5.2.3. Tečajna kretanja

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. češka kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. U referentnom razdoblju češkom valutom uglavnom se trgovalo po tečaju znatno višem od njezina prosječnog tečaja u svibnju 2020., od 27,2687 kruna za euro, koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II (Grafikon 5.2.3.). Maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na referentnu vrijednost bilo je 11,5 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 0,6 %. Tečaj je iznosio 24,6480 kruna za euro 25. svibnja 2022., što je za 9,6 % više od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U posljednjih deset godina češka kruna ojačala je za 2,6 % u odnosu na euro.

Češka kruna u odnosu na euro pokazivala je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom dvogodišnjega referentnog razdoblja. Nakon što je deprecirala tijekom jačanja pandemije bolesti COVID‑19, češka kruna uglavnom je aprecirala od početka referentnog razdoblja do kraja kolovoza 2020. U rujnu i listopadu opet je počela slabjeti jer se Češka suočavala s drugim valom pandemije. Nakon toga došlo je do preokreta u trendu deprecijacije krune i nastavio se njezin stabilan uzlazni trend započet prije početka pandemije, premda je stupanj kolebljivosti bio veći. Kolebljivost na deviznim tržištima znatno se povećala krajem veljače 2022. nakon ruske invazije na Ukrajinu. Češka kruna pokazivala je, prosječno, visok stupanj kolebljivosti tijekom prvog tromjesečja 2022. Istodobno je razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a bila na niskoj razini do prvog polugodišta 2021., a u drugom je polugodištu postala relativno velika i dodatno se znatno povećala, na razinu od 5,1 postotnog boda u tromjesečnom razdoblju koje je završilo u ožujku 2022.

Realni efektivni tečaj češke krune ojačao je u posljednjih deset godina (Grafikon 5.2.4.). Nakon razdoblja pojačane kolebljivosti na vrhuncu globalne financijske krize, realni efektivni tečaj slabio je do 2015., kada je ponovo počeo jačati. Ipak, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Češka podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

U posljednjih deset godina bilježi se suficit na tekućem i kapitalnom računu, a neto inozemne obveze države smanjile su se (Tablica 5.2.3.). Suficit na tekućem i kapitalnom računu porastao je s 0,8 % BDP‑a u 2019. na 3,2 % BDP‑a u 2020., a bio je posljedica većeg trgovinskog suficita nastalog zbog poboljšanih trgovinskih uvjeta i pada deficita na računu primarnog dohotka. Saldo tekućeg računa znatno se smanjio u 2021. To je bilo posljedica smanjenja trgovinskog suficita zbog viših uvoznih cijena i poremećaja u opskrbnim lancima koji su nepovoljno djelovali na oporavak izvoza, posebice u automobilskom sektoru. Deficit na računu primarnog dohotka istodobno se smanjio na 3,3 % u 2021. Na strani financiranja Češka je bilježila relativno velike neto priljeve ostalih ulaganja, koji su dosegnuli 4,9 % BDP‑a u 2021. Ipak, priljevi su bili i više nego neutralizirani neto stjecanjem pričuva i neto priljevima portfeljnih ulaganja. Bruto inozemni dug države stoga se nastavio smanjivati i pao je sa 75,9 % u 2020. na 73,1 % u 2021. Neto stanje međunarodnih ulaganja nastavilo se istodobno poboljšavati, s –19,8 % BDP‑a u 2019. na –16,3 % BDP‑a u 2020. i na –15,6 % u 2021.

Češko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 62,2 % ukupnog češkog izvoza, dok je uvoz robe i usluga iz europodručja iznosio 49,5 % njezina ukupnog uvoza. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Češku iznosio je 79,4 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Češku bio je 75,7 %. Udio češke inozemne imovine uložene u europodručje dosegnuo je 69,6 % za izravna ulaganja i 69,7 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.2.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Češkoj iznosile su prosječno 2,5 %, odnosno bile su malo ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.2.5.).

Dugoročne kamatne stope u Češkoj iznosile su 4,0 % na kraju referentnog razdoblja, odnosno bile su iznad razine zabilježene na početku 2012. U razdoblju od 2012. do 2016. dugoročne kamatne stope u Češkoj smanjivale su se jer gospodarski oporavak nije doveo do porasta inflacije, što je središnjoj banci Česká národní banka omogućilo da održava vrlo akomodativnu monetarnu politiku. Inflacija je počela rasti u 2017., a pratile su je dugoročne kamatne stope, koje su rasle do 2018. zbog globalnih kretanja i ubrzavanja gospodarskog rasta, što je dovelo do pregrijavanja domaćega tržišta rada i rastućih inflacijskih pritisaka. U 2019. dugoročne kamatne stope ponovo su promijenile smjer kretanja, pa su počele padati unatoč postupnom pooštravanju monetarne politike koje je središnja banka Česká národní banka započela sredinom 2017. To je bilo posljedica naznaka slabljenja izgleda za globalno gospodarstvo i geopolitičkih napetosti, uključujući, posebice, trgovinski spor između SAD‑a i Kine i percipirane rizike neuređenog Brexita. Nakon izbijanja pandemije bolesti COVID‑19 dugoročne kamatne stope pale su na najnižu razinu u ljeto 2020., djelomično zbog promptnih i odlučnih spuštanja kamatnih stopa koje je središnja banka Česká národní banka provodila u razdoblju od ožujka do svibnja 2020. U tim je uvjetima kamatna stopa na dvotjedne repo operacije – glavna kamatna stopa monetarne politike – spuštena s 2,25 % u veljači 2020. na 0,25 % početkom svibnja. Dugoročne kamatne stope postojano su rasle od posljednjeg tromjesečja 2020. potaknute dugotrajnim inflacijskim pritiscima, zbog čega je središnja banka Česká národní banka počela provoditi niz povećanja kamatne stope između lipnja i prosinca 2021., a vrhunac toga bilo je podizanje kamatne stope na dvotjedne repo operacije na 3,75 %. Središnja banka povećala je kamatnu stopu na dvotjedne repo operacije još tri puta tijekom 2022., pa je stopa dosegnula 5,75 % na kraju promatranog razdoblja. To je bio odgovor na postojane pritiske na povećanje inflacije koji su dolazili iz domaćih i inozemnih izvora i na rizik ruske invazije na Ukrajinu, koji je doveo do više i ustrajnije inflacije nego što se očekivalo. Kreditna kvaliteta češkoga državnog duga ostala je vrlo dobra. Premije osiguranja od kreditnog rizika za češki državni dug posljednjih su mjeseci među najnižima u usporedivim zemljama, a stabilizirale su se na malo niže od 50 baznih bodova. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocijenile su da je državni dug Češke na razini visokoga investicijskog rejtinga (Moody's: Aa3; S&P: AA–; Fitch: AA–).

Prvi put od 2012. razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Češkoj u odnosu na europodručje postala je pozitivna krajem 2017., a nastavila je rasti do travnja 2022. U razdoblju od 2012. do 2017. ta je razlika bila negativna, ali se postojano povećavala, ponajprije zbog smanjivanja premije za rizik na državni dug u europodručju, koje je započelo krajem 2012., kada je ublažavanje neizvjesnosti glede rješavanja krize duga u europodručju pridonijelo smanjenju prinosa u europodručju. Ipak, razlika između dugoročnih kamatnih stopa postala je pozitivna krajem 2017. i od tada raste, a kamatne stope u Češkoj premašuju prosjek europodručja, što je posljedica dugotrajne i rastuće razlike inflacije. Razlika između kamatnih stopa iznosila je 2,6 % travnju 2022. (3,1 % u odnosu na prinose zemalja europodručja s rejtingom AAA), što je druga najveća vrijednost od početka promatranog razdoblja (travanj 2020.)

Tržišta kapitala u Češkoj manja su i slabije su razvijena od onih u europodručju (Tablica 5.2.4.). Kapitalizacija dioničkog tržišta u Češkoj kao udio u BDP‑u iznosila je 13,3 % u 2021., što je gotovo jednako prosječnoj vrijednosti zabilježenoj tijekom razdoblja od 2012. do 2021. Nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale nefinancijske institucije (kao mjera tržišne zaduženosti) posljednjih se godina postupno smanjivao i pao na 5,2 % BDP‑a u 2021., nakon što je prosječno bio viši od 7 % u razdoblju od 2012. do 2016. Dužnički vrijednosni papiri koje su izdale financijske institucije, koji su se smanjivali tijekom pet godina, porasli su u 2021. i ponovo dosegnuli gotovo 13 % BDP‑a, što je također bilo u skladu s prosječnom vrijednošću zabilježenom u razdoblju od 2012. do 2021. Financijsko posredovanje mjereno kreditima monetarnih financijskih institucija subjektima izvan sektora države poraslo je u 2021. u odnosu na razdoblje od 2012. do 2016. i dosegnulo je 57,8 % BDP‑a u 2021., odnosno oko polovinu prosjeka europodručja. Sposobnost češkoga bankarskog sektora da pribavi financiranje od banaka europodručja posljednjih se godina stabilizirala na visokoj razini, a potraživanja monetarnih financijskih institucija europodručja od rezidentnih monetarnih financijskih institucija iznosila su 22,4 % ukupnih obveza domaćih monetarnih financijskih institucija u 2021. Razvoj čeških tržišta kapitala i nadalje je ograničen u smislu veličine i sposobnosti posredovanja, ali je u skladu s razvojem u ostalim državama članicama izvan europodručja iz Srednje i Istočne Europe.

5.2.5. Statističke tablice i grafikoni

Češka

5.3. Hrvatska

5.3.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Hrvatskoj iznosila je 4,7 %, odnosno bila je ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.3.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od –0,8 % do 4,7 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak i iznosio je 1,1 %. Zbog porasta cijena energije i prehrambenih proizvoda prosječna inflacija rasla je u razdoblju od 2012. do 2013., a potom je pala na vrlo nisku razinu u 2014. te postala negativna 2015. i 2016., uglavnom zahvaljujući nižim cijenama sirovina i potisnutim domaćim cjenovnim pritiscima. Inflacija je ponovo postala pozitivna u 2017., uglavnom potaknuta kretanjima cijena prehrambenih proizvoda te oporavkom domaće potražnje (Tablica 5.3.1.). Ukupna je inflacija dodatno porasla u 2018. zbog ubrzavanja rasta cijena energije, ali je u 2019. ponovo pala zbog znatnog smanjenja stope poreza na dodanu vrijednost (PDV) na odabrane neprerađene prehrambene proizvode i umjerene inflacije cijena energije. Usporavanje inflacije u 2020. bilo je posljedica snažnog pada cijena energije zbog smanjenja globalnih cijena nafte tijekom prvih nekoliko mjeseci pandemije koronavirusa (COVID‑19). Usporavanje je u manjoj mjeri bilo i posljedica pada potražnje za uslugama povezanima s turizmom i trajnim proizvodima za široku potrošnju. Inflacija mjerena HIPC‑om ponovo je snažno porasla u 2021., uglavnom zbog viših troškova energije, ali i porasta cijena prehrambenih proizvoda zbog prelijevanja inflacijskih pritisaka na uvozne proizvode (primjerice, sirovine, energetske proizvode i troškove prijevoza) i nepovoljnih vremenskih uvjeta koji su negativno djelovali na ponudu određenih poljoprivrednih kultura. Utjecaj pandemije na tržišta rada bio je obuzdan zahvaljujući izdašnoj potpori politike. Trend rasta plaća iz razdoblja prije pandemije nastavljen je gotovo nesmanjenim tempom, a stopa nezaposlenosti vratila se 2021. na razinu blizu onoj iz pretkriznog razdoblja u uvjetima iznimno snažnog oporavka gospodarske aktivnosti.

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznosila je 7,2 %. Uzlazni trend inflacije mjerene HIPC‑om, koji je započeo u 2021., dodatno se pojačao početkom 2022. pod utjecajem snažnog povećanja cijena energije i prehrambenih proizvoda. Ti snažni inflacijski pritisci dodatno su produbljeni ruskom invazijom na Ukrajinu krajem veljače. Rast inflacije mjerene HIPC‑om ublažen je fiskalnim mjerama (od kojih su neke privremene), kao što su smanjenje stope PDV‑a na plin, električnu energiju i osnovne namirnice te smanjenje trošarina na gorivo i zamrzavanje marža na naftne derivate.

Odabiri politike imali su važnu ulogu u određivanju dinamike inflacije u Hrvatskoj u proteklom desetljeću, poglavito usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena. Glavni cilj Hrvatske narodne banke jest održavanje stabilnosti cijena. Od uvođenja kune u 1994. središnja banka nastoji ostvariti taj cilj osiguravanjem stabilnosti tečaja kune u odnosu na euro. Prije ulaska Hrvatske u ERM II domaćom valutom trgovalo se u okviru režima čvrsto upravljanoga fluktuirajućeg tečaja bez unaprijed najavljene razine, putanje ili raspona, a njezin tečaj u odnosu na euro fluktuirao je u uskom rasponu od –4,7 % do +3,8 % oko njezine prosječne razine u 1999. Tijekom godina Hrvatska narodna banka provodila je devizne intervencije (koje su jedan od glavnih instrumenata monetarne politike središnje banke) kako bi ojačala ili oslabila valutu, premda je u pet godina prije izbijanja pandemije većina intervencija bila usmjerena na suzbijanje aprecijacijskih pritisaka. U ranim fazama krize uzrokovane koronavirusom središnja banka morala je snažno intervenirati kako bi poduprla kunu i održala dostatnu likvidnost u financijskom sustavu (više pojedinosti vidi u odjeljku 5.3.3.). U srpnju 2020. kuna je uključena u ERM II po središnjem paritetu od 7,53450 kuna za euro.

Očekuje se da će se inflacija vratiti na umjerene razine tijekom sljedećih godina. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Hrvatskoj u duljem razdoblju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om dosegnuti 6,1 % u 2022., a potom se smanjiti na 2,8 % u 2023., ponajprije zbog pada cijena energije i ublažavanja globalnih uskih grla na strani ponude. Rizici za inflacijske izglede u kratkoročnom razdoblju pozitivni su jer bi uska grla na strani ponude i više cijene energije i prehrambenih proizvoda mogli potrajati dulje nego što se očekivalo. Nadalje, iako su nedavne mjere liberalizacije na tržištu rada pridonijele ublažavanju pritisaka na rast plaća, dugotrajan manjak radne snage u nekim sektorima još bi mogao dovesti do snažnijeg rasta plaća nego što se očekivalo, što bi stvorilo pritiske na rast inflacije. Gledajući dalje unaprijed, proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Hrvatskoj nego u europodručju. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Hrvatskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. S obzirom na to da je prostor za djelovanje monetarne politike ograničen zbog režima čvrsto upravljanoga fluktuirajućeg tečaja i visokog stupnja euroizacije, nužno je da druga područja politike osiguraju gospodarstvu potrebna sredstva za sprječavanje šokova koji su specifični za Hrvatsku kako bi se osiguralo ispravljanje makroekonomskih neravnoteža i spriječilo njihovo ponovno nastajanje u budućnosti. Iako kriza uzrokovana koronavirusom nije usporila zamah hrvatskih reforma, promatranih i u kontekstu obveza koje je država preuzela nakon pridruživanja ERM‑u II, njezin potencijal za gospodarski rast još je malen za gospodarstvo koje je u procesu dostizanja, posebice s obzirom na doprinos produktivnosti. S obzirom na to da je sve to prepreka na putu ekonomske konvergencije prema prosjeku europodručja, Hrvatska treba provesti strukturne politike usmjerene na povećanje potencijalnog rasta i poboljšanje konkurentnosti svojega gospodarstva. Prioritet treba imati poboljšanje kvalitete institucionalnoga i poslovnoga okružja, uključujući povećanje konkurentnosti na tržištima proizvoda. Osim toga, neophodno je poboljšati učinkovitost javne uprave i pravosudnog sustava. Sveukupno gledano, politike trebaju biti usmjerene na davanje podrške inovacijama i ulaganjima u nove tehnologije, što je također s ciljem smanjenja visoke ovisnosti države o turizmu. Modernizacija infrastrukture zemlje (poglavito željezničke mreže) povećala bi potencijalnu proizvodnju i pridonijela učinkovitijoj raspodjeli resursa. Također treba provesti mjere za smanjenje neusklađenosti na tržištu rada, povećanje kvantitete i kvalitete radne snage, povećanje niske stope participacije (posebice u dobnoj skupini od 50 do 64 godine) te usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta. U tom kontekstu bit će iznimno važno osigurati učinkovitu apsorpciju izdašnih sredstava iz EU‑a dodijeljenih Hrvatskoj. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija izabrala je Hrvatsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022., u kojemu je istaknuto da su se neravnoteže povezane s visokim razinama inozemnog, privatnog i državnog duga u uvjetima niskoga potencijalnog rasta nastavile smanjivati u 2021. i da su se vratile na povoljne trendove iz razdoblja prije pandemije.

Konvergencija u nadzoru banaka ostvarena u sklopu okvira bliske suradnje osigurava primjenu ujednačenih nadzornih standarda, što pridonosi očuvanju financijske stabilnosti. Nakon stupanja na snagu okvira bliske suradnje između ESB‑a i Hrvatske narodne banke 1. listopada 2020., ESB je postao odgovoran za izravan nadzor osam značajnih institucija i za nadgledanje nadzora 15 manje značajnih institucija u Hrvatskoj. Hrvatska narodna banka integrirana je u jedinstveni nadzorni mehanizam i sudjeluje u njegovim strukturama i mrežama. Hrvatske značajne institucije sada nadziru zajednički nadzorni timovi, a pomažu im stručnjaci u horizontalnom nadzoru poslovnih linija. Glede nadzora manje značajnih institucija, na koje se odnosi oko 22 % domaćeg tržišta, ESB blisko surađuje s nacionalnim nadzornim tijelima kako bi se dodatno uskladila primjena pravila kojima se uređuje nadzor banaka, pri čemu se osigurava i da se zajednički nadzorni standardi dosljedno primjenjuju u cijelom sustavu. Hrvatski bankarski sektor na kraju 2021. pokazivao je zdravu poziciju kapitala i dostatnu likvidnost. Nakon snažnog pada u 2020., dobit banaka djelomično se oporavila u 2021. Udio neprihodonosnih kredita iznosio je 4,6 % u rujnu 2021., ali se nastavio smanjivati unatoč postupnom ukidanju mjera potpore politike povezanih s pandemijom. Nakon zastoja u 2020., omjer duga poduzeća i BDP‑a nastavio je padati u 2021., ali je i nadalje visok. Nasuprot tome, dug kućanstava, iako relativno nizak u odnosu na BDP, i nadalje je bio u uzlaznom trendu započetom u 2017., koji je potpomognut vladinim programom subvencioniranja stambenih kredita i snažnom dinamikom cijena stambenih nekretnina. U tom kontekstu treba pomno pratiti povećanje rizika u segmentu stambenih nekretnina.

5.3.2. Fiskalna kretanja

U Hrvatskoj je saldo proračuna opće države bio malo ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug bio iznad referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 2,9 % BDP‑a, što je malo ispod referentne vrijednosti deficita od 3 %. Omjer bruto duga opće države i BDP‑a bio je 79,8 %, odnosno iznad referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.3.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, deficit proračuna opće države poboljšao se za 4,4 postotna boda, a omjer duga znatno se smanjio, za 7,5 postotnih bodova. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita nije premašio omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit u 2020. i 2021. bio je pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Na Hrvatsku se od 2017. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Omjer deficita proračuna opće države i BDP‑a bio je ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a predviđa se da će ostati ispod te vrijednosti i u 2022. Hrvatska je stoga ispunila kriterij deficita, kako je određeno u Ugovoru i Uredbi (EZ) br. 1467/1997. Iako je omjer duga u Hrvatskoj bio iznad referentne vrijednosti od 60 % BDP‑a, Hrvatska je ispunila kriterij duga jer je referentna vrijednost smanjenja duga ostvarena u 2021. U prethodnoj godini, odnosno u lipnju 2021., Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno, kako je određeno u Ugovoru. Nadalje, u Hrvatskoj je dug opće države premašivao referentnu vrijednost od 60 % BDP‑a i nije se smanjivao zadovoljavajućim tempom. Ipak, uzimajući u obzir veliku neizvjesnost, usuglašen odgovor fiskalne politike na krizu uzrokovanu koronavirusom i preporuke Vijeća od 20. srpnja 2020., Komisija je smatrala da u tom trenutku ne bi trebalo donositi odluku o tome da se države članice podvrgnu postupku u slučaju prekomjernog deficita. Hrvatska je od siječnja 2014. bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita, koji je ukinut u lipnju 2017.^[183] Kriteriji deficita i duga od tada do 2019. u potpunosti su zadovoljeni, a Hrvatska je bila usklađena s odredbama preventivnog dijela Pakta o stabilnosti i rastu.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Nominalni proračunski deficit zamjetljivo se popravio (s prosječno 6,1 % BDP‑a u razdoblju od 2010. do 2014.), na prosječno 0,6 % u razdoblju od 2015. do 2019. To je bilo potaknuto velikom strukturnom prilagodbom i poboljšanjem makroekonomskih uvjeta. Hrvatska je 2019. ostvarila suficit od 0,2 % BDP‑a. Zbog pandemije bolesti COVID‑19 proračunski saldo pogoršao se 2020. za 7,5 postotnih bodova (3 postotna boda u strukturnom smislu), a potom se 2021. oporavio za 4,4 postotna boda (1,3 postotna boda u strukturnom smislu). Snažno pogoršanje proračunskog salda u 2020. bilo je posljedica znatnog slabljenja gospodarske aktivnosti i diskrecijskih fiskalnih mjera koje su provedene radi podupiranja poduzeća i kućanstava, kao i primjene automatskih fiskalnih stabilizatora. Hrvatski deficit znatno se poboljšao u 2021. zahvaljujući snažnom rastu BDP‑a i državnih poreznih prihoda, koji je bio praćen postupnim ukidanjem rashodnih mjera povezanih s bolešću COVID‑19.

Omjer državnog duga i BDP‑a bio je znatno iznad referentne vrijednosti od 60 % tijekom posljednjih deset godina; smanjivao se od 2015. do 2019., a potom je ponovo porastao tijekom krize uzrokovane koronavirusom. Omjer duga rastao je brzo i kontinuirano, s 48,7 % BDP‑a u 2009. na najvišu razinu od 84,7 % BDP‑a u 2014. Omjer duga smanjivao se od 2015. do 2019. i pao na najnižu razinu od 71,1 % BDP‑a u 2019., ponajprije odražavajući primarne suficite kao i određena povoljna usklađivanja deficita i duga. Međutim, omjer duga povećao se za 16,2 postotna boda BDP‑a u 2020. i dosegnuo dosad najvišu razinu od 87,3 % BDP‑a, ponajprije zbog utjecaja krize uzrokovane koronavirusom. Omjer duga smanjio se za oko 7,5 postotnih bodova u 2021., na 79,8 % BDP‑a, odnosno pao je ispod najviše pretpandemijske vrijednosti iz 2014.

Iako je Hrvatska donekle zaštićena od kamatnih šokova, njezin fiskalni saldo bio bi vrlo osjetljiv na bilo kakva kretanja tečaja u odnosu na euro. Udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem nizak je (5,7 % u 2021. – Tablica 5.3.2.). Uzimajući u obzir činjenicu da su srednjoročni i dugoročni dug u potpunosti ugovoreni s nepromjenjivim kamatnim stopama, fiskalni saldo relativno je neosjetljiv na promjene kamatnih stopa. Ipak, velik udio javnog duga nominiran je u stranim valutama (70,7 % u 2021.), i to uglavnom u euru (99,9 % duga nominiranog u stranim valutama). Ako se uzme u obzir udio državnog duga u BDP‑u, to upućuje na to da je fiskalni saldo vrlo osjetljiv na tečajne promjene. Međutim, velika osjetljivost fiskalnog salda na promjene tečaja kune u odnosu na euro smanjena je režimom čvrsto upravljanoga fluktuirajućeg tečaja koji primjenjuje Hrvatska narodna banka (radi smanjenja kolebljivosti tečaja u odnosu na euro). Osim toga, blago je porastao udio državnog duga izdan u kunama (Tablica 5.3.2.).

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se poboljšanje proračunskog salda (pri čemu bi deficit ostao ispod referentne vrijednosti od 3 %) i zamjetljivo smanjenje omjera duga. Ekonomska prognoza Europske komisije u proljeće 2022. upućuje na nastavak usklađenosti s kriterijima deficita i duga iz Pakta o stabilnosti i rastu. Očekuje se da će nominalni deficit ostati ispod referentne vrijednosti od 3 % i da će pasti na 2,3 % BDP‑a u 2022. odnosno na 1,8 % BDP‑a u 2023. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će strukturni deficit biti znatno iznad srednjoročnog cilja (strukturni deficit od 1 % BDP‑a) u razdoblju od 2022. do 2023.^[184] Ipak, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”. Predviđa se da će se u 2022. omjer duga dodatno smanjiti na 75,3 % BDP‑a, ali da će ostati iznad referentne vrijednosti od 60 %. Srednjoročna strategija fiskalne politike u Hrvatskoj, prikazana u posuvremenjenom Programu konvergencije iz 2022., prognozira da će kretanja nominalnog i strukturnog deficita biti blizu onima iz Ekonomske prognoze Europske komisije u proljeće 2020.

Hrvatska je poboljšala svoj fiskalni okvir, a daljnji je napredak i nadalje potreban kako bi se osigurala učinkovita apsorpcija sredstava u sklopu programa Next Generation EU. Od posljednjeg izvješća Hrvatska je ostvarila napredak u smanjenju neučinkovitosti u javnom sektoru, uključujući upravljanje poduzećima u državnom vlasništvu, pojednostavljivanje i digitalizaciju upravnih postupaka i borbu protiv korupcije. Provedene su i mjere za poboljšavanje okvira upravljanja javnim financijama i učinkovitosti i održivosti sustava zdravstvene zaštite kako bi se ojačala strukturna pozicija hrvatskih javnih financija u srednjoročnom razdoblju. Kao jedna od glavnih primateljica sredstava u sklopu programa Next Generation EU, Hrvatska ima priliku nastaviti rješavati te izazove i, ako se sredstva učinkovito iskoriste, poboljšati svoju infrastrukturu i otpornost na negativne šokove a da nepovoljno ne utječe na svoj državni dug.

Hrvatska se suočava sa srednjim rizicima za održivost duga u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Iako se u Izvješću o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije zaključuje da se Hrvatska suočava s visokim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju, posuvremenjena procjena koja je objavljena 23. svibnja 2022. u sklopu izvješća Europske komisije za Hrvatsku upućuje na srednje rizike. Čini se da je u dugoročnom razdoblju rizik u Hrvatskoj na srednjoj razini^[185] jer su obuzdani rizici koji se odnose na potrošnju povezanu s dobi (posebice potrošnju povezanu sa starosnim mirovinama). Doista, prema Izvješću o starenju za 2021. koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[186] činilo se vjerojatno da će Hrvatska do 2070. ostvariti malo smanjenje javnih rashoda povezanih s dobi u iznosu od 0,3 postotna boda BDP‑a u referentnom scenariju AWG‑a, s razine od 21,5 % BDP‑a u 2019., dok će prema rizičnom scenariju AWG‑a ostvariti povećanje od 3,1 postotnog boda BDP‑a. To je uglavnom bilo posljedica određenih ušteda na bruto mirovinama, za koje je predviđen pad s 10,2 % BDP‑a na 9,5 % BDP‑a u razdoblju od 2019. do 2070., zbog relativnog smanjenja omjera mirovine i plaće i omjera pokrivenosti. Posljednja reforma mirovinskog sustava u razdoblju od 2019. do 2020. ipak je ublažila smanjenje tih omjera zbog povećanja starosne granice za umirovljenje i minimalnih mirovina te penalizacije prijevremenog umirovljenja. Stoga je adekvatnost mirovinskog sustava poboljšana u odnosu na prethodno izvješće AWG‑a uz ograničavanje opterećenja na dugoročnu fiskalnu održivost.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, razborita i vjerodostojna fiskalna politika i daljnje strukturne reforme potrebne su u javnim financijama kako bi se osigurala silazna putanja duga. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije, a s obzirom na geopolitičku situaciju, dosljedna i razborita fiskalna politika osigurat će da Hrvatska ispunjava zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu i da održava zaštitne slojeve kako bi umanjila negativne šokove. Fiskalna politika usmjerena na povećanje učinkovitosti javne potrošnje također bi trebala stvoriti prostor za politike koje više podupiru rast. Provedba programa Next Generation EU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su u tijeku. Nadalje, još ima prostora za bolju troškovnu učinkovitost usluga zdravstvene i socijalne zaštite jer rastuće dospjele neplaćene obveze stvaraju znatne pritiske na fiskalni proračun. Zdravstveni sektor posebice je potpomognut namjenskom komponentom instrumenta za oporavak i otpornost kako bi se poboljšale njegova učinkovitost i financijska održivost. Također, kako bi se osigurala silazna putanja državnog duga, potrebno je provoditi zakonodavstvo o fiskalnoj odgovornosti. Daljnji napori za poboljšanje okvira upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu i dodatno smanjenje stanja dospjelih neplaćenih obveza u zdravstvenom sektoru potrebni su kako bi se dodatno smanjile vladine potencijalne obveze.

5.3.3. Tečajna kretanja

Stranke sporazuma o ERM‑u II u zajedničkom su dogovoru odlučile 10. srpnja 2020. da će hrvatska kuna biti uključena u ERM II te je ona stoga sudjelovala u ERM‑u II tijekom većeg dijela dvogodišnjega referentnog razdoblja od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. Hrvatska kuna uključena je u ERM II po središnjem paritetu od 7,53450 kuna za euro uz standardni raspon fluktuacije od ±15 %. Sporazum o sudjelovanju u ERM‑u II zasnivao se na nizu obveza iz područja politike koje su preuzele hrvatske vlasti, od kojih su neke već bile ispunjene u vrijeme kada je kuna uključena u ERM II, kako bi se postigao visok stupanj održive ekonomske konvergencije do trenutka uvođenja eura. Te obveze odnose se na nadzor banaka, makrobonitetni okvir države, njezin okvir za sprječavanje pranja novca, prikupljanje, proizvodnju i diseminaciju statističkih podataka, poslovno okružje, upravljanje javnim sektorom i okvir za insolventnost. ESB i Europska komisija prate djelotvornost provedbe tih obveza, djelujući u skladu sa svojim nadležnostima kao što je predviđeno Ugovorima i sekundarnim zakonodavstvom. U svojoj ulozi nadzornog tijela i s obzirom na podjelu odgovornosti za makrobonitetnu politiku, ESB pomno prati provedbu obveza povezanih s financijskim sektorom, tj. okvirom za insolventnost i okvirom za sprječavanje pranja novca, zbog njihova mogućeg učinka na bonitetne aspekte. Bez obzira na činjenicu da su ispunjene sve mjere koje su predviđene u obvezama preuzetim nakon pridruživanja ERM‑u II, daljnji napredak potreban je kako bi se riješili preostali nedostatci u području sprječavanja pranja novca navedeni u nedavno objavljenom izvješću Odbora stručnjaka Vijeća Europe za ocjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma (MONEYVAL). Na osnovi ključnih nalaza iz izvješća o uzajamnoj evaluaciji o Hrvatskoj, MONEYVAL je na svojoj plenarnoj sjednici održanoj od 15. do 17. prosinca 2021. odlučio staviti Hrvatsku „pod pojačane dodatne mjere”.^[187] U referentnom razdoblju tečaj hrvatske kune prema euru pokazivao je nizak stupanj kolebljivosti, a kunom se trgovalo po tečaju blizu njezina središnjeg pariteta (Grafikon 5.3.3.). Od uključenja kune u ERM II, kao tijekom cijelog referentnog razdoblja, maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na središnji paritet bilo je 1,0 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 0,8 %. Ta su odstupanja znatno manja od standardnog raspona fluktuacije unutar ERM‑a II. Tečaj je iznosio 7,5355 kuna za euro 25. svibnja 2022., što je gotovo jednako razini njezina središnjeg pariteta u ERM‑u II. U travnju 2020. Hrvatska narodna banka dogovorila je preventivnu liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 2 mlrd. EUR u zamjenu za hrvatske kune kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću hrvatskih financijskih institucija nastale kao posljedica pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je dodatno pridonio i stabilnosti tečaja tijekom referentnog razdoblja. U posljednjih deset godina tečaj hrvatske kune prema euru bio je gotovo nepromijenjen, što odražava rezultate Hrvatske u održavanju stabilnosti tečaja kune prema euru i prije uključenja u ERM II.

Tečaj hrvatske kune prema euru pokazivao je, prosječno, nizak stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. To je odražavalo obvezu Hrvatske narodne banke u sklopu ERM ‑a II da ograniči tečajne fluktuacije oko središnjeg pariteta. U ožujku i travnju 2020. rastuća neizvjesnost glede učinaka pandemije potaknula je potražnju domaćeg sektora za deviznim sredstvima. Središnja je banka morala snažno intervenirati kako bi poduprla kunu (prvi put od 2015.), što je dovelo do znatnog smanjenja deviznih pričuva, koje su se, međutim, oporavile ubrzo nakon toga. Osim linije za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om, dostatna likvidnost održavana je i strukturnim i redovitim operacijama na tržištu te smanjenjem obvezne pričuve banaka. Naposljetku, kako bi se spriječilo zamrzavanje tržišta obveznica i osigurali povoljni uvjeti financiranja za sve sektore, središnja banka prvi je put provela program kupnje državnih obveznica u ožujku 2020. Iako je središnja banka morala snažno intervenirati kako bi poduprla kunu u ranim fazama krize uzrokovane koronavirusom, u referentnom je razdoblju provela samo četiri manje devizne intervencije – dva je puta intervenirala prodajom eura kako bi poduprla kunu i dva je puta intervenirala prodajom domaće valute za euro. Sveukupno gledajući, rezultat prodaje i kupnje deviznih sredstava tijekom dvogodišnjega referentnog razdoblja bila je neto kupnja.

Realni efektivni tečaj hrvatske kune malo je deprecirao tijekom posljednjih deset godina (Grafikon 5.3.4.). Što se tiče nadolazećeg razdoblja, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Hrvatska podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

Saldo tekućeg i kapitalnog računa poboljšao se u posljednjih deset godina u Hrvatskoj, a neto inozemne obveze države zamjetljivo su se smanjile (Tablica 5.3.3.). Saldo na tekućem i kapitalnom računu postaje pozitivan 2014. i otad se bilježi suficit, koji je u 2019. dosegnuo razinu od 4,6 % BDP‑a. Kretanja u razdoblju od 2014. do 2019. ponajprije odražavaju izdašne prihode od turizma, koji su više nego nadoknadili rast deficita u robnoj razmjeni. Saldo na tekućem i kapitalnom računu smanjio se na 2,0 % u 2020. zbog pada turizma koji su ugrožavala ograničenja i neizvjesnosti povezane s kretanjem ljudi preko granica u uvjetima pandemije bolesti COVID‑19. Ovaj saldo znatno se popravio u 2021. (i dosegnuo najvišu razinu od +5,8 %) zahvaljujući snažnom oporavku turizma. Bruto inozemni dug, koji se postojano smanjivao od 2014. do 2019., porastao je na oko 80 % BDP‑a u 2020. i ponovo počeo padati u 2021. Postupno smanjenje neto stanja međunarodnih ulaganja zabilježeno od 2011. privremeno je zaustavljeno 2020. Neto stanje međunarodnih ulaganja ponovo se popravilo 2021. i dosegnulo razinu od –33,9 % BDP‑a, odnosno neznatno više od praga MIP‑a od –35 %. Neto inozemne obveze Hrvatske uglavnom se sastoje od inozemnih izravnih ulaganja, koja su stabilniji izvor financiranja od portfeljnih i ostalih ulaganja. Ipak, fiskalne i strukturne politike i nadalje su važne za podupiranje vanjske održivosti i konkurentnosti gospodarstva.

Hrvatsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i financijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 53,8 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio veći, 57,1 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Hrvatsku iznosio je 71,9 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Hrvatsku iznosio je 58,1 %. Udio hrvatske inozemne imovine s osnove portfeljnih ulaganja u europodručje dosegnuo je 35,7 % u 2021. Hrvatsko gospodarstvo obilježeno je i visokim stupnjem euroizacije, koja se proteže i izvan javnog i privatnog duga te se odražava i u valutnoj strukturi štednje kućanstava i likvidnoj imovini nefinancijskih društava.

5.3.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Hrvatskoj iznosile su prosječno 0,8 %, odnosno ostale su ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.3.5.).

Dugoročne kamatne stope u Hrvatskoj iznosile su 2,4 % krajem referentnog razdoblja, nakon što su se kontinuirano smanjivale od 2012., kada su prosječne stope bile oko 6 %, do početka 2022. U posljednjih deset godina trend pada dugoročnih kamatnih stopa u Hrvatskoj bio je prekinut samo dvjema kratkotrajnim epizodama znatnog porasta u 2013. i sredinom 2015. U oba slučaja domaći su činitelji imali glavnu ulogu u povećanju dugoročnih kamatnih stopa. Porast dugoročnih kamatnih stopa u 2013. bio je praćen smanjenjem rejtinga hrvatskoga državnog duga na razinu ispod investicijskog rejtinga i porastom premija osiguranja od kreditnog rizika, koje odražavaju percepciju ulagača glede hrvatskog rizika države. Porast premija za rizik za prinose na hrvatske dugoročne obveznice u 2015. bio je potaknut usporavanjem gospodarstva i percipiranom političkom neizvjesnošću. Očekivano pogoršanje bilanca banaka nakon konverzije kredita izvorno nominiranih u švicarskim francima u euro također je utjecalo na porast prinosa na državne obveznice zbog veze između države i banaka. Dugoročne kamatne stope u Hrvatskoj postojano se smanjuju od drugog polugodišta 2015. To se može pripisati napretku ostvarenom u fiskalnoj konsolidaciji koji je omogućio provođenje akomodativnije monetarne politike u uvjetima poboljšanih gospodarskih izgleda. Globalna kretanja također su pridonijela silaznom trendu dugoročnih kamatnih stopa. Nakon dodatnog smanjenja u 2019. u skladu s kretanjima na globalnim financijskim tržištima, dugoročne kamatne stope fluktuirale su oko 1 % između travnja i listopada 2020., a njihova dinamika bila je pod utjecajem učinka pandemije bolesti COVID‑19 na kolebljivost financijskih tržišta. Ipak, silazni trend dugoročnih kamatnih stopa nastavio se u trećem tromjesečju 2020., također zahvaljujući programu kupnje državnih obveznica koji je Hrvatska narodna banka pokrenula u ožujku 2020. radi održavanja povoljnih uvjeta financiranja i podupiranja stabilnosti tržišta državnih obveznica. Trend pada dugoročnih kamatnih stopa nastavio se do početka 2022., kada su financijska tržišta, čini se, procijenila da je ponovni porast inflacije u 2021., do kojega je došlo u uvjetima snažnoga gospodarskog rasta, postojaniji nego što se očekivalo. Dugoročna kamatna stopa iznosila je 2,4 % u travnju 2022. Premije osiguranja od kreditnog rizika malo su porasle, za oko 10 baznih bodova tijekom promatranog razdoblja. Dvije od tri glavne međunarodne agencije za dodjelu rejtinga povećale su rejting države u posljednje dvije godine.

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Hrvatskoj u odnosu na europodručje smanjuje se od 2012., a u travnju 2022. iznosila je 1,0 %. Tijekom razdoblja od 2012. do sredine 2016. razlika između dugoročnih kamatnih stopa fluktuirala je između 2 % i 3 %, što je odražavalo percepcije ulagača glede slabijih izgleda Hrvatske u odnosu na europodručje u cjelini, unatoč tome što je inflacija povremeno bila niža nego u europodručju. Od ljeta 2016. napredak ostvaren u strukturnoj politici i znatno usklađivanje domaćega poslovnog ciklusa s onim u europodručju pridonijeli su postupnoj, ali postojanoj konvergenciji dugoročnih kamatnih stopa u Hrvatskoj prema razinama u europodručju. Stoga je razlika samo malo porasla tijekom promatranog razdoblja, s 0,9 % u travnju 2020. na 1,0 % u travnju 2022.

Tržišta kapitala u Hrvatskoj manja su i slabije su razvijena od onih u europodručju (Tablica 5.3.4.), pa ipak su među najrazvijenijima u zemljama u Srednjoj i Istočnoj Europi. Hrvatskim financijskim sustavom još dominiraju banke u stranom vlasništvu (na koje se odnosi oko 90 % ukupne imovine bankarskog sektora), ali nebankovne institucije također imaju sve važniju ulogu u financijskom posredovanju. Posebice, na osiguravajuća društva i, od početka reforme mirovinskog sustava u 2002., mirovinske fondove odnosi se oko 18 % ukupne imovine financijskog sektora. Kapitalizacija dioničkog tržišta kao udio u BDP‑u dosad je bila veća nego u mnogim usporedivim zemljama u regiji, a iznosila je 32,7 % u 2021. Sveukupno gledano, razina financijskog posredovanja i nadalje je znatno niža nego u europodručju, ali je u skladu s onom u usporedivim zemljama u regiji. Udio kredita monetarnih financijskih institucija privatnim rezidentima u BDP‑u stabilizirao se na 54,7 % u 2021., što je u skladu s prosjekom u posljednjih pet godina. Tržište duga poduzeća i nadalje je slabo razvijeno. Udio dužničkih vrijednosnih papira financijskih i nefinancijskih institucija kao postotak BDP‑a iznosio je 1,4 % odnosno 4,4 % u 2021., pa je tako ostao blizu svojih vrlo niskih povijesnih razina. Tijekom posljednjih deset godina hrvatski bankarski sektor znatno se manje koristio sredstvima banaka europodručja. Potraživanja monetarnih financijskih institucija europodručja od rezidentnih monetarnih financijskih institucija smanjila su se s godišnjeg prosjeka od više od 7 % BDP‑a od 2012. do 2021. na 1,9 % BDP‑a u 2021. Udio kredita monetarnih financijskih institucija nominiranih u domaćoj valuti u ukupnim kreditima odobrenima privatnom sektoru postojano raste od 2012., s oko 27 % krajem 2012. na 48 % u veljači 2022.

5.3.5. Statističke tablice i grafikoni

Hrvatska

5.4. Mađarska

5.4.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Mađarskoj iznosila je 6,8 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.4.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od –0,3 % do 6,8 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je povećan te je iznosio 2,5 %. Uz usporavanje gospodarstva u 2012., inflacija je porasla na 5,7 %, među ostalim, zbog velikog povećanja stope poreza na dodanu vrijednost. Gospodarski oporavak koji je uslijedio bio je u velikoj mjeri poduprt politikama vlade i središnje banke u okružju pada bankovnih kredita privatnom sektoru. Nakon što se inflacija smanjila, središnja banka Magyar Nemzeti Bank ublažila je svoju monetarnu politiku. U 2014. i 2015. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om bila je blizu nule zahvaljujući kombinaciji činitelja, uključujući kretanja globalnih cijena sirovina, smanjenje cijena režijskih usluga, relativno prigušen rast plaća i potisnute vanjske cjenovne pritiske. Ipak, inflacija se ponovo ubrzala od 2016. i dosegnula 2,4 % u 2017. zbog postojanoga gospodarskog oporavka, a dodatno je porasla na 2,9 % u 2018. i 3,4 % u 2019. To povećanje odražavalo je snažnu domaću potražnju i pooštrene uvjete na tržištu rada kao i izmjene neizravnih poreza, posebice trošarina na duhanske proizvode, učinak kolebljivih stavki koje su osjetljive na kretanja globalnih cijena sirovina i snažan rast plaća, što je djelomično neutralizirano smanjenjem socijalnih doprinosa i stopa PDV‑a na neke prehrambene proizvode i usluge. Zbog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID‑19) u ožujku 2020. došlo je do naglog pada gospodarske aktivnosti u drugom tromjesečju te godine, a godišnji realni BDP smanjio se za 4,5 %. Nacionalne vlasti poduzele su dosad nezabilježene mjere fiskalne, makrobonitetne i monetarne politike s ciljem ublažavanja učinka pandemije na gospodarstvo. Posebice, središnja banka Magyar Nemzeti Bank dva je puta smanjila ključnu kamatnu stopu monetarne politike za 15 baznih bodova u lipnju i srpnju 2020. te ju je tako spustila na povijesno nisku razinu od 0,6 %. Također je kupila državne vrijednosne papire na sekundarnom tržištu. Inflacija je istodobno ostala vrlo otporna i iznosila je 3,4 % u 2020. To se uglavnom može pripisati visokim cijenama prehrambenih proizvoda i usluga, uzajamnom djelovanju učinaka preklapanja šokova ponude i potražnje koje je prouzročila pandemija i slabljenju tečaja, zajedno s vrlo čvrstom domaćom potražnjom prije pandemije i snažnim rastom plaća u okružju pooštrenih uvjeta na tržištu rada, što je neutraliziralo negativan doprinos cijena goriva inflaciji. Gospodarstvo se snažno oporavilo 2021., a realni BDP rastao je po prosječnoj godišnjoj stopi od 7,1 %. Inflacija je također znatno porasla, ponajprije zbog snažnog povećanja cijena energije, posebice krajem godine, ali i zbog uskih grla na strani ponude koje je prouzročila pandemija. U tim je uvjetima središnja banka Magyar Nemzeti Bank započela ciklus povećanja kamatnih stopa, pa je svoju ključnu kamatnu stopu monetarne politike povećala sedam puta od lipnja 2021., na 2,4 % u prosincu. Prosječna inflacija mjerena HIPC‑om iznosila je 5,2 % u 2021. (Tablica 5.5.1.)

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om dodatno je porasla, na 8,6 %. Uzlazni trend inflacije mjerene HIPC‑om, koji je započeo krajem 2021., dodatno se pojačao početkom 2022. To je uglavnom bilo posljedica većih cijena energije i sirovina, dok su inflacijski učinci snažnog rasta plaća koji su uglavnom proizlazili iz administrativnog povećanja plaća bili uvelike neutralizirani smanjenjem socijalnih doprinosa koje plaćaju poslodavci. U tim je uvjetima središnja banka Magyar Nemzeti Bank povećala svoju ključnu kamatnu stopu monetarne politike četiri puta u prva četiri mjeseca 2022., na 5,4 % u travnju. Inflacijski pritisci pojačali su se nakon ruske invazije na Ukrajinu krajem veljače, posebice zbog brzorastućih cijena energije i sirovina.

Odabiri politike imali su važnu ulogu u određivanju dinamike inflacije u Mađarskoj u proteklom desetljeću, poglavito usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank određuje svoj inflacijski cilj kao godišnju stopu inflacije potrošačkih cijena od 3 % uz unaprijed prihvaćeni raspon fluktuacije od ±1 postotnog boda, koji je određen u ožujku 2015. Uzastopna smanjenja administrativno reguliranih cijena, koje imaju velik udio u mađarskoj košarici dobara i usluga za izračun HIPC‑a, pridonijela su ograničavanju inflacije potrošačkih cijena.

Očekuje se da će se inflacija postupno smanjivati tijekom sljedećih godina. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Mađarskoj u duljem razdoblju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će se stopa inflacije mjerena HIPC‑om znatno ubrzati u 2022. i dosegnuti visoku razinu od 9,0 % i potom se smanjiti na 4,1 % u 2023. Ovi izgledi zasnivaju se na očekivanju da će gospodarski rast biti umjeren, ali da će ipak ostati čvrst, a da će se nezaposlenost ustaliti na povijesno niskim razinama, dok će privatna potrošnja i nadalje biti glavni pokretač rasta. Rizici za inflacijske izglede pozitivni su jer su uvjeti na tržištu rada i nadalje pooštreni, globalna uska grla na strani ponude mogla bi dodatno utjecati na kretanja cijena u određenim segmentima proizvoda i tržišta, a napetosti na tržištima energije mogle bi nastaviti pogoršavati inflacijske pritiske. Gledajući dalje unaprijed, proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Mađarskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Mađarskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Daljnje poboljšavanje kvalitete javnih institucija i osiguravanje njihove slobode od neprimjerene političke intervencije kao i provođenje odgovarajućih politika na tržištima proizvoda preduvjeti su za gospodarski rast predvođen privatnim sektorom. Poboljšano upravljanje, snažnije institucije i bolje funkcioniranje uprave na nacionalnoj razini trebali bi, među ostalim, pridonijeti poboljšanju apsorpcije sredstava iz EU‑a. S tim u vezi, u skladu s općim režimom uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije,^[188] Europska je komisija 27. travnja 2022. mađarskim vlastima poslala pisanu obavijest o zabrinutostima glede vladavine prava, što može dovesti do suspenzije ili smanjenja isplate sredstava iz EU‑a. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Mađarsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022.

Politike financijskog sektora trebaju biti usmjerene na očuvanje financijske stabilnosti i osiguranje da financijski sektor pruži učinkovit doprinos održivom gospodarskom rastu. Napori za jačanje bilanca banaka poduzeti tijekom proteklih godina urodili su plodom, pa bankarski sektor općenito pokazuje zdravu poziciju kapitala i dostatne zaštitne slojeve likvidnosti. Profitabilnost banaka poboljšana je, a udio neprihodonosnih kredita dodatno se smanjio. Ipak, još postoji rizik da će dužnici imati poteškoće pri otplati svojih dugova nakon što se ukine moratorij na otplatu dugova koji je odobren kao odgovor na pandemiju. To bi zauzvrat moglo dovesti do porasta broja neprihodonosnih kredita. Nadalje, pogoršanje kvalitete kreditnih portfelja moglo bi stvoriti dodatne pritiske na profitabilnost banaka. Jačanje dugoročne profitabilnosti bankarskog sektora zahtijevat će i konsolidaciju sektora te daljnje financijsko produbljivanje. Financijske politike trebaju biti usmjerene na ostvarenje održivih kretanja kredita kućanstvima i izbjegavanje povećanja makrofinancijskih neravnoteža. Sadašnje ili planirane mjere ekonomske politike za zaštitu pojedinih skupina društva ili državnog proračuna trebaju uzeti u obzir moguće nepovoljne posljedice za financijsku stabilnost. Istodobno još postoje naznake precijenjenosti barem u nekim segmentima tržišta stambenih nekretnina, posebice u glavnom gradu. Nadalje, postojano rastu devizni krediti u području poslovnih nekretnina, što u budućnosti može dovesti do znatnih valutnih neusklađenosti i povećati valutni rizik kreditnih institucija. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

5.4.2. Fiskalna kretanja

U Mađarskoj je deficit proračuna opće države bio znatno iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug prelazio referentnu vrijednost od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 6,8 % BDP‑a, što je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %. Omjer bruto duga opće države i BDP‑a bio je 76,8 %, odnosno iznad referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.4.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, omjer deficita smanjio se za 1 postotni bod BDP‑a, a omjer duga osjetno je pao, za 2,8 postotnih bodova. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita premašio je omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit, pa i omjer duga, bio je u 2020. i 2021. pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Na Mađarsku se od 2013. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2021. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Smatralo se da je premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Sveukupno gledajući, analiza Komisije upućivala je na to da kriterij deficita nije bio zadovoljen. Štoviše, s obzirom na to da je omjer duga u Mađarskoj bio iznad referentne vrijednosti od 60 % u 2021. i da se nije smanjio u skladu s referentnom vrijednošću smanjenja duga, utvrđeno je da kriterij duga nije bio ispunjen. Ipak, prema mišljenju Europske komisije, u sadašnjim iznimnim gospodarskim uvjetima nije bilo nužno ostvariti referentnu vrijednost smanjenja duga jer bi to podrazumijevalo poduzimanje prezahtjevnoga fiskalnog napora koji bi mogao ugroziti rast. Štoviše, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U prethodnoj godini, odnosno u lipnju 2021., Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a i da kriterij duga nije bio ispunjen, ali je odlučila da države članice neće podvrgnuti postupku u slučaju prekomjernog deficita s obzirom na iznimnu neizvjesnost. Mađarska je bila usklađena s korektivnim dijelom u razdoblju prije izbijanja pandemije. Mađarska je bila obuhvaćena postupkom zbog znatnog odstupanja od 2018. do 2020., nakon što je u 2017. znatno odstupila od svojega srednjoročnoga proračunskog cilja.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Prije krize uzrokovane koronavirusom proračunski deficit bio je pod pozitivnim utjecajem povoljnih makroekonomskih uvjeta i od 2012. bio je ispod referentne vrijednosti od 3 %, a 2019. dosegnuo je 2,1 % BDP‑a. Strukturna pozicija pogoršala se i ostvaren je deficit od oko 3,8 % BDP‑a u 2019., bez zamjetljivih poboljšanja od 2017. Proračunski saldo smanjio se 2020. za 5,7 postotnih bodova zbog pandemije bolesti COVID‑19, a u 2021. poboljšao se za 1 postotni bod, pa je zabilježen deficit od 6,8 % BDP‑a. Pogoršanje je bilo posljedica znatnog smanjenja državnih prihoda (koje je bilo znatno veće od onog na koje su upućivala ciklička kretanja) i porasta javnih rashoda, što je dovelo do znatnog povećanja strukturnog deficita (koji je porastao s 3,8 % BDP‑a u 2019. na 6,6 % u 2021.). Stoga je snažno pogoršanje salda državnog proračuna odražavalo ne samo zamjetljivo pogoršanje makroekonomskih izgleda već i fiskalne mjere koje su provedene za ublažavanje krize.

Omjer državnog duga i BDP‑a bio je iznad referentne vrijednosti od 60 % tijekom posljednjih deset godina; smanjivao se od 2012. do 2019., a potom je ponovo porastao tijekom pandemije bolesti COVID‑19. U razdoblju prije pandemije omjer duga bio je u silaznom trendu, uglavnom potpomognut povoljnom razlikom između kamatnih stopa i stopa rasta. Omjer duga smanjio se za 15 postotnih bodova od 2012., a najnižu razinu od 65,5 % BDP‑a dosegnuo je u 2019. Nakon toga zamjetljivo je rastao zbog učinka krize uzrokovane koronavirusom, za 11,3 postotna boda i dosegnuo je 76,8 % u 2021., čime su izbrisani napori za smanjenje deficita poduzeti u prethodnih deset godina. Veći dio povećanja u razdoblju od 2020. do 2021. može se pripisati pandemiji bolesti COVID‑19 i fiskalnom odgovoru na nju zbog smanjenja BDP‑a i povećanja javnih rashoda te nepovoljnog usklađivanja deficita i duga (zbog stjecanja financijske imovine i učinaka revalorizacije).

Razina i struktura državnog duga upućuju na niske rizike refinanciranja i nisku osjetljivost na tečajna kretanja. Oslanjanje na kratkoročno financiranje smanjivalo se tijekom vremena: udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem znatno se smanjio, s 18,2 % u 2017. na 5,9 % u 2021., što pomaže u zaštiti troškova financiranja duga od rizika refinanciranja u razdobljima stresa. Valja zamijetiti da se znatan dio dugoročnoga državnog duga može ranije otkupiti na zahtjev imatelja (MAP+ obveznice), ali je takav raniji otkup do sada bio rijedak, a ulagači koji su ga provodili obično su reinvestirali u druge dugoročne državne obveznice. Rizik ranijeg otkupa ublažen je strukturom kamatnih plaćanja i uvjetima otkupa. Mađarska je uspjela znatno smanjiti udio državnog duga nominiranog u stranim valutama (koji je gotovo isključivo nominiran u euru) – s prosječno 39,3 % tijekom razdoblja od 2012. do 2016. na 22,6 % u 2021. Fiskalni saldo istodobno je i nadalje relativno osjetljiv na promjene tečaja u odnosu na euro.

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se poboljšanje proračunskog salda i blago smanjenje omjera duga. Prema najnovijoj prognozi Europske komisije očekuje se da će se ukupni deficit znatno smanjiti s najviše razine od 7,8 % BDP‑a u 2020., ali da će ostati iznad 3 %, odnosno da će dosegnuti 4,9 % BDP‑a do 2023.^[189] Očekuje se da će strukturni deficit u razdoblju od 2022. do 2023. biti znatno iznad srednjoročnog cilja (strukturni deficit od 1,0 % BDP‑a). Ipak, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”. Što se tiče omjera duga, Europska komisija prognozira da će se on blago smanjiti, za oko 0,7 postotnih bodova BDP‑a i do 2023. dosegnuti 76,1 % BDP‑a te tako ostati iznad referentne vrijednosti od 60 %. Srednjoročna strategija fiskalne politike u Mađarskoj, prikazana u posuvremenjenom Programu konvergencije iz 2022., prognozira da će nominalni i strukturni deficit biti znatno manji (za više od 1 postotnog boda BDP‑a) nego što je bilo navedeno u Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2020.

Unatoč određenom napretku u reformama fiskalnog okvira, još ima prostora za daljnja poboljšanja. U prosincu 2019. mađarski parlament donio je izmjene nacionalnih fiskalnih pravila kojima bi se trebala povećati njihova transparentnost i poboljšati njihova provedba. Ipak, fiskalni okvir treba staviti snažniji naglasak na višegodišnju dimenziju proračunskog procesa. Posebice, treba ukloniti poticaje za sustavno trošenje proračunskih pričuva prije kraja kalendarske godine jer se njima smanjuje kvaliteta javne potrošnje.

U Mađarskoj postoji srednji rizik od fiskalnog stresa u srednjoročnom razdoblju i visok rizik u dugoročnom razdoblju, uglavnom zbog toga što je predviđeno da će dug ostati iznad referentne vrijednosti od 60 % i zbog starenja stanovništva. Izvješće o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije upućuje na srednje rizike u srednjoročnom razdoblju^[190] i visoke rizike u dugoročnom razdoblju.^[191] Viši srednjoročni rizik u odnosu na procjenu iz 2019. posljedica je zamjetljivog povećanja omjera duga i BDP‑a povezanog s pandemijom bolesti COVID‑19. Promatrajući dugoročno razdoblje, prema Izvješću o starenju za 2021. koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[192], u Mađarskoj će rashodi povezani s dobi do 2070. porasti znatno, za 5,5 postotnih bodova u referentnom scenariju AWG‑a, s razine od 17,1 % BDP‑a u 2019. Prema rizičnom scenariju AWG‑a predviđeno povećanje iznosi 9,8 postotnih bodova (i uglavnom proizlazi iz povećanja rashoda za dugotrajnu skrb i zdravstvenu zaštitu od 3,1 % odnosno 1,2 % BDP‑a), što je znatno više od prosjeka EU‑a. Svi ti činitelji upućuju na to da su potrebne reforme za poboljšanje dugoročne održivosti javnih financija.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, razborita i vjerodostojna fiskalna politika i daljnje strukturne reforme potrebne su u javnim financijama kako bi se osigurala silazna putanja duga. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a razborita fiskalna politika potrebna je kako bi se očuvala održivost javnih financija. Dosljedna i razborita fiskalna politika osigurat će da Mađarska ispuni zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu i održava zaštitne slojeve kako bi ublažila negativne šokove. Mađarska je ostvarila određeni napredak u smanjenju složenosti svojega poreznog sustava. Naglasak je stavljen na smanjenje velikog udjela poreza u BDP‑u, posebice poreznog opterećenja na rad, a poboljšana je učinkovitost naplate poreza na dodanu vrijednost. Ipak, i nadalje treba provoditi politike usmjerene na poboljšanu naplatu poreza i smanjenje neslužbenoga gospodarstva. Treba izbjegavati distorzivne porezne mjere. Pojačano višegodišnje fiskalno planiranje moglo bi umanjiti procikličnost fiskalne politike i povećati učinkovitost javne potrošnje. Strukturne reforme mirovinskog sustava kao i sustava zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi također su potrebne radi rješavanja dugoročnih rizika za fiskalnu održivost.

5.4.3. Tečajna kretanja

U referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. mađarska forinta nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. U dvogodišnjem referentnom razdoblju mađarskom forintom često se trgovalo po tečaju znatno slabijem od njezina prosječnog tečaja u svibnju 2020. od 350,76 forinta za euro, koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II (Grafikon 5.4.3.). Maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na referentnu vrijednost bilo je 2,2 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 12,1 %. Tečaj je iznosio 388,25 forinta za euro 25. svibnja 2022., što je za 10,7 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U lipnju 2020. središnja banka Magyar Nemzeti Bank dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 4 mlrd. EUR u zamjenu za odgovarajući kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti mađarskim financijskim institucijama kako bi zadovoljila moguće potrebe nastale zbog pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja tijekom referentnog razdoblja. Tečaj mađarske forinte u odnosu na euro oslabio je za 32,2 % u posljednjih deset godina.

Tečaj mađarske forinte prema euru pokazivao je, prosječno, visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. U razdoblju od kraja svibnja do sredine kolovoza 2020. mađarska forinta nastavila se oporavljati od snažne deprecijacije zabilježene tijekom jačanja pandemije bolesti COVID‑19 u ožujku 2020. u uvjetima postupnog smanjivanja kolebljivosti na globalnim deviznim tržištima i zaključenja linije za repo ugovor između središnje banke Magyar Nemzeti Bank i ESB‑a u lipnju. Tečaj forinte nastavio je nakon toga pokazivati relativno visok stupanj kolebljivosti zbog postojane neizvjesnosti na globalnim financijskim tržištima glede tijeka pandemije. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank istodobno je u lipnju 2021. započela ciklus povećavanja kamatnih stopa, pa je svoju ključnu kamatnu stopu monetarne politike povisila 11 puta od tada, za ukupno 450 baznih bodova. Zbog toga se razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a, koja je bila relativno velika tijekom cijeloga referentnog razdoblja, znatno povećala, 5,3 postotna boda u tromjesečnom razdoblju koje je završilo u ožujku 2022.

Realni efektivni tečaj mađarske forinte deprecirao je tijekom posljednjih deset godina (Grafikon 5.4.4.). Što se tiče nadolazećeg razdoblja, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Mađarska podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

U posljednjih deset godina bilježio se suficit na tekućem i kapitalnom računu Mađarske sve do 2021., što je pridonijelo smanjenju neto inozemnih obveza države, koje su, ipak, i nadalje visoke (Tablica 5.4.3.). U razdoblju od 2012. do 2016. saldo na tekućem i kapitalnom računu Mađarske kretao se u rasponu od oko 4 % do 7 % BDP‑a, a prosječno je iznosio 5,5 % BDP‑a u tom razdoblju. To je bilo posljedica velikoga trgovinskog suficita, koji je prosječno iznosio 7,3 % – što je više nego neutraliziralo deficit na dohodovnim podračunima – kao i znatnog suficita na kapitalnom računu zbog velikih transfera iz proračuna EU‑a. Trgovinski saldo počeo se sužavati 2017. zbog vrlo snažne domaće potražnje. Saldo na tekućem računu zbog toga je postao negativan od 2019. S obzirom na to da je to bilo samo djelomično neutralizirano povećanjem salda na kapitalnom računu, suficit na tekućem i kapitalnom računu postupno se smanjivao, s 2,8 % u 2017. na 1,2 % u 2019. Deficit na tekućem računu dodatno je porastao u 2020. i 2021., na 1,0 % odnosno 2,9 % BDP‑a jer je tijekom pandemije izvoz pao više od uvoza, pa je na tekućem i kapitalnom računu zabilježen deficit od 0,4 % BDP‑a u 2021. Suficit na tekućem i kapitalnom računu Mađarske zrcalio se u velikim neto financijskim odljevima tijekom proteklog desetljeća. Iako je bila neto primateljica izravnih inozemnih ulaganja, Mađarska je od 2012. bila neto izvoznica kapitala u obliku portfeljnih ulaganja i ostalih ulaganja. U tim se uvjetima bruto inozemni dug postupno smanjivao, s prosječno 139,5 % BDP‑a u razdoblju od 2012. do 2016. na 98,4 % BDP‑a u 2019. Bruto inozemni dug naglo je porastao u 2020., na 155,5 % BDP‑a, ponajprije zbog transakcija velikoga multinacionalnog poduzeća – koje su, međutim, dovele i do gotovo jednakog porasta bruto inozemne imovine države – i dosegnule 158,0 % BDP‑a u 2021. Zbog toga se neto stanje međunarodnih ulaganja Mađarske popravilo s prosječno –76,0 % BDP‑a u razdoblju od 2012. do 2016. na –49,1 % u 2019., a potom se dodatno poboljšalo na –48,9 % BDP‑a u 2020. odnosno –44,8 % BDP‑a u 2021. Ipak, neto inozemne obveze Mađarske još su visoke. Stoga su fiskalne i strukturne politike i nadalje važne za podupiranje vanjske održivosti i konkurentnosti gospodarstva.

Mađarsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 56,5 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio neznatno manji, 55,6 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Mađarsku iznosio je 42,4 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Mađarsku iznosio je 45,7 %. Udio mađarske inozemne imovine uložene u europodručje dosegnuo je 29,6 % za izravna ulaganja i 59,0 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.4.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Mađarskoj iznosile su prosječno 4,1 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.4.5.).

Dugoročne kamatne stope u Mađarskoj kontinuirano se smanjuju od sredine 2012. Tom trendu pridonijela je kombinacija činitelja, uključujući poboljšanje makroekonomskih uvjeta i smanjenje globalne nesklonosti prema riziku. Padu dugoročnih kamatnih stopa pripomoglo je i nekoliko mjera monetarne politike koje je donijela središnja banka Magyar Nemzeti Bank, kao što su smanjenje dostupnosti stalno raspoložive mogućnosti kratkoročnog deponiranja kod središnje banke, uvođenje valutnih ugovora o razmjeni i ugovora o zamjeni dugoročnih kamatnih stopa, kupnja korporativnih, hipotekarnih i državnih obveznica i osiguravanje jeftinog financiranja za mala i srednja poduzeća u sklopu različitih programa financiranja rasta. Sveukupno gledajući, dugoročne kamatne stope u Mađarskoj smanjile su se s 9,5 % u siječnju 2012. na oko 2 % u prosincu 2017. Potom su privremeno porasle u 2018. zbog oporavka gospodarske aktivnosti i ponovnog povećanja inflacijskih pritisaka. Ipak, dugoročne kamatne stope nastavile su padati u 2019., odražavajući kretanja globalnih prinosa, a na povijesno nisku razinu pale su u ljeto 2021. Ovo posljednje smanjenje u početku je bilo potaknuto pogoršanjem izgleda za globalno gospodarstvo i povećanim razinama globalne nesklonosti prema riziku, zbog koje se prednost davala globalnim portfeljnim tokovima u niskorizičnu imovinu s visokim prinosom, uključujući mađarske vrijednosne papire s fiksnim prinosom. Od proljeća 2020. dugoročne kamatne stope također su pod utjecajem mjera koje je središnja banka Magyar Nemzeti Bank poduzimala kako bi ublažila veliku kolebljivost na financijskim tržištima uzrokovanu pandemijom bolesti COVID‑19 i osigurala pravilno funkcioniranje transmisijskog mehanizma monetarne politike. Te mjere obuhvaćale su izmjene operativnog okvira, uvođenje programa kupnje obveznica, uključujući državne, korporativne i hipotekarne proizvode, ugovore o zamjeni devizne likvidnosti i poboljšanu mogućnost posudbe od središnje banke u sklopu Programa financiranja rasta (engl. Funding for Growth Scheme). Nadalje, radi suzbijanja negativnog učinka pandemije na gospodarske izglede, središnja banka spustila je glavnu kamatnu stopu monetarne politike s 0,9 % – razina održavana od svibnja 2016. – na 0,6 % u srpnju 2020. U 2021., nakon snažnog oporavka gospodarstva i, što je još važnije, ubrzavanja dinamike cijena, središnja banka Magyar Nemzeti Bank odlučila je povećati osnovnu kamatnu stopu, koja je iznosila 2,9 % u siječnju 2022., ukinuti mogućnost hitne kreditne linije uvedenu tijekom pandemije, obustaviti valutne ugovore o razmjeni za pružanje likvidnosti u forintama i postupno ukinuti instrumente kvantitativnog popuštanja. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank od tada je znatno povećala svoju osnovnu kamatnu stopu zbog toga što je razina inflacije premašila očekivanja i zbog izraženih pozitivnih rizika za buduću inflaciju koji proizlaze iz ruske invazije na Ukrajinu. Zbog toga je osnovna kamatna stopa dosegnula 5,4 % na kraju travnja 2022. U skladu s tim kretanjima dugoročne kamatne stope u Mađarskoj dosegnule su 6,6 % u travnju 2022., što je 410 baznih bodova više nego u travnju 2020. Premije osiguranja od kreditnog rizika za mađarski državni dug smanjivale su se u posljednje dvije godine, a nedavno su porasle i približno dosegnule svoju razinu iz travnja 2020. i iznosile su oko 115 baznih bodova u travnju 2022. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocijenile su da je državni dug Mađarske na razini investicijskog rejtinga.

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Mađarskoj u odnosu na europodručje nedavno je porasla nakon dugotrajnog razdoblja stabilizacije (Grafikon 5.4.6.). Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Mađarskoj smanjila se s oko 5 % u 2012. na oko 2 % u 2015. i ostala je na toj razini tijekom dugog razdoblja. Smanjenje razlike između kamatnih stopa podudaralo se s postupnim ali postojanim pooštravanjem mađarske fiskalne politike, što je središnjoj banci omogućilo spuštanje kamatne stope i provođenje monetarne politike slične onoj koja prevladava u europodručju. U razdoblju od travnja 2020. do travnja 2022. razlika između dugoročnih kamatnih stopa porasla je s najniže razine od 1,7 % u svibnju 2020. na 5,2 % u travnju 2022., odražavajući pozitivnu i sve veću razliku inflacije i pooštravanje monetarne politike u Mađarskoj.

Tržišta kapitala u Mađarskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju (Tablica 5.4.4.). Kapitalizacija dioničkog tržišta kao udio u BDP‑u i nadalje je vrlo niska, a bila je samo malo iznad 18,2 % BDP‑a u 2021., što je neznatno više od godišnjeg prosjeka tijekom razdoblja od 2012. do 2021. Nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala nefinancijska društva ostao je na niskoj razini od 5,9 % BDP‑a u 2021., ali se povećao u odnosu na desetogodišnji prosjek od 2,2 % u razdoblju od 2012. do 2021. Dužnički vrijednosni papiri koje su izdale financijske institucije iznosili su 7,0 % BDP‑a u 2021., što je neznatno smanjenje u odnosu na prosječnu vrijednost zabilježenu u razdoblju od 2012. do 2021. Zaduživanje mađarskih banaka kod banaka europodručja, što je mjera integracije bankovnog sustava, nastavilo se smanjivati, pa su potraživanja banaka europodručja od mađarskih banaka dosegnula 3,6 % BDP‑a u 2021., odnosno znatno manje od prosječnih 6,1 % u razdoblju od 2012. do 2021. Razina financijskog posredovanja niska je u odnosu na prosjek europodručja i među najnižima je u regiji. Krediti monetarnih financijskih institucija rezidentima izvan sektora države iznosili su 41,0 % BDP‑a u 2021., što je gotovo jednako njihovu prosjeku u razdoblju od 2012. do 2021.

5.4.5. Statističke tablice i grafikoni

Mađarska

5.5. Poljska

5.5.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Poljskoj iznosila je 7,0 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.5.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od –0,7 % do 7,0 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 1,7 %. Poljsko gospodarstvo usporilo se 2012. zbog slabe domaće potražnje i nepovoljnih vanjskih uvjeta. Slabljenje domaće gospodarske aktivnosti u razdoblju od 2012. do 2013. i znatan pad globalnih cijena sirovina pridonijeli su snažnom smanjenju inflacije od 2013. do 2015. Prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznosila je –0,7 % u 2015. unatoč tome što je stopa rasta BDP‑a bila snažnija od 2014. i činjenici da je središnja banka Narodowy Bank Polski snizila svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike na 1,5 % u ožujku 2015. Inflacija mjerena HIPC‑om rasla je postupno od sredine 2016. u uvjetima relativno snažne gospodarske aktivnosti. Iako se rast realnog BDP‑a donekle usporio od sredine 2018., u razdoblju od 2017. do 2019. rastao je po prosječnoj godišnjoj stopi od gotovo 5 %. Inflacija mjerena HIPC‑om počela je znatnije rasti od 2019., a na kraju godine dosegnula je 3 %. To je povećanje bilo uvelike potaknuto skokom cijena prehrambenih proizvoda i usluga. Zbog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID‑19) u ožujku 2020. došlo je do znatnog smanjenja rasta realnog BDP‑a u drugom tromjesečju te godine. Realni BDP smanjio se za 2,2 % u cijeloj 2020., što je bilo manje od zamjetljivog pada u većini država članica EU‑a. Nacionalna tijela poduzela su važne mjere fiskalne, makrobonitetne i monetarne politike kako bi neutralizirala gospodarsku štetu uzrokovanu pandemijom. Posebice, središnja banka Narodowy Bank Polski smanjila je svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike nekoliko puta od sredine ožujka 2020. i spustila je na povijesno nisku razinu od 0,1 % u svibnju 2020. Inflacija je te godine bila otpornija, ponajprije odražavajući više cijene prehrambenih proizvoda i usluga, a iznosila je prosječno 3,7 %. Gospodarstvo se snažno oporavilo 2021., a realni BDP rastao je po prosječnoj godišnjoj stopi od 5,9 %. U tim je uvjetima inflacija snažno rasla tijekom godine, ponajviše zbog velikog rasta cijena energije, posebice krajem godine. Kako bi suzbila rizike da se inflacijska očekivanja odvoje od ciljnog sidra, središnja banka Narodowy Bank Polski povećala je svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike na 1,75 % u četvrtom tromjesečju 2021. Prosječna inflacija mjerena HIPC‑om iznosila je 5,2 % u 2021. (Tablica 5.5.1.).

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om bila je visoka i iznosila je 9,6 %. Inflacija mjerena HIPC‑om počela je snažno rasti krajem 2021., a nastavila je rasti početkom 2022., ponajviše potaknuta znatnim povećanjem cijena energije i prehrambenih proizvoda zbog rastućih globalnih cijena sirovina i uskih grla na strani ponude koje je pogoršala ruska invazija na Ukrajinu krajem veljače. Nagli rast cijena energije bio je ipak donekle obuzdan privremenim fiskalnim mjerama koje su vlasti poduzele krajem 2021. i početkom 2022. Rastuće cijene usluga također su pridonijele ukupnom povećanju inflacije potrošačkih cijena u uvjetima snažnog oporavka domaće gospodarske aktivnosti od početka 2021. i robusnog rasta plaća koji je bio posljedica činjenice da su stope nezaposlenosti i nadalje bile na povijesno niskim razinama. U tim uvjetima središnja banka Narodowy Bank Polski dodatno je povećala svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike od početka 2022. i povisila je na razinu od 5,25 % početkom svibnja.

Odabiri politike imali su važnu ulogu u ukorjenjivanju inflacijskih očekivanja u Poljskoj u proteklom desetljeću, poglavito usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena. Središnja banka Narodowy Bank Polski primjenjuje sustav fluktuirajućeg tečaja, a od 1998. na snazi je okvir monetarne politike u kojemu se određuje ciljana inflacija. Srednjoročna ciljna razina inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena postavljena je na 2,5 % (±1 postotni bod) od 2004. Unatoč kretanjima u 2021. inflacijska očekivanja ostala su općenito dobro ukorijenjena, a podupirale su ih brojne reforme usmjerene na jačanje financijske stabilnosti, povećanje fleksibilnosti na tržištu rada i poboljšanje konkurentnosti na tržištima proizvoda.

Očekuje se da će se inflacija smanjivati od sredine 2023. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Poljskoj u duljem razdoblju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će se prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om povećati s 5,2 % u 2021. na 11,6 % u 2022. i ponovo se smanjiti u 2023., na 7,3 %. Rizici za inflacijske izglede pozitivni su jer se čini da će se manjak na domaćem tržištu radne snage nastaviti u kratkoročnom razdoblju, globalna uska grla na strani ponude mogla bi dodatno utjecati na kretanja cijena u segmentima nekih proizvoda, a napetosti na tržištima energije mogle bi posebice nastaviti pogoršavati inflacijske pritiske. Gledajući dalje unaprijed, proces dostizanja vjerojatno će dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Poljskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i makroekonomskih neravnoteža, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Poljskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i ciljane strukturne reforme. Iako se poljsko gospodarstvo relativno dobro nosilo s globalnom financijskom krizom i pandemijom, još treba riješiti određena strukturna pitanja. I nadalje je važno da fiskalne i strukturne politike nastave podupirati vanjsku održivost, jačati konkurentnost i osiguravati povjerenje ulagača. Kako bi se ojačao potencijalni rast i raspodjela resursa, potrebni su napori za povećanje konkurentnosti na tržištima proizvoda i ubrzanje inovacija i modernizacije infrastrukture. Na tržištu rada treba riješiti niz strukturnih slabosti, primjerice, jačanjem strukovnog obrazovanja i smanjenjem neusklađenosti na tržištu rada te povećanjem stope participacije radne snage. Također je ključno da se provedu strukturne reforme za otklanjanje destimulacija za rad. U dugoročnom razdoblju nužno je da Poljska smanji svoje oslanjanje na proizvodnju energije iz fosilnih goriva i svoju emisiju stakleničkih plinova. U suprotnom ta bi ovisnost mogla nastaviti stvarati pritiske na cijene energije u sljedećim godinama. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija nije izabrala Poljsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022.

Politike financijskog sektora trebaju biti usmjerene na očuvanje financijske stabilnosti i osiguranje da financijski sektor pruži učinkovit doprinos gospodarskom rastu. Posljedice pandemije za gospodarstvo i bankarski sektor pokazale su se manje ozbiljnima nego što se isprva predviđalo. Teret gubitaka po kreditima za bilance banaka znatno se smanjio 2021., zabrinutosti glede kreditne krize iskazane na početku pandemije nisu se ostvarile, dok se kreditiranje nefinancijskog sektora ponovo počelo ubrzavati. Pravni rizici povezani s konverzijom hipotekarnih kredita nominiranih u stranim valutama u domaću valutu i nadalje su glavni izvor rizika i neizvjesnosti za bankarski sektor, posebice s obzirom na nedavno povećanje kolebljivosti na tržištu. Usto, relativno visoka razina rasta cijena stambenih nekretnina i oporavak hipotekarnih kredita zabilježen u 2021. zahtijevaju pomno praćenje. Radi dodatnog jačanja financijskog sustava, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

5.5.2. Fiskalna kretanja

U Poljskoj je saldo proračuna opće države bio znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug bio ispod referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 1,9 % BDP‑a, što je znatno ispod referentne vrijednosti od 3 %. Omjer bruto duga opće države i BDP‑a bio je 53,8 %, odnosno ispod referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.5.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, deficit se smanjio za 5 postotnih bodova BDP‑a, a omjer duga znatno je pao, za 3,3 postotna boda. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita nije premašio omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit u 2020. i 2021. bio je pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Na Poljsku se od 2015. primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. U svibnju 2022. Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a. Poljska planira da će u 2022. ostvariti deficit iznad i ne blizu 3 % BDP‑a. Smatralo se da je planirano premašivanje referentne vrijednosti iznimno, ali ne i privremeno. Sveukupno gledajući, analiza Komisije upućivala je na to da kriterij deficita nije bio zadovoljen. Ipak, uzimajući u obzir iznimnu neizvjesnost koju je stvorio kontinuirani izvanredni makroekonomski i fiskalni učinak pandemije bolesti COVID‑19, zajedno s ruskom invazijom na Ukrajinu, Komisija tada nije predložila pokretanje novog postupka u slučaju prekomjernog deficita. U prethodnoj godini, odnosno u lipnju 2021., Europska komisija utvrdila je da je deficit proračuna opće države u 2020. bio iznad i ne blizu referentne vrijednosti od 3 % BDP‑a i da je omjer duga i BDP‑a ostao ispod praga od 60 %, ali je odlučila da države članice neće podvrgnuti postupku u slučaju prekomjernog deficita s obzirom na iznimnu neizvjesnost. Poljska je bila obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita od 2009., a Vijeće ECOFIN ukinulo je taj postupak u lipnju 2015., odnosno godinu dana prije od produljenog roka, zahvaljujući reformi mirovinskog sustava. Od tada do 2019. zabilježena su određena odstupanja od zahtjeva preventivnog dijela Pakta o stabilnosti i rastu, posebice s obzirom na preporučeno kretanje prilagodbe prema srednjoročnom cilju države.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Poljska je ušla u pandemiju s niskim proračunskim deficitom od 0,7 % BDP‑a iz 2019., jednako kao i prethodnih godina (0,2 % BDP‑a u 2018. i 1,5 % BDP‑a u 2017.). To je omogućilo snažan odgovor politike u 2020. uz povećanje proračunskog deficita za 6,2 postotna boda. Rezultat pogoršanja fiskalne pozicije bio je strukturni deficit od 5,9 % BDP‑a (2,3 % u 2019.), ponajprije zbog povećanja rashoda. Ciklički činitelji pridonijeli su porastu deficita za 2,6 postotnih bodova, što je odražavalo gospodarski pad. Fiskalna potpora postupno je smanjivana tijekom 2021., a brojne početne mjere produljene su i bolje su ciljane kako bi se pomoglo kućanstvima i poduzećima koji su bili najviše pogođeni virusom. Rezultat toga bilo je smanjenje strukturnog deficita na 1,8 % BDP‑a, uz oporavak prihoda od 1 postotnog boda i smanjenje troškova za 4 postotna boda te poboljšanje cikličke komponente za 0,9 postotnih bodova od 2020. do 2021.

Nakon snažnog povećanja u 2020., omjer duga i BDP‑a smanjio se u 2021. i ostao je ispod referentne vrijednosti od 60 %. Omjer duga i BDP‑a bio je u silaznom trendu prije pandemije, a smanjen je s 50,6 % BDP‑a u 2017. na 45,6 % BDP‑a u 2019. zahvaljujući primarnom saldu i povoljnoj razlici između kamatnih stopa i stopa rasta. Zbog većeg primarnog deficita prouzročenog pandemijom i negativnog rasta, kao i velikog usklađivanja deficita i duga (5,5 % BDP‑a), omjer duga porastao je za 11,5 postotnih bodova i dosegnuo je 57,1 % BDP‑a u 2020., što je iznad povijesnog prosjeka. Omjer duga i BDP‑a smanjio se za 3,3 % BDP‑a u 2021. zahvaljujući smanjenju primarnog deficita i oporavku gospodarske aktivnosti.

Poljska je relativno osjetljiva na kretanja kamatnih stopa i tečaja zbog strukture državnog duga. U 2021. godini 20,1 % državnog duga bilo je ugovoreno s promjenjivim kamatnim stopama (Tablica 5.5.2.). Na kratkoročni dug odnosilo se samo 1,2 % ukupnog duga. Uzimajući u obzir ta dva činitelja te razinu omjera duga i BDP‑a, proračunski saldo relativno je osjetljiv na promjene kamatnih stopa. Udio duga nominiranog u stranim valutama, od čega je veći dio nominiran u eurima, bio je na relativno visokoj razini, 22,7 %, a udio duga kod domaćih institucija iznosio je 66,9 % Sveukupno gledano i uzimajući u obzir omjer duga i BDP‑a, fiskalni saldo relativno je osjetljiv na tečajne fluktuacije.

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se zamjetljivo pogoršanje proračunskog salda i osjetno poboljšanje omjera javnog duga. Prema najnovijoj prognozi Europske komisije očekuje se da će se deficit proračuna opće države znatno pogoršati, na 4 % BDP‑a odnosno 4,4 % BDP‑a u 2022. i 2023., te tako ostati znatno iznad referentne vrijednosti od 3 %. Pogoršanje proračunskog salda odražava trošak pomoći osobama koje su izbjegle iz Ukrajine, više kamatne troškove, privremene mjere poduzete kao odgovor na visoke cijene energije i prehrambenih proizvoda i smanjenje prihoda zbog reforme poreza na dohodak. U razdoblju od 2022. do 2023. očekuje se da će strukturni deficit ostati iznad srednjoročnog cilja od 1 % BDP‑a. Ipak, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”. Predviđa se da će omjer javnog duga padati tijekom projekcijskog razdoblja i ostati ispod referentne vrijednosti od 60 % te dosegnuti 49,8 % BDP‑a do 2023. Proračunski saldo u 2022. i 2023. naveden u programu konvergencije Poljske za 2022. jest neznatno ispod (neznatno iznad) razine navedene u Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022., a predviđeni omjer duga premašuje vrijednost koju predviđa Europska komisija.

Fiskalni okvir Poljske općenito je snažan, ali se njegova učinkovitost treba poboljšati. Ustavnim pravilom o dugu predviđena je zaštita od premašivanja referentne vrijednosti od 60 %. Srednjoročno proračunsko planiranje zasniva se na višegodišnjem državnom financijskom planu, a od 2015. uvedeno je i trajno pravilo o rashodima kojim se rast potrošnje ograničuje ovisno o unaprijed određenim pragovima duga. Ipak, u novije vrijeme nekoliko novih stavki rashoda uvedeno je preko izvanproračunskih fondova, na koje se pravilo ne odnosi. Poljska je trenutačno jedina država EU‑a koja nema neovisno financijsko vijeće. U skladu s odredbama fiskalnog ugovora, neovisne institucije odgovorne za praćenje usklađenosti s fiskalnim pravilima EU‑a trebaju se osnovati prije pridruživanja europodručju.

Poljska se suočava sa srednjim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju jer treba osigurati održivost mirovinskog sustava. Iako se u Izvješću o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije zaključuje da se Poljska suočava s niskim rizicima za fiskalnu održivost u srednjoročnom razdoblju, posuvremenjena procjena koja je objavljena 23. svibnja 2022. u sklopu izvješća Europske komisije za Poljsku upućuje na srednje rizike. Dugoročni rizici revidirani su naviše u odnosu na Izvješće o održivosti duga za 2019., odnosno s niskih u srednje zbog proračunskih pritisaka koji proizlaze iz predviđenoga osjetnog povećanja troškova povezanih s dobi i nepovoljne početne proračunske pozicije. Izvješće o starenju za 2021. koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[193] upućuje na porast rashoda povezanih s dobi od 4 postotna boda do 2070. u referentnom scenariju, s 20,1 % BDP‑a u 2019. Očekivano povećanje potaknuto je potrošnjom za zdravstvenu zaštitu i dugotrajnu skrb, a predviđeno je da će potrošnja povezana s mirovinama ostati stabilna. Ipak, u uvjetima zamjetljivog porasta starenja stanovništva i rastuće stope ovisnosti starijeg stanovništva, samo znatan pad omjera mirovine i plaće može stabilizirati masu mirovina.^[194] To stvara rizike siromaštva u starijoj dobi, a moglo bi potaknuti dodatna socijalna plaćanja radi potpomaganja starijeg stanovništva, što bi nepovoljno utjecalo na dugoročnu fiskalnu održivost.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, fiskalna politika trebala bi ponovo ojačati zaštitne slojeve i ostvariti napredak u strukturnim reformama kako bi se očuvala dugoročna održivost javnih financija. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije, a s obzirom na geopolitičku situaciju, dosljedna i razborita fiskalna politika osigurat će da Poljska nastavi ispunjavati zahtjeve iz Pakta o stabilnosti i rastu i da održava zaštitne slojeve kako bi umanjila negativne šokove. Nadalje, provedba programa Next Generation EU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su u tijeku. Treba pojačati ulogu i neovisnost nacionalnih institucija koje prate usklađenost s fiskalnim pravilima EU‑a. Treba nastaviti s naporima usmjerenima na pojednostavljivanje poreza na rad, smanjenje poreznoga klina, poboljšanje progresivnosti i sustava socijalnih naknada, ali valja oprezno procijeniti njihove implikacije za proračun. Prioritet je i nadalje očuvanje dugoročne stabilnosti javnih financija i istodobno osiguravanje adekvatnih isplata mirovina i usluga u sektorima zdravstvene zaštite i dugotrajne skrbi.

5.5.3. Tečajna kretanja

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. poljski zlot nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. U referentnom razdoblju poljskim zlotom uglavnom se trgovalo po tečaju približnom njegovu prosječnom tečaju u svibnju 2020., od 4,5251 zlot za euro, koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II (Grafikon 5.5.3.). Maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na referentnu vrijednost bilo je 3,1 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 9,4 %. Tečaj je iznosio 4,6210 zlota za euro 25. svibnja 2022., što je za 2,1 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. Krajem ožujka 2022. središnja banka Narodowy Bank Polski dogovorila je liniju za valutni ugovor o razmjeni s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za zlote kako bi zadovoljila moguće potrebe za eurskom likvidnošću poljskog financijskog sustava. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja do kraja referentnog razdoblja. Tečaj poljskog zlota u odnosu na euro oslabio je za 7,6 % u posljednjih deset godina.

Tečaj poljskog zlota prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Sveukupno gledano, kolebljivost tečaja malo se povećala od kraja 2021., što je vjerojatno bilo posljedica znatnih promjena glavnih kamatnih stopa monetarne politike tijekom posljednjeg tromjesečja te godine. Nakon znatne deprecijacije sredinom ožujka 2020., netom prije nego što se osjetio početni gospodarski učinak pandemije, tečaj poljskog zlota uglavnom je fluktuirao u rasponu od 4,4 do 4,6 zlota za euro tijekom referentnog razdoblja. Ipak, izbijanje rata u Ukrajini krajem veljače 2022. dovelo je do povećanja kolebljivosti na deviznim tržištima. Od sredine 2020. do trećeg tromjesečja 2021. razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a ostala je uglavnom stabilna i na niskoj razini od oko 0,8 postotnih bodova zahvaljujući znatnim smanjenjima kamatnih stopa monetarne politike koje je središnja banka Narodowy Bank Polski provela nakon izbijanja pandemije. Od četvrtog tromjesečja 2021. odlučna povećanja kamatnih stopa monetarne politike u Poljskoj rezultirala su znatnim porastom razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a na 4,0 postotna boda u tromjesečnom razdoblju koje je završilo u ožujku 2022.

Realni efektivni tečaj poljskog zlota malo je deprecirao tijekom posljednjih deset godina (Grafikon 5.5.4.). Realni efektivni tečaj slabio je do 2016., a tada je počeo jačati. Aprecijacija je potrajala do 2018., a od tada je tečaj bio stabilan. Što se tiče nadolazećeg razdoblja, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Poljska podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

Saldo tekućeg i kapitalnog računa poboljšao se u posljednjih deset godina u Poljskoj, a neto inozemne obveze države i nadalje su velike, premda se smanjuju od 2017., i uglavnom se sastoje od obveza s osnove neto izravnih ulaganja (Tablica 5.5.3.). Prosječni saldo tekućeg i kapitalnog računa bio je gotovo uravnotežen u razdoblju od 2012. do 2016., a potom se bilježio sve veći suficit. Relativno velik suficit od neznatno iznad 5 % BDP‑a zabilježen je u 2020., a smanjio se na 1,0 % BDP‑a u 2021., uglavnom zbog smanjenja salda robne razmjene. Na strani financiranja Poljska je zabilježila neto priljeve izravnih i portfeljnih ulaganja tijekom proteklih deset godina; međutim, ti su se priljevi malo smanjili u razdoblju od 2018. do 2020., a ponovo su rasli u 2021. Bruto inozemni dug rastao je do 2016., a u razdoblju od 2017. do 2021. smanjivao se i dosegnuo 56,6 % BDP‑a u 2021. U tom se razdoblju neto stanje međunarodnih ulaganja u Poljskoj smanjivalo do 2017. i palo na –61,2 % BDP‑a te godine, a nakon toga se znatno poboljšalo i dosegnulo –40,2 % BDP‑a u 2021. Ipak, neto inozemne obveze Poljske još su visoke. Fiskalne i strukturne politike i nadalje su važne za podupiranje vanjske održivosti i održavanje atraktivnosti Poljske za izravna inozemna ulaganja kako bi se povećala konkurentnost gospodarstva.

Poljsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 58,4 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio malo manji, 56,9 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Poljsku iznosio je 77,3 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Poljsku iznosio je 45,5 %. Udio poljske inozemne imovine uložene u europodručje dosegnuo je 57,3 % za izravna ulaganja i 45,4 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.5.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Poljskoj iznosile su prosječno 3,0 %, odnosno bile su iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.5.5.).

Sveukupno gledano, dugoročne kamatne stope u Poljskoj u padu su od 2012., kada su iznosile prosječno 5 % (Grafikon 5.5.5.). U razdoblju od 2012. do 2014. poljska vlada mogla je postupno pooštravati svoju fiskalnu politiku u uvjetima globalne financijske krize i financijske krize u europodručju, što je povisilo premiju za rizik koja je ugrađena u dugoročne kamatne stope na državne obveznice. Dugoročne kamatne stope u Poljskoj pale su na najnižu razinu od oko 2 % krajem 2014., a potom su dvije godine rasle potaknute snažnom gospodarskom aktivnošću i postupno rastućom dinamikom cijena, zbog čega je do kraja 2016. zabilježena pozitivna inflacija nakon razdoblja pada cijena. U razdoblju od 2017. do 2018. dugoročne kamatne stope smanjivale su se vrlo postupno; dosegnule su vrhunac od malo ispod 4 % početkom 2017., a pritisci na rast koji su proizlazili iz dinamične gospodarske aktivnosti neutralizirali su negativan učinak niže inflacije, pa su dugoročne kamatne stope bile na razini od oko 3 % krajem 2018. U 2019. dugoročne kamatne stope bile su uglavnom pod utjecajem globalnih trendova i smanjivale su se do početka 2020., iako je domaći rast i nadalje ostao snažan, a inflacija se povećavala. U drugom tromjesečju 2020. dugoročne kamatne stope pale su na povijesno niske razine od neznatno više od 1 % i zbog toga što je referentna kamatna stopa monetarne politike brzo smanjena s 1,5 % na 0,1 % kao odgovor na izbijanje pandemije bolesti COVID‑19. Usto, u sklopu strukturnih operacija na otvorenom tržištu, središnja banka Narodowy Bank Polski počela je provoditi kupnje državnih vrijednosnih papira i vrijednosnih papira za koje jamči država na sekundarnom tržištu. Ponudila je i kredit na temelju eskontiranih mjenica namijenjen refinanciranju kredita koje su banke odobrile poduzećima i smanjila obvezne pričuve kako bi spriječila negativan utjecaj pandemije na ponudu kredita. Dugoročne kamatne stope postupno rastu od 2021. zahvaljujući gospodarskom oporavku i porastu inflacije, što je također pridonijelo smanjenju očekivanja glede pooštravanja monetarne politike. Od listopada 2021. središnja banka Narodowy Bank Polski reagirala je na rast inflacije veći od očekivanoga i, u posljednje vrijeme, na povećane pozitivne rizike koji proizlaze iz mogućih posljedica ruske invazije na Ukrajinu tako što je povećala kamatne stope monetarne politike, uključujući referentnu kamatnu stopu, koja je na kraju promatranog razdoblja dosegnula 5,25 % (povećanje u odnosu na 0,1 % u rujnu 2021.). Zbog toga su i dugoročne kamatne stope znatno porasle, na 6,0 %. Tijekom promatranog razdoblja premije osiguranja od kreditnog rizika ostale su znatno ispod 100 baznih bodova, što je nisko u usporedbi s povijesnim standardima i među najnižima u grupi usporedivih zemalja u regiji, a upućuje na povoljnu percepciju tržišta glede kreditnog rizika države. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocjenjuju da je državni dug Poljske trenutačno na razini visoke kvalitete investicijskog rejtinga.

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Poljskoj u odnosu na europodručje nedavno je porasla i dosegnula je 4,6 % (Grafikon 5.5.6.). Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Poljskoj u odnosu na europodručje pala je na najnižu razinu od oko 1 % zbog bržeg pada dugoročnih kamatnih stopa u Poljskoj u razdoblju od 2012. do 2013. Ta je razlika postupno opet rasla zbog brže dinamike poljskoga gospodarstva i s tim povezane više stope inflacije, a potom se stabilizirala na oko 200 baznih bodova u razdoblju od 2016. do 2019. Zbog izraženog ubrzavanja inflacije od ljeta 2021., razlika je dosegnula najvišu razinu dosad od 4,6 % na kraju promatranog razdoblja, odnosno porasla je s 1,1 % u travnju 2020. Na kraju promatranog razdoblja razlika između kamatnih stopa u odnosu na prinos zemalja europodručja s rejtingom AAA iznosila je 5,0 %.

Tržišta kapitala u Poljskoj manja su i znatno su manje razvijena od onih u europodručju (Tablica 5.5.4.). Tržište duga financijskih i nefinancijskih društava i nadalje je bilo znatno manje od odgovarajućih tržišta u europodručju na kraju 2021. Dužnički vrijednosni papiri koje su izdala financijska i nefinancijska društva dosegnuo je 12,3 % odnosno 2,1 % BDP‑a. Kapitalizacija dioničkog tržišta bila je oko 27 % BDP‑a, što je malo manje od godišnjeg prosjeka u razdoblju od 2012. do 2021., ali je i nadalje bila među najvišima u usporedivim zemljama. Financiranje poljskoga bankovnog sustava od strane banaka europodručja vrlo je ograničeno. Na potraživanja monetarnih financijskih institucija europodručja od poljskih banaka odnosilo se 3,5 % obveza poljskih banaka na kraju 2021. Razina financijskog posredovanja u Poljskoj u skladu je s onom u usporedivim zemljama u regiji i, mjereno kreditima monetarnih financijskih institucija privatnom sektoru, dosegnula je malo manje od 52 % BDP‑a u 2021. (u usporedbi s oko 111 % u europodručju). Strano vlasništvo nad bankama u Poljskoj, iako i nadalje na visokoj razini, osjetno se smanjilo posljednjih godina zbog vladinih inicijativa. Na kraju 2020. udio stranih banaka u ukupnoj imovini poljskoga bankarskog sektora iznosio je oko 44 %.

5.5.5. Statističke tablice i grafikoni

Poljska

5.6. Rumunjska

5.6.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Rumunjskoj iznosila je 6,4 %, odnosno bila je znatno iznad referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.6.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u relativno širokom rasponu od –1,7 % do 6,4 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je umjeren te je iznosio 2,2 %. U razdoblju do 2015. inflacija je bila pod utjecajem rasta naknade po zaposlenom. Potom se smanjila na povijesno niske razine zbog smanjenja poreza u nekoliko navrata, posebice smanjenja stope poreza na dodanu vrijednost na prehrambene stavke, bezalkoholna pića i usluge prehrane, a u lipnju 2015. postala je negativna. Zbog daljnjih smanjivanja poreza i trošarina inflacija mjerena HIPC‑om ostala je negativna tijekom cijele 2016., a ponovo je postala pozitivna početkom 2017., djelomično zbog povoljnih baznih učinaka. Inflacija se nastavila ubrzavati u 2018. zbog snažnih fiskalnih poticaja i povećanja minimalnih plaća, a iznosila je prosječno 4,1 % tijekom te godine. Središnja banka Banca Naţională a României odgovorila je na ubrzavanje inflacije podizanjem svoje kamatne stope monetarne politike za 25 baznih bodova tri puta u razdoblju od siječnja do svibnja 2018., s 1,75 % na 2,5 %. Inflacija mjerena HIPC‑om potom se malo smanjila, na 3,9 % u 2019., ali je ostala na povišenoj razini zbog kretanja cijena prehrambenih proizvoda, duhana i goriva te snažnog rasta plaća. Taj silazni trend nastavio se u 2020., također i zbog pandemije koronavirusa (COVID‑19), koja je nepovoljno djelovala na gospodarsku aktivnost. Nakon rasta od 4,2 % u 2019., realni BDP smanjio se za 3,7 % u 2020. Kako bi poduprla gospodarstvo, središnja banka Banca Naţională a României u ožujku 2020. spustila je svoju kamatnu stopu monetarne politike za 50 baznih bodova, na 2 %, i suzila širinu kamatnoga koridora na 1 postotni bod. To je bio početak niza smanjivanja kamatne stope monetarne politike, koji je trajao do siječnja 2021., a stopa je spuštena na 1,25 % radi podupiranja započetoga gospodarskog oporavka. Mjere državne potpore ublažile su učinke pandemije na gospodarstvo, što je spriječilo snažno povećanje nezaposlenosti i poduprlo dohodak kućanstava i poslovnu aktivnost. Inflacija je premašila gornju granicu ciljanog intervala i dosegnula prosječnu razinu od 4,1 % u 2021. (Tablica 5.6.1.). Šokovi na strani ponude, posebice u vezi s cijenama električne energije, prirodnog plina i goriva, bili su glavni činitelji koji su pridonijeli znatnom povećanju inflacije, posebice tijekom drugog polugodišta, a slijedile su ih cijene prerađenih i neprerađenih prehrambenih proizvoda. Nakon porasta inflacijskih pritisaka u drugom polugodištu 2021. središnja banka Banca Naţională a României pokrenula je ciklus pooštravanja monetarne politike tako što je najprije obustavila kupnje državnih obveznica u svibnju, a potom je uvela stroge kontrole tržišne likvidnosti te intervenirala na novčanom tržištu koristeći se operacijama primanja depozita. Nakon toga je povećala svoju kamatnu stopu monetarne politike za po 25 baznih bodova u listopadu i studenome 2021., na razinu od 1,75 %. Odluka o monetarnoj politici iz studenoga nadopunjena je proširenjem simetričnoga kamatnoga koridora za stalno raspoložive mogućnosti na ±0,75 postotnih bodova oko kamatne stope monetarne politike.

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om iznosila je 9,1 %. Daljnje povećavanje stope inflacije tijekom tih mjeseci bilo je uglavnom posljedica vanjskih šokova na strani ponude. Cijene energije bile su glavni inflacijski činitelj, a djelomično su obuzdane ublažavajućim učinkom privremenih vladinih mjera donesenih u studenome 2021. U travnju 2022. vlada je uvela revidiranu gornju granicu na cijene prirodnog plina i električne energije za kućanstva i poduzeća, koja će se, prema očekivanjima, primjenjivati godinu dana. Uzlazni trend cijena goriva i domaćih i uvoznih prehrambenih proizvoda pojačao se zbog snažnog rasta cijena sirove nafte, viših troškova energije koji su se prenijeli na proizvodnju, kao i viših cijena međunarodnih sirovina zbog loših vremenskih uvjeta te poremećaja u globalnim lancima trgovine i vrijednosti. Na inflacijske pritiske nepovoljno su djelovala i kretanja na međunarodnim tržištima energije i sirovina povezana s ruskom invazijom na Ukrajinu krajem veljače. S obzirom na povećane rizike za srednjoročna inflacijska očekivanja potaknute šokovima na strani ponude i s obzirom na slabosti na tržištu rada, središnja banka Naţională a României dodatno je povećala svoju ključnu kamatnu stopu monetarne politike u siječnju, veljači, travnju i svibnju 2022. za ukupno 200 baznih bodova, na 3,75 %. Osim toga, kamatni koridor proširen je na ±1 postotni bod.

Usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena imala je važnu ulogu u oblikovanju inflacijske dinamike u Rumunjskoj tijekom posljednjeg desetljeća. U 2005. središnja banka Banca Naţională a României prešla je na okvir ciljanja inflacije u kombinaciji s režimom upravljanoga fluktuirajućeg tečaja. Godišnja ciljna razina inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena najprije je postavljena na 7,5 %, a od 2013. postupno je smanjivana na 2,5 % s rasponom varijacije od 1 postotnog boda oko središnje ciljne razine.

Očekuje se da će inflacija nastaviti rasti u kratkoročnom razdoblju i da će ostati iznad gornje granice ciljanog intervala tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na rusko‑ukrajinski rat. Postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Rumunjskoj u duljem razdoblju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će se prosječna godišnja stopa inflacije povećati na 8,9 % u 2022. i potom se smanjiti na 5,1 % u 2023. Inflacijski izgledi prema Europskoj komisiji upućuju na postupno ubrzavanje inflacije do drugog tromjesečja 2022. zbog visokih cijena prehrambenih proizvoda i pojačanog prijenosa porasta cijena energije na druge komponente košarice za izračun inflacije. Sveukupno gledano, rizici za inflacijske rizike u srednjoročnom razdoblju pozitivni su, uglavnom zbog međunarodnih činitelja povezanih s dugotrajnim poremećajima u opskrbnim lancima i visokim cijenama energije. Ipak, ciklička pozicija gospodarstva na kraju 2021., koja je bila slabija od očekivane, stvara negativne rizike za gospodarski rast i mogla bi djelomično neutralizirati dio pritisaka na rast cijena. Gledajući dalje unaprijed, postoji zabrinutost glede održivosti konvergencije inflacije u Rumunjskoj u duljem razdoblju, uzimajući u obzir i znatno povećanje jediničnih troškova rada. Proces dostizanja vjerojatno će također dovesti do pozitivnih razlika inflacije u odnosu na europodručje, s obzirom na to da su BDP po stanovniku i razine cijena još uvijek niži u Rumunjskoj nego u europodručju, osim ako to ne bude spriječeno aprecijacijom nominalnog tečaja. Da bi se spriječio rast prekomjernih cjenovnih pritisaka i smanjile makroekonomske neravnoteže, proces dostizanja moraju poduprijeti odgovarajuće politike. Preciznije rečeno, rast plaća treba biti usklađen s rastom produktivnosti, među ostalim, i kako bi se očuvala cjenovna konkurentnost i atraktivnost Rumunjske za inozemne ulagače.

Stvaranje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Rumunjskoj zahtijeva gospodarske politike usmjerene na stabilnost i sveobuhvatne strukturne reforme. Što se tiče makroekonomskih neravnoteža, Europska komisija izabrala je Rumunjsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022. te je istaknula pitanja povezana s vanjskom pozicijom i troškovnom konkurentnošću. Relativno slaba kvaliteta institucija i upravljanja u Rumunjskoj te slabo poslovno okružje i nadalje ugrožavaju njezin potencijal rasta u okružju niske produktivnosti. S obzirom na to da je vjerojatno da će negativni činitelji povezani s demografskim profilom i tržištem rada u Rumunjskoj (starenje stanovništva i veliki migracijski odljevi) i nadalje biti prisutni, sadašnja rumunjska strategija rasta, koja se zasniva na ekstenzivnom iskorištavanju proizvodnog faktora rada, treba se nadopuniti modelom rasta koji je više usmjeren na poticanje inovacija te industrijama koje se zasnivaju na znanju i industrijama s velikom dodanom vrijednošću (npr. IKT). Potrebni su daljnji reformski napori usmjereni na borbu protiv korupcije, unaprjeđenje tržišnog natjecanja i poboljšanje predvidljivosti poreznih, pravosudnih, regulatornih i administrativnih sustava u državi jer bi se zbog poboljšanog povjerenja u domaće institucije povećala i atraktivnost Rumunjske za inozemne kreditore. Mjere trebaju uključivati unaprjeđenje razine vještina poboljšanjem pristupa obrazovanju za manjine i nedovoljno zastupljene skupine, jačanje režima za insolventnost te borbu protiv nejednakosti u životnom standardu među regijama kako bi se podržao uključiviji rast. Naposljetku, učinkovita apsorpcija sredstava EU‑a i nadalje je ključna za poticanje ekonomske konvergencije u srednjoročnom razdoblju i usmjeravanje gospodarstva u budućoj zelenoj i digitalnoj tranziciji.

Politike financijskog sektora trebaju biti usmjerene na očuvanje financijske stabilnosti i osiguranje da financijski sektor pruži učinkovit doprinos gospodarskom rastu. Uspješnost bankarskog sektora snažna je nakon nekoliko profitabilnih godina, pri čemu banke pokazuju zdrave pozicije kapitala i likvidnosti, a neprihodonosni krediti približili su se razinama u EU‑u. S obzirom na poboljšanu profitabilnost domaćega bankarskog sektora i konsolidaciju izdašnih dobrovoljnih pričuva kapitala i likvidnosti, rumunjske vlasti ponovo su prilagodile stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala s 0 % na 0,5 % u 2021. i odlučile da neće produljiti ograničenja na raspodjele dividendi. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

5.6.2. Fiskalna kretanja

U Rumunjskoj je deficit proračuna opće države bio uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin je dug bio ispod referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 7,1 % BDP‑a, što je uvelike iznad referentne vrijednosti od 3 %. Omjer duga opće države i BDP‑a bio je 48,8 % BDP‑a, odnosno ispod referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.6.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, deficit proračuna opće države smanjio se za 2,2 postotna boda, a omjer duga umjereno se povećao, za 1,6 postotnih bodova BDP‑a. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita premašio je omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračunski deficit u 2020. i 2021. bio je pod znatnim utjecajem gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Rumunjska je obuhvaćena postupkom u slučaju prekomjernog deficita, koji je pokrenut u travnju 2020., ali je stavljen u mirovanje na temelju ostvarenja potrebnih ciljnih razina u 2021. Na preporuku Europske komisije od 4. ožujka 2020. na osnovi planiranog prekomjernog deficita u 2019., 3. travnja 2020. Vijeće je u skladu s člankom 126. stavkom 6. Ugovora odlučilo da u Rumunjskoj postoji situacija prekomjernog deficita i izdalo preporuku da se situacija prekomjernog deficita ispravi najkasnije do 2022. Komisija je 20. ožujka 2020. donijela Komunikaciju o aktivaciji opće klauzule o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu. Komisija je 18. studenoga 2020. izjavila da, s obzirom na nastavak iznimne neizvjesnosti koju je stvorila pandemija bolesti COVID‑19 i njezin izvanredan makroekonomski i fiskalni učinak, smatra da u tom trenutku nije moguće donijeti odluku o daljnjim koracima u postupku u slučaju prekomjernog deficita u Rumunjskoj. Vijeće ECOFIN donijelo je 18. lipnja 2021. preporuku na osnovi postupka u slučaju prekomjernog deficita u Rumunjskoj koja je uključivala revidiranje datuma za ispravljanje prekomjernog deficita s 2022. na 2024. s argumentom da je produljenje važno kako se ne bi ugrozio gospodarski oporavak nakon pandemije bolesti COVID‑19. U preporuci se navodi da bi za ispunjavanje novog roka Rumunjska trebala ostvariti ciljnu razinu deficita proračuna opće države od 8,0 % BDP‑a u 2021., 6,2 % BDP‑a u 2022., 4,4 % BDP‑a u 2023. i 2,9 % u 2024. Na temelju ostvarenja potrebne ciljne razine ukupnog deficita i potrebnih fiskalnih napora u 2021., postupak u slučaju prekomjernog deficita stavljen je u mirovanje.

Ciklički i neciklički činitelji pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Fiskalna pozicija u Rumunjskoj činila se vrlo ranjivom i prije izbijanja pandemije bolesti COVID‑19, a deficit je dosegnuo 4,3 % BDP‑a u 2019. U 2020. omjer deficita pogoršao se za 5 postotnih bodova BDP‑a, a strukturni saldo pogoršao se za 2,9 postotnih bodova. To je uglavnom bio rezultat postojećih ekspanzivnih politika (uključujući znatna povećanja mirovina), kao i učinka privremenih mjera poduzetih kao odgovor na pandemiju bolesti COVID‑19 (premda su one bile manje od mjera provedenih u drugim državama) i cikličkih činitelja. Deficit se popravio za 2,2 postotna boda, a strukturni saldo za 1,5 postotnih bodova u 2021. Iako je snažan gospodarski oporavak podupirao državne prihode tijekom godine, ta su poboljšanja neutralizirana propustima u rashodima, koji su se uglavnom odnosili na mjere povezane s krizom uzrokovanom koronavirusom i mjere donesene radi ublažavanja naglog rasta cijena energije.

Omjer duga i BDP‑a, iako i nadalje ispod referentne vrijednosti od 60 %, u porastu je od 2019. Omjer duga smanjio se s 39,2 % BDP‑a u 2014. na 34,7 % BDP‑a u 2018. zahvaljujući povoljnim razlikama između kamatnih stopa i stopa rasta i, u manjoj mjeri, određenim povoljnim usklađivanjima deficita i duga. Nasuprot tome, omjer duga u 2019. neznatno se povećao prvi put od 2014. Omjer duga potom je snažno rastao u 2020., a u 2021. povećao se umjereno i dosegnuo 48,8 % BDP‑a. Povećanja u razdoblju od 2019. do 2021. uglavnom su bila rezultat primarnih deficita, dok je povoljna razlika između kamatnih stopa i stopa rasta pomogla obuzdati porast duga u 2021. (Tablica 5.6.2.).

Razina i struktura državnog duga upućuju na to da je fiskalni saldo Rumunjske zaštićen od iznenadnih promjena kamatnih stopa; ipak, taj saldo osjetljiv je na tečajne fluktuacije. Udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem nizak je (5,1 % ukupnog duga u 2021. – Tablica 5.6.2.). Nakon smanjenja tijekom globalne financijske krize, udio duga sa srednjoročnim i dugoročnim dospijećem dosegnuo je najvišu razinu od 96,9 % u 2019. Uzimajući u obzir srednjoročni i dugoročni dug s promjenjivom kamatnom stopom kao udio u BDP‑u, čini se da je fiskalni saldo relativno neosjetljiv na promjene kamatnih stopa. Udio državnog duga nominiranog u stranim valutama visok je (53,3 % u 2021.). S obzirom na veličinu duga u odnosu na BDP, može se zaključiti da je fiskalni saldo osjetljiv na kretanja tečaja, posebice tečaja leua u odnosu na euro jer je velik dio duga nominiran u eurima (85,2 % duga nominiranog u stranim valutama u 2021.).

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se umjereno poboljšanje proračunskog salda do 2023. i zamjetljivo povećanje omjera duga uz daljnju znatnu konsolidaciju potrebnu da Rumunjska ispravi svoju situaciju prekomjernog deficita. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će se u 2022. deficit pogoršati na 7,5 % BDP‑a, a potom poboljšati na 6,3 % BDP‑a u 2023. To neće biti dovoljno da se ispune prijelazni ciljevi za proračunski deficit iz postupka u slučaju prekomjernog deficita od 6,2 % odnosno 4,4 % BDP‑a. U razdoblju od 2022. do 2023. predviđa se da će strukturni deficit iznositi 6,5 % BDP‑a u 2022. odnosno 5,4 % BDP‑a u 2023., što upućuje na potrebu za daljnjom sveobuhvatnom konsolidacijom kako bi se Rumunjska vratila na putanju ostvarenja srednjoročnog cilja (strukturni deficit od 1 % BDP‑a). Ipak, opća klauzula o odstupanju iz Pakta o stabilnosti i rastu, koja se nastavlja primjenjivati u 2022., a očekuje se da će se primjenjivati i u 2023., predviđa da „u razdobljima ozbiljnog gospodarskog pada na europodručju ili u Uniji u cjelini, državama članicama može se dopustiti privremeno odstupanje od kretanja prilagodbe prema srednjoročnom proračunskom cilju ..., pod uvjetom da se time srednjoročno ne ugrozi fiskalna održivost”. Što se tiče omjera duga, Europska komisija prognozira zamjetljiv porast od 2,1 postotnog boda BDP‑a u 2022. i dodatno umjereno povećanje od 1,7 postotnih bodova u 2023. Predviđa se da će omjer duga ostati ispod referentne vrijednosti od 60 % i dosegnuti 52,6 % BDP‑a u 2023., što će biti najviša razina od 1995. U posuvremenjenom programu konvergencije Rumunjske iz travnja 2022. predviđa se deficit od 6,2 % BDP‑a i omjer duga od 49,4 % BDP‑a u 2022., što je oboje ispod razine navedene u prognozi Europske komisije. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. za ispravljanje situacije prekomjernog deficita bit će potrebna znatna dodatna konsolidacija.

Rumunjska je znatno ojačala svoj nacionalni okvir fiskalnog upravljanja, ali se taj okvir ne poštuje i ne primjenjuje se učinkovito, posebice u kontekstu odluka o politikama donesenih u razdoblju od 2015. Okvir fiskalnog upravljanja u Rumunjskoj ojačan je nakon donošenja fiskalnog ugovora (provedbom pravila o strukturnom proračunskom saldu, pravila o dugu i korektivnog mehanizma), osnivanja neovisnog Fiskalnog vijeća u 2010. i reforme agencije za prikupljanje poreza. Ipak, Rumunjska je sustavno u više navrata odstupila od svojih nacionalnih fiskalnih pravila i rokova za donošenje srednjoročne fiskalne strategije ugrađenih u nacionalni fiskalni okvir, čime su ta pravila postala uglavnom nedjelotvorna. Posebice, rumunjske vlasti trebaju u potpunosti poduprijeti Fiskalno vijeće tako da pravodobno dostave proračun i povećaju transparentnost makroekonomskih i fiskalnih prognoza te proračunske dokumentacije. Vlada također treba pojačati napore da poboljša svoje upravljanje javnim financijama, reformira javnu upravu i poveća učinkovitost porezne politike i uprave. Ograničeni napredak ostvaren je u pripremanju i određivanju prioriteta u projektima javnih ulaganja. Nadalje, poslovno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu oslabjelo je. Potpuna primjena nacionalnoga fiskalnog okvira pripomogla bi prilagodbi rumunjskog proračuna.

Rumunjska se suočava s niskim rizicima za održivost u kratkoročnom razdoblju, visokim rizicima za održivost u srednjoročnom razdoblju i srednjim rizicima za održivost u dugoročnom razdoblju, a treba riješiti izazove povezane sa starenjem stanovništva. Izvješće o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije upućuje na to da postoje niski rizici u kratkoročnom razdoblju, a ocjena kratkoročnih rizika poboljšana je s visoke na nisku u odnosu na Izvješće Europske komisije o održivosti duga za 2020., ponajprije zahvaljujući gospodarskom oporavku u 2021. Visoka ocjena rizika u srednjoročnom razdoblju, koja je neizmijenjena u odnosu na Izvješće o održivosti duga za 2020., odražava trenutačno velik deficit, porast duga i osjetljivost na negativne šokove.^[195] Ocjena rizika u dugoročnom razdoblju poboljšana je s visoke na srednju u odnosu na Izvješće o održivosti duga za 2020. zahvaljujući nižim troškovima povezanima sa starenjem (koji će se prema očekivanjima ipak znatno povećati). Doista, Izvješće o starenju za 2021.^[196] koje je pripremila Europska komisija upućuje na znatno povećanje javnih rashoda povezanih s dobi od 5,1 postotnog boda BDP‑a u referentnom scenariju u razdoblju od 2019. do 2070., s razine od 14,9 % BDP‑a u 2019. U rizičnom scenariju AWG‑a povećanje troškova starenja iznosi 9,9 postotnih bodova BDP‑a. Sva ta kretanja upućuju na to da su potrebne daljnje reforme za poboljšanje dugoročne održivosti javnih financija.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, dodatne reforme i zdrava fiskalna pozicija u skladu s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu potrebne su za očuvanje održivosti javnih financija u srednjoročnom razdoblju. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju. Rumunjska istodobno mora osigurati ispunjavanje zahtjeva postupka u slučaju prekomjernog deficita provedbom sveobuhvatne daljnje konsolidacije, a ujedno biti usmjerena na povećanje kvalitete javnih financija i jačanje potencijala za gospodarski rast. Nadalje, provedba programa Next Generation EU treba biti učinkovita kako bi se podržao oporavak i treba se prilagoditi strukturnim promjenama koje su u tijeku. Rumunjska vlada treba učiniti dodatne napore za poboljšanje sustava naplate poreza, borbu protiv porezne evazije, povećanje učinkovitosti potrošnje, unaprjeđenje strukturnih fiskalnih reforma (uključujući poslovno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu) i rješavanje predviđenog povećanja troškova povezanih s dobi.

5.6.3. Tečajna kretanja

U referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. rumunjski leu nije sudjelovao u ERM‑u II, već se njime trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu koji uključuje upravljani fluktuirajući tečaj valute. U dvogodišnjem referentnom razdoblju rumunjskim leuom uglavnom se trgovalo po tečaju približnom njegovu prosječnom tečaju u svibnju 2020., od 4,8371 leua za euro, koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II (Grafikon 5.6.3.). Maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na referentnu vrijednost bilo je 0,1 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 2,4 %. Tečaj je iznosio 4,9416 leua za euro 25. svibnja 2022., što je za 2,2 % niže od njegove prosječne razine u svibnju 2020. Nadalje, u lipnju 2020. središnja banka Banca Naţională a României dogovorila je liniju za repo ugovor s ESB‑om prema kojemu može posuditi iznos do 4,5 mlrd. EUR u zamjenu za visokokvalitetan kolateral nominiran u eurima radi pružanja eurske likvidnosti rumunjskim financijskim institucijama kako bi zadovoljila moguće likvidnosne potrebe nastale zbog pandemije. Taj ugovor pridonio je ublažavanju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, a možda je utjecao i na tečajna kretanja tijekom referentnog razdoblja. Tečaj rumunjskog leua u odnosu na euro oslabio je za 11,3 % u posljednjih deset godina.

Tečaj rumunjskog leua prema euru pokazivao je, prosječno, vrlo nizak stupanj kolebljivosti tijekom referentnog razdoblja. Neposredno nakon tržišnih previranja povezanih s pandemijom kolebljivost tečaja donekle se povećala u drugom tromjesečju 2020. Ipak, smanjila se i ostala na vrlo niskim razinama u trećem tromjesečju i u preostalom dijelu referentnog razdoblja, a umjereno je porasla u drugom tromjesečju 2021., ponajviše zbog kretanja povezanih s pojavom delta‑soja koronavirusa. Iako je ekonomska uspješnost Rumunjske bila relativno snažna, leu je tijekom cijeloga referentnog razdoblja bio u trendu slabljenja započetom krajem 2016. To uglavnom odražava rizike za fiskalnu održivost države, slabosti u njezinoj vanjskoj poziciji i političke napetosti. Trend slabljenja ubrzao se sredinom ožujka 2021. zbog jačanja pandemije bolesti COVID‑19 u Europi, premda su se od kraja trećeg tromjesečja 2021. pojavile naznake stabilizacije. Razlike između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a bile su relativno velike tijekom referentnog razdoblja. Razlike su se umjereno smanjivale od kraja 2020., a onda su počele zamjetljivo rasti od listopada 2021. te su dosegnule najvišu razinu od 4,0 postotna boda u tromjesečju koje je završilo u ožujku 2022. To je bilo posljedica pooštrene domaće monetarne politike s obzirom na porast razlika inflacije u odnosu na europodručje. Doista, središnja banka Banca Naţională a României povisila je svoju kamatnu stopu monetarne politike šest puta između listopada 2021. i svibnja 2022.

Realni efektivni tečaj rumunjskog leua malo je oslabio u posljednjih deset godina (Grafikon 5.6.4.). Što se tiče nadolazećeg razdoblja, ovaj pokazatelj valja tumačiti s oprezom jer je Rumunjska podvrgnuta procesu ekonomske konvergencije, što otežava bilo kakvu dugoročnu procjenu kretanja realnog tečaja.

Saldo tekućeg i kapitalnog računa poboljšao se u posljednjih deset godina u Rumunjskoj, a neto inozemne obveze države postupno su se smanjivale, premda su i nadalje velike (Tablica 5.6.3.). Nakon završetka tri uzastopna programa financijske pomoći EU‑a i MMF‑a u 2015., saldo tekućeg i kapitalnog računa jačao je u razdoblju do 2016., a potom se zamjetljivo pogoršavao u sljedeće četiri godine. To je bilo posljedica rastućega trgovinskog deficita zbog pogoršanja salda u robnoj razmjeni i ujednačenog suficita u razmjeni usluga u uvjetima smanjenja uspješnosti rumunjskog izvoza i snažne domaće potražnje, posebice potrošnje kućanstava. Taj trend nastavio se nakon izbijanja pandemije bolesti COVID‑19, što je dodatno pogoršalo trgovinski saldo zbog pojave poremećaja u globalnim opskrbnim lancima. Na strani financiranja neto priljevi izravnih i portfeljnih ulaganja od 2012. do 2015. bili su i više nego neutralizirani neto odljevima ostalih ulaganja, dok se bruto inozemni dug istodobno smanjivao. Porasla je važnost priljeva portfeljnih ulaganja u obliku dužničkih vrijednosnih papira. Zajedno s ostalim priljevima koji stvaraju dug, to je 2015. dovelo do povećanja nominalnoga bruto inozemnog duga u eurima. Ipak, zahvaljujući rastu nominalnog BDP‑a, omjer bruto inozemnog duga smanjio se s 59,1 % u 2015. na 49,5 % u 2019. S obzirom na izvanrednu hitnu fiskalnu potrošnju rumunjske vlade (koja je djelomično financirana izdavanjem međunarodnih obveznica) i smanjenje gospodarske aktivnosti u zemlji, omjer bruto inozemnog duga znatno se povećao i dosegnuo 58,3 % u 2020. i potom se neznatno smanjio na 56,4 % u 2021. Neto stanje međunarodnih ulaganja u Rumunjskoj poboljšalo se s –53,7 % BDP‑a u 2015. na –43,6 % BDP‑a u 2019., a onda se ponovo znatno pogoršalo i iznosilo –47,9 % BDP‑a u 2021. Potom se ponovo popravilo i dosegnulo razinu od
–45,7 % BDP‑a u 2021. Unatoč određenom poboljšanju u posljednjih deset godina, neto inozemne obveze Rumunjske još su visoke. Stoga su fiskalne i strukturne politike i nadalje važne za promicanje vanjske održivosti i poboljšanje konkurentnosti domaćega gospodarstva.

Rumunjsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 55,7 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio 52,4 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Rumunjsku iznosio je 79,2 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Rumunjsku iznosio je 58,7 %. Udio rumunjske inozemne imovine uložene u europodručje dosegnuo je 67,2 % za izravna ulaganja i 58,5 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.6.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj iznosile su prosječno 4,7 %, što je znatno iznad referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.6.5.).

Dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj iznosile su 6,6 % u travnju 2022., što je povećanje od 390 baznih bodova u odnosu na siječanj i veljaču 2021., odnosno mjesece u kojima je zabilježena najniža razina tijekom promatranog razdoblja. U razdoblju od 2012. do početka 2015. dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj postojano su se smanjivale s oko 7 % na povijesno nisku razinu od 2,7 % u veljači 2015. U tom razdoblju dugoročne kamatne stope bile su pod utjecajem kretanja u europodručju, gdje su financijska tržišta snizila svoju procjenu rizika države, te ublažavanja inflacijskih očekivanja u Rumunjskoj u uvjetima postojanog pada stvarne inflacije, koja je postala negativna u 2015. Dugoročne kamatne stope u Rumunjskoj fluktuirale su između 3 % i 4 % u razdoblju od 2015. do 2017., a nakon toga su se kretale između 4 % i 5 % do izbijanja pandemije bolesti COVID‑19 u proljeće 2020. U tom razdoblju gospodarstvo je bilo obilježeno stabilnom pozitivnom dinamikom inflacije, velikim deficitom na tekućem računu i neizvjesnošću glede održivosti vladine fiskalne politike. Središnja banka Banca Naţională a României u ožujku 2020. počela je kupovati državne obveznice na sekundarnom tržištu u sklopu paketa mjera usmjerenih na ublažavanje učinka pandemije na gospodarstvo i konsolidiranje likvidnosti u bankovnom sustavu. To je trebalo osigurati dobro funkcioniranje novčanog tržišta i ostalih segmenata financijskog tržišta te nesmetano financiranje realnoga gospodarstva i javnog sektora. Nadalje, od ožujka 2020. do siječnja 2021. središnja banka Banca Naţională a României smanjila je svoju kamatnu stopu monetarne politike za kumulativno 125 baznih bodova radi suzbijanja negativnog učinka pandemije na gospodarski rast i inflaciju. Dugoročne kamatne stope ponovo su dotaknule dosad najnižu razinu od 2,7 % u veljači 2021., a potom su počele snažno rasti, među ostalim, zbog brzog oporavka gospodarskog rasta i inflacije veće nego što se očekivalo. U uvjetima rastuće inflacije i šokova na strani ponude koji stvaraju rizike za srednjoročna inflacijska očekivanja, središnja banka Banca Naţională a României obrnula je smjer monetarne politike i u četvrtom tromjesečju 2021. počela povećavati kamatnu stopu monetarne politike, koja sada iznosi 3,75 %, odnosno 250 baznih bodova više od najniže razine iz siječnja 2021. Dugotrajne zabrinutosti na tržištu glede održivosti domaćih državnih financija jedan su od činitelja koji su utjecali na velike premije osiguranja od kreditnog rizika za rumunjske državne obveznice, koje su iznosile 200 baznih bodova u travnju 2022., odnosno bile su među najvišima u usporedivim zemljama u regiji. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocijenile su da je državni dug Rumunjske na najnižoj razini investicijskog rejtinga.

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa na rumunjske državne obveznice u odnosu na europodručje postojano raste od kraja 2016. Nakon razdoblja relativno velike kolebljivosti, razlika između dugoročnih kamatnih stopa na rumunjske državne obveznice u odnosu na prosjek europodručja ustalila se od kraja 2014. do kraja 2016. Od tada se ta razlika postojano povećavala, osim u kratkotrajnom razdoblju od svibnja 2020. do veljače 2021., a na kraju promatranog razdoblja dosegnula je razinu iznad 5 %.

Tržišta kapitala u Rumunjskoj znatno su manja od onih u europodručju i još su slabo razvijena (Tablica 5.6.4.). Tržište duga poduzeća u Rumunjskoj jedva je i postojalo na kraju 2021., a nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala financijska i nefinancijska društva dosegnuo je samo 0,8 % odnosno 0,4 % BDP‑a. Rumunjsko tržište dionica također je vrlo maleno, a njegova kapitalizacija od 11,5 % BDP‑a u 2021. među najnižima je u regiji. Banke u stranom vlasništvu imaju važnu ulogu u Rumunjskoj, a na njih se odnosilo oko 71 % ukupne imovine banaka u 2020. Razina financijskog posredovanja vrlo je mala i najniža je u regiji, mjereno kreditima monetarnih financijskih institucija privatnom sektoru, a iznosila je 27,4 % BDP‑a u 2021. U posljednjem desetljeću rumunjske banke postupno su se sve manje oslanjale na banke europodručja radi svojih financijskih potreba. Potraživanja banaka europodručja od rumunjskih banaka smanjila su se s godišnjeg prosjeka od 11 % ukupnih obveza domaćih monetarnih financijskih institucija u razdoblju od 2012. do 2021. na 2,2 % u 2021. Udio kredita nominiranih u domaćoj valuti u ukupnim kreditima koje su monetarne financijske institucije odobrile privatnom sektoru postojano raste od 2012., s oko 38 % krajem 2012. na 72 % u veljači 2022.

5.6.5. Statističke tablice i grafikoni

Rumunjska

5.7. Švedska

5.7.1. Cjenovna kretanja

U travnju 2022. dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om u Švedskoj iznosila je 3,7 %, odnosno bila je znatno ispod referentne vrijednosti za kriterij stabilnosti cijena od 4,9 % (Grafikon 5.7.1.). Očekuje se da će ta stopa postupno rasti tijekom sljedećih mjeseci, uglavnom zbog viših cijena sirovina, širenja cjenovnih pritisaka i daljnjeg pogoršavanja uskih grla na strani ponude zbog rusko‑ukrajinskog rata.

Dvanaestomjesečna prosječna stopa inflacije mjerena HIPC‑om fluktuirala je u rasponu od 0,2 % do 3,7 % u posljednjih deset godina, a prosjek u tom razdoblju bio je nizak te je iznosio 1,2 %. U razdoblju od 2012. do 2014. inflacija potrošačkih cijena bila je obuzdana zahvaljujući postojanoj aprecijaciji nominalnoga efektivnog tečaja krune i niskim vanjskim cjenovnim pritiscima. U 2015. porasla je s vrlo niskih razina, potaknuta odgođenim učincima deprecijacije krune u 2014. i snažnim gospodarskim rastom (Grafikon 5.7.1.). Uzlazni trend bio je pojačan i akomodativnom monetarnom politike jer je središnja banka Sveriges Riksbank smanjila svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike, koja je postala negativna, i pokrenula program kupnje državnih obveznica u veljači 2015. Od početka 2017. do početka 2019. inflacija mjerena HIPC‑om kretala se između 1,4 % i 2,5 % jer su kolebljive cijene energije pridonosile nestalnom rastu inflacije. U prosincu 2018. središnja banka Sveriges Riksbank podigla je svoju repo stopu s –0,50 % na –0,25 % u uvjetima snažnoga gospodarskog rasta i ubrzavanja temeljne inflacije. Unatoč znatnom usporavanju gospodarske aktivnosti i padu inflacije ispod ciljne razine od 2 %, središnja je banka zbog niskih cijena energije ponovo podigla svoju glavnu kamatnu stopu monetarne politike krajem prosinca 2019., s –0,25 % na 0 %. Temeljna inflacija istodobno se nastavila ubrzavati i dosegnula je 1,8 % u četvrtom tromjesečju 2019. U uvjetima pada švedskoga gospodarstva u prvoj polovini 2020. prouzročenog pandemijom koronavirusa (COVID‑19), inflacija mjerena HIPC‑om znatno se smanjila i iznosila je prosječno 0,7 % u cijeloj godini. Slabi troškovni pritisci bili su, među ostalim, posljedica slabe iskorištenosti resursa, jačanja realnog tečaja, prigušenih uvoznih cijena i umjerenog povećanja plaća. Socijalni partneri odgodili su pregovore o višegodišnjem sporazumu o plaćama, što je dovelo do znatnog smanjenja ukupnog rasta naknada u drugom polugodištu 2020. Ipak, glavne mjere fiskalne, makrobonitetne i monetarne politike koje su nacionalna tijela poduzimala kako bi neutralizirala gospodarsku štetu nastalu zbog pandemije i postupno ukidanje ograničenja povezanih s pandemijom poduprli su oporavak gospodarske aktivnosti. U tim uvjetima gospodarska aktivnost porasla je u 2021. za 4,8 %, a inflacija mjerena HIPC‑om povećala se za 2,7 % – što je njezino najveće povećanje od 2008. – ponajprije zbog rastućih cijena energije (Tablica 5.7.1.).

U prva četiri mjeseca 2022. prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om dodatno je porasla i iznosila je 5,3 %. Znatno su porasle i temeljna inflacija i inflacija cijena energije. Ruska invazija na Ukrajinu krajem veljače 2022. potaknula je rast cijena energije i sirovina te stvorila dodatne inflacijske pritiske. U tim okolnostima, Izvršni odbor središnje banke Sveriges Riksbank odlučio je 28. travnja 2022. povećati svoju kamatnu stopu monetarne politike s 0 % na 0,25 % kako bi se spriječilo da se visoka inflacija ukorijeni u određivanju cijena i plaća. Odlučio je i smanjiti dinamiku kupnje vrijednosnih papira od strane središnje banke tijekom drugog polugodišta 2022.

Odabiri politike imali su važnu ulogu u određivanju dinamike inflacije u Švedskoj u proteklom desetljeću, poglavito usmjerenost monetarne politike na stabilnost cijena. Od 1995. središnja banka Sveriges Riksbank određuje inflacijski cilj koji se kvantificira kao godišnji porast indeksa potrošačkih cijena od 2,0 %. U lipnju 2010. granica tolerancije od ±1 postotnog boda uklonjena je iz cilja monetarne politike. Švedski institucionalni okvir, koji promiče razboritu fiskalnu politiku i formiranje plaća, općenito je podupirao ostvarenje stabilnosti cijena. Ipak, u rujnu 2017. središnja banka Sveriges Riksbank odlučila je upotrijebiti fiksnu inflaciju mjerenu indeksom potrošačkih cijena (indeks potrošačkih cijena s fiksnom kamatnom stopom) kao formalnu ciljanu varijablu za monetarnu politiku, uz istodobno zadržavanje cilja monetarne politike od 2,0 %. Također je odlučila primijeniti raspon varijacije od ±1 postotnog boda kako bi uputila na neizvjesnost povezanu s kretanjem inflacije.

Inflacija u Švedskoj znatno će se smanjiti tijekom razdoblja na koje se odnosi prognoza, ali će ostati iznad 2,0 %. Međutim, prognoze su podložne znatnoj neizvjesnosti s obzirom na sadašnju situaciju. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. očekuje se da će prosječna godišnja stopa inflacije mjerena HIPC‑om dosegnuti 5,3 % u 2022., a potom se smanjiti na 3,0 % u 2023., ponajprije zbog ublažavanja globalnih uskih grla na strani ponude i pada cijena energije i sirovina početkom 2023. Ipak, rizici za inflacijske izglede pozitivni su jer bi inflacijski pritisci koji proizlaze iz rusko‑ukrajinskog rata mogli potrajati dulje nego što se očekivalo, a mogli bi i potaknuti rast plaća i inflacijskih očekivanja. Gledajući dalje unaprijed, monetarna politika i institucionalni okvir usmjeren na stabilnost trebaju nastaviti podupirati ostvarivanje stabilnosti cijena u Švedskoj.

Očuvanje okružja pogodnog za održivu konvergenciju u Švedskoj zahtijeva nastavak gospodarske politike usmjerene na stabilnost i ciljane strukturne reforme. Unatoč znatnom negativnom utjecaju pandemije na realno gospodarstvo, cijene stambenih nekretnina u Švedskoj naglo su rasle od proljeća 2020., uglavnom zbog povećane potražnje. Čini se da taj rast cijena znatno odstupa od povijesnih fundamenata kao što su kamatne stope na hipotekarne kredite ili raspoloživi dohodak kućanstava. Europska komisija izabrala je Švedsku za dubinsko preispitivanje u svojem Izvješću o mehanizmu upozoravanja za 2022., ponajprije zbog makroekonomskih neravnoteža koje proizlaze iz tržišta stambenih nekretnina.

Politike financijskog sektora trebaju biti usmjerene na daljnje očuvanje financijske stabilnosti i osiguranje da financijski sektor pruži učinkovit doprinos gospodarskom rastu. Makrofinancijski rizici posljednjih su godina pojačani, ponajprije zbog visokih cijena stambenih nekretnina, povišenih razina zaduženosti kućanstava i velike izloženosti bankarskog sektora tržištu stambenih nekretnina. Iako se otpornost bankarskog sektora poboljšala posljednjih godina jer su banke stvorile zaštitne slojeve likvidnosti i povećale svoje stope kapitala, švedske vlasti trebaju se suočiti sa strukturnim činiteljima koji utječu na dinamiku cijena stambenih nekretnina kako bi se ublažili makrofinancijski rizici. U tim uvjetima švedsko financijsko nadzorno tijelo (Finansinspektionen) odlučilo je krajem 2020. da više neće nuditi mogućnost izuzeća od zahtjeva za amortizaciju i da će podići stopu protucikličkoga zaštitnog sloja kapitala. Radi dodatnog jačanja povjerenja u financijski sustav, nacionalna nadležna tijela trebaju nastaviti poboljšavati svoje nadzorne prakse, među ostalim, slijedeći primjenjive preporuke relevantnih međunarodnih i europskih tijela i bliskom suradnjom s drugim nacionalnim nadzornim tijelima država članica EU‑a u okviru kolegija nadzornih tijela.

5.7.2. Fiskalna kretanja

U Švedskoj je deficit proračuna opće države bio znatno ispod referentne vrijednosti od 3 % u 2021., a njezin omjer duga bio je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. U referentnoj godini 2021. zabilježen je deficit proračuna opće države od 0,2 % BDP‑a, što je znatno ispod referentne vrijednosti deficita od 3 % i blizu uravnoteženog proračuna. Omjer duga opće države i BDP‑a bio je 36,7 %, odnosno znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % (Tablica 5.7.2.). U usporedbi s prethodnom godinom, deficit se smanjio za 2,5 postotnih bodova BDP‑a, a omjer duga znatno je pao, za 2,9 postotnih bodova. Glede ostalih fiskalnih činitelja, omjer deficita nije premašio omjer javnih ulaganja i BDP‑a u 2021. Proračun je ostvario deficit u 2020. i 2021. zbog gospodarskog učinka pandemije bolesti COVID‑19 i mjera fiskalne politike koje su poduzete kao odgovor na pandemiju.

Na Švedsku se trenutačno primjenjuje preventivni dio Pakta o stabilnosti i rastu. Švedska nikad nije bila predmetom odluke Vijeća ECOFIN‑a o postojanju prekomjernog deficita. Prema Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. procjenjuje se da je strukturni saldo ostao u skladu sa srednjoročnim ciljem u 2021.

Ciklički i neciklički činitelji povezani s pandemijom bolesti COVID‑19 pridonijeli su pogoršanju proračunskog salda u razdoblju od 2019. do 2021. Nakon što je u razdoblju od 2016. do 2019. zabilježen strukturni suficit, procjene Europske komisije (Tablica 5.7.2.) upućuju na to da je u 2020. došlo do pogoršanja strukturnog salda od 0,8 postotnih bodova, što je ponajviše posljedica većih rashoda zbog odgovora politike na krizu uzrokovanu koronavirusom. Ciklički činitelji također su pridonijeli ukupnom povećanju proračunskog deficita od 3,3 postotna boda u 2020. Od 2020. do 2021. ponovo je zabilježen strukturni suficit, od 0,5 % BDP‑a, a ciklička komponenta poboljšala se za 1,6 postotnih bodova.

Unatoč krizi uzrokovanoj koronavirusom, omjer državnog duga i BDP‑a ostao je znatno ispod referentne vrijednosti od 60 % tijekom posljednjih nekoliko godina. Omjer duga u Švedskoj postojano se smanjivao u razdoblju od 2017. do 2019., pa se spustio s razine od 40,7 % na 34,9 % BDP‑a, ponajviše zahvaljujući primarnom suficitu i povoljnim razlikama između kamatnih stopa i stopa rasta. Ipak, odgovor na pandemiju ponovo je povećao taj omjer na 39,6 % u 2020. zbog primarnog deficita i nepovoljnih razlika između kamatnih stopa i stopa rasta. Do preokreta tog trenda došlo je 2021., kada je omjer državnog duga smanjen na 36,7 % BDP‑a (Tablica 5.7.2.).

Struktura državnog duga upućuje na to da je fiskalni saldo Švedske relativno osjetljiv na fluktuacije kamatnih stopa, ali i da je relativno neosjetljiv na tečajne fluktuacije. Udio državnog duga s kratkoročnim dospijećem relativno je visok (24,9 % u 2021. – Tablica 5.7.2.). Uzimajući u obzir udio duga s promjenjivom kamatnom stopom i razinu omjera duga, fiskalni saldo relativno je osjetljiv na promjene kamatnih stopa. Nadalje, zamjetljiv udio državnog duga nominiran je u stranim valutama (17,3 % u 2021.). Međutim, uzimajući u obzir mali udio duga nominiranog u stranim valutama kao postotak BDP‑a, fiskalni saldo relativno je neosjetljiv na tečajna kretanja.

U Ekonomskoj prognozi Europske komisije u proljeće 2022. predviđa se malo pogoršanje proračunskog salda u 2022., nakon čega će u 2023. uslijediti poboljšanje i zamjetljivo smanjenje omjera javnog duga. Prema najnovijoj prognozi Europske komisije očekuje se da će se proračunski saldo malo pogoršati i da će se ostvariti deficit od 0,5 % BDP‑a u 2022., a potom će uslijediti poboljšanje i ostvarenje suficita od 0,5 % BDP‑a u 2023. te će saldo tako ostati znatno ispod referentne vrijednosti deficita od 3 % u 2022. odnosno ostvarit će se suficit u 2023. Očekivano umjereno pogoršanje salda proračuna opće države u 2022. proizlazi iz fiskalnih mjera provedenih radi ublažavanja učinaka pandemije, snažnog porasta inflacije i posljedica ruske invazije na Ukrajinu. Očekuje se da će strukturni deficit ostati unutar srednjoročnog cilja (strukturni deficit od 1 % BDP‑a). Predviđa se da će se omjer državnog duga zamjetljivo smanjiti u sljedećim godinama na 33,8 % BDP‑a u 2022. odnosno 30,5 % BDP‑a u 2023. te tako ostati znatno ispod referentne vrijednosti od 60 %. Predviđena kretanja proračunskog salda i omjeri duga u 2022. i 2023. navedeni u programu konvergencije Švedske za 2022. blizu su onima iz Ekonomske prognoze Europske komisije u proljeće 2022.

Švedska ima snažan okvir fiskalnog upravljanja. Nakon posljednje izmjene fiskalnog okvira, koja je stupila na snagu 2019., ciljani suficit proračuna opće države sada iznosi trećinu postotka BDP‑a tijekom poslovnog ciklusa. Ovaj cilj znatno je ambiciozniji od ciljane razine strukturnog salda u fiskalnom okviru EU‑a. Usto, u 2019. u fiskalni je okvir uvedeno sidro za dug, a ciljani omjer duga jest 35 % (maastrichtska definicija). Ako dođe do odstupanja od sidra za dug od 5 postotnih bodova ili više u bilo kojem smjeru, vlada je obvezna parlamentu dostaviti izvješće u kojemu se objašnjavaju razlozi za odstupanje i iznosi akcijski plan za rješavanje tog odstupanja. Razina duga od 35 % ostavlja dovoljnu sigurnosnu granicu u odnosu na maastrichtsku referentnu vrijednost od 60 % BDP‑a. Švedski fiskalni okvir uključuje trogodišnju pomičnu nominalnu gornju granicu za rashode središnje države i mirovinski sustav te zahtjev za uravnotežen proračun na razini lokalne države. Sveukupno gledajući, nacionalni fiskalni okvir snažan je, a usklađenost s izmijenjenim ciljanim suficitom poduprla bi srednjoročnu održivost javnih financija u skladu sa zahtjevima iz Pakta o stabilnosti i rastu.

Švedska se suočava s niskim rizicima za održivost javnih financija u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Analiza iznesena u Izvješću o fiskalnoj održivosti iz 2021. Europske komisije upućuje na to da postoji nizak rizik u srednjoročnom^[197] i dugoročnom razdoblju.^[198] Pozitivna ocjena uglavnom proizlazi iz povoljne početne proračunske pozicije, kojom se djelomično ublažava predviđeno povećanje troškova povezanih s dobi, kao i niskog državnog duga. Prema referentnom scenariju iz Izvješća o starenju za 2021., koje je pripremila Radna skupina za starenje stanovništva (engl. Ageing Working Group, AWG) Odbora za ekonomsku politiku EU‑a^[199], predviđeno je da će se javni rashodi povezani s dobi zamjetljivo povećati u razdoblju od 2019. do 2070. za 2,3 postotna boda BDP‑a, s razine od 24,1 % BDP‑a u 2019. To povećanje uglavnom je posljedica troškova za dugotrajnu skrb. U rizičnom scenariju AWG‑a povećanje troškova starenja iznosi 7,2 postotna boda BDP‑a, što je više od prosjeka EU‑a.

Što se tiče nadolazećeg razdoblja, Švedska bi trebala nastaviti sa svojim dobrim rezultatima i uskladiti se sa zahtjevima iz preventivnog dijela Pakta o stabilnosti i rastu. Provedba fiskalne politike treba ostati agilna i ovisiti o razvoju pandemijske situacije te uzimati u obzir geopolitičku situaciju, a Švedska treba nastaviti održavati učinkovite javne financije u svom okviru fiskalnog upravljanja koji se temelji na pravilima, što će poduprijeti usklađenost s ciljanim ostvarenjem, prosječno, proračunskog suficita tijekom poslovnog ciklusa, čime bi se osigurala usklađenost sa srednjoročnim ciljem u nadolazećim godinama.

5.7.3. Tečajna kretanja

U dvogodišnjem referentnom razdoblju od 26. svibnja 2020. do 25. svibnja 2022. švedska kruna nije sudjelovala u ERM‑u II, već se njome trgovalo prema fleksibilnom tečajnom režimu. U referentnom razdoblju švedskom valutom uglavnom se trgovalo po tečaju znatno višem od njezina prosječnog tečaja u svibnju 2020., od 10,5970 kruna za euro, koji se upotrebljava kao referentna vrijednost u ogledne svrhe, s obzirom na to da ne postoji središnji paritet u mehanizmu ERM II (Grafikon 5.7.3.). Maksimalno odstupanje prema gore u odnosu na referentnu vrijednost bilo je 6,6 %, a maksimalno odstupanje prema dolje iznosilo je 2,7 %. Tečaj je iznosio 10,5419 kruna za euro 25. svibnja 2022., što je za 0,5 % više od njegove prosječne razine u svibnju 2020. U referentnom razdoblju na snazi je bio valutni ugovor o razmjeni između središnje banke Sveriges Riksbank i ESB‑a prema kojemu švedska središnja banka može posuditi iznos do 10 mlrd. EUR u zamjenu za švedske krune; ugovor se primjenjuje od 20. prosinca 2007. kako bi se olakšalo funkcioniranje financijskih tržišta i, prema potrebi, osigurala eurska likvidnost tim tržištima. Osim što je pridonio smanjenju potencijalnog rizika financijskih ranjivosti, taj ugovor možda je utjecao i na tečaj švedske krune prema euru tijekom referentnog razdoblja. Tečaj švedske krune u odnosu na euro oslabio je za 17,2 % u posljednjih deset godina.

Tečaj švedske krune prema euru pokazivao je, prosječno, relativno visok stupanj kolebljivosti tijekom dvogodišnjega referentnog razdoblja. Sveukupno gledajući, kruna je postojano jačala u odnosu na euro tijekom 2020., čemu je pripomogla relativna otpornost švedskoga gospodarstva u uvjetima pandemije bolesti COVID‑19. Tečaj krune bio je uglavnom stabilan tijekom 2021., a kretao se oko razine od oko 10,2 krune za euro. Tečaj je krajem godine privremeno ojačao, a potom je ponovo oslabio, pa je početkom 2022. bio na razini od 10,3 krune za euro. Tečaj krune dodatno je oslabio zbog poremećaja na deviznim tržištima nakon ruske invazije na Ukrajinu, a potom je ponovo jačao od početka ožujka 2022. te dosegnuo razinu od oko 10,3 krune za euro na kraju referentnog razdoblja. Razlika između kratkoročnih kamatnih stopa i tromjesečnog EURIBOR‑a tijekom referentnog razdoblja bila je općenito na niskoj razini i iznosila je 0,5 postotnih bodova u tromjesečnom razdoblju koje je završilo u ožujku 2022.

Realni efektivni tečaj švedske krune deprecirao je tijekom posljednjih deset godina (Grafikon 5.7.4.).

U posljednjih deset godina Švedska je ostvarila relativno velik suficit na tekućem računu, uz znatno pozitivno neto stanje međunarodnih ulaganja od 2018. (Tablica 5.7.3.). Suficit na tekućem i kapitalnom računu platne bilance iznosio je 5,7 % BDP‑a u 2021., što je bilo posljedica suficita na računu robne razmjene i primarnog dohotka. Odgovarajući neto kapitalni odljevi na financijskom računu uglavnom su se odnosili na izravna ulaganja i ostala ulaganja. Bruto inozemni dug, koji je koncentriran u monetarnim i financijskim institucijama, dosegnuo je 173,3 % BDP‑a u 2021. U posljednjih deset godina Švedska je prosječno bilježila neznatno pozitivno neto stanje međunarodnih ulaganja. Doista, njezino neto stanje međunarodnih ulaganja pozitivno je od 2018., a 2021. dosegnulo je 17,8 % BDP‑a.

Švedsko gospodarstvo dobro je integrirano u europodručje preko trgovinskih i investicijskih poveznica. U 2021. izvoz robe i usluga u europodručje iznosio je 46,6 % ukupnog izvoza, dok je odgovarajući udio uvoza bio manji, 42,2 %. Udio europodručja u stanju izravnih ulaganja u Švedsku iznosio je 56,2 % te godine, a udio u stanju obveza s osnove portfeljnih ulaganja u Švedsku iznosio je 43,7 %. Udio švedske imovine uložene u europodručje dosegnuo je 38,7 % za izravna ulaganja i 33,9 % za portfeljna ulaganja u 2021.

5.7.4. Kretanja dugoročnih kamatnih stopa

Tijekom referentnog razdoblja od svibnja 2021. do travnja 2022. dugoročne kamatne stope u Švedskoj bile su prosječno neznatno pozitivne, na razini od 0,4 %, odnosno ostale su znatno ispod referentne vrijednosti od 2,6 % za kriterij konvergencije kamatnih stopa (Grafikon 5.7.5.).

Dugoročne kamatne stope u Švedskoj u silaznom su trendu od 2012., a smanjile su se s oko 2 % na 1,5 % na kraju referentnog razdoblja. Nakon razdoblja postupnog i umjerenog povećavanja u 2012. i 2013. zbog visokih razina sklonosti preuzimanju rizika i postupnog prelaska sa sigurne imovine na rizičnu imovinu, dugoročne kamatne stope pale su za više od 200 baznih bodova do ožujka 2015. Dugoročne kamatne stope u Švedskoj od tada se kreću uglavnom u skladu s domaćim gospodarskim ciklusom i globalnim kretanjima. Nakon umjerenog povećavanja u razdoblju od 2016. do 2018. potaknutog oporavkom gospodarskog rasta i inflacije, dugoročne kamatne stope u Švedskoj pratile su globalni trend pada u 2019. i kretale se oko 0 % do kraja 2020., uz povremena razdoblja u kojima su bile neznatno negativne. Kao odgovor na pandemiju bolesti COVID‑19, središnja banka Sveriges Riksbank najavila je 2020., među ostalim mjerama, povećanje omotnice svojeg programa kvantitativnog popuštanja do kraja 2021. Program uključuje državne i korporativne obveznice te kupnje komercijalnih zapisa, a usmjeren je na suzbijanje negativnih učinaka pandemije na gospodarstvo, osiguravanje blagih uvjeta financiranja i poticanje tržišne funkcionalnosti. Repo stopa postavljena je na 0 % u kolovozu 2020., što je 50 baznih bodova iznad njezine najniže razine iz veljače 2016. Monetarna politika središnje banke Sveriges Riksbank bila je akomodativna od kolovoza 2020. do travnja 2022., što je pripomoglo ublažavanju pritisaka na rast dugoročnih kamatnih stopa u Švedskoj koji su bili posljedica oporavka globalnoga gospodarstva i porasta inflacije i inflacijskih očekivanja. Krajem travnja 2022. središnja banka najavila je povećanje svoje repo stope na 0,25 % i uvođenje ciklusa pooštravanja i u uvjetima rastuće i dugotrajne inflacije, a u cilju sprječavanja da se visoka inflacija ukorijeni u određivanju cijena i plaća. Dugoročne kamatne stope stoga su dosegnule 1,5 % u travnju 2022. Sve tri glavne agencije za dodjelu rejtinga ocijenile su da je državni dug Švedske na najvišoj razini investicijskog rejtinga.

Razlika između dugoročnih kamatnih stopa u Švedskoj u odnosu na države europodručja s najvišim rejtingom vrlo je mala. Zahvaljujući svojoj zdravoj fiskalnoj politici i uravnoteženom i zdravom gospodarstvu, Švedska ima jednak kredibilitet kao države europodručja s najvišim rejtingom. U prošlosti je razlika između kamatnih stopa u odnosu na europodručje prosječno bila negativna, premda vrlo mala. Ipak, ta je razlika postala blago pozitivna u posljednjem tromjesečju 2020. i ostala je takva do travnja 2022., kada je iznosila 10 baznih bodova. Razlika u odnosu na državne obveznice europodručja s najboljim rejtingom bila je 50 baznih bodova.

Tržišta kapitala u Švedskoj visoko su razvijena, a izdavanje korporativnih obveznica i kapitalizacija dioničkog tržišta imaju veći udio u BDP‑u nego u europodručju (Tablica 5.7.4.). Nepodmireni iznos dužničkih vrijednosnih papira koje su izdala nefinancijska društva u odnosu na BDP više je nego dvostruko veći u Švedskoj nego u europodručju. Veličina dioničkog tržišta u Švedskoj kao postotak BDP‑a također je više nego dvostruko veća nego u europodručju. U financiranju svojih aktivnosti švedske banke vrlo se malo zadužuju kod banaka europodručja. Na potraživanja monetarnih financijskih institucija europodručja od švedskih banaka odnosilo se 8,7 % njihovih ukupnih obveza u 2021. Razina financijskog posredovanja u Švedskoj visoka je. Na kraju 2021. krediti banaka privatnom sektoru dosegnuli su 140,3 % BDP‑a, što je znatno više od odgovarajuće vrijednosti u europodručju od 111,1 %.

5.7.5. Statističke tablice i grafikoni

Švedska

6. Statistička metodologija pokazatelja konvergencije

Razmatranje procesa konvergencije uvelike ovisi o kvaliteti i integritetu upotrijebljenih statističkih podataka; prikupljanje i dostavljanje statističkih podataka, osobito statistike državnih financija, ne smiju ovisiti o političkim činiteljima ili drugim vanjskim utjecajima. Države članice pozivaju se da kvalitetu i integritet svojih statističkih podataka smatraju prioritetnim pitanjima, da u prikupljanju statističkih podataka osiguraju odgovarajući sustav provjera i ravnoteža i da primijene visoke standarde kad je riječ o upravljanju i kvaliteti u području statistike.

Nacionalna statistička tijela u svakoj državi članici i statističko tijelo EU‑a u Europskoj komisiji (Eurostat) trebaju imati stručnu neovisnost i osigurati da europska statistika bude nepristrana i visokokvalitetna. To je u skladu s načelima određenima u članku 338. stavku 2. Ugovora, uredbi o europskoj statistici^[200] i Kodeksu prakse europske statistike^[201]. U članku 2. stavku 1. uredbe o europskoj statistici navodi se da se razvoj, proizvodnja i diseminacija europske statistike uređuju prema sljedećim statističkim načelima: a) stručnoj neovisnosti, b) nepristranosti, c) objektivnosti, d) pouzdanosti, e) statističkoj povjerljivosti i f) isplativosti. U skladu s člankom 11. te uredbe ta se statistička načela dodatno razrađuju u Kodeksu prakse europske statistike.

U tom kontekstu u ovom se poglavlju preispituju kvaliteta i integritet pokazatelja konvergencije s obzirom na upotrijebljene statističke podatke. U njemu se pružaju informacije o statističkoj metodologiji pokazatelja konvergencije i o usklađenosti upotrijebljenih statističkih podataka sa standardima koji su potrebni za odgovarajuću ocjenu konvergencijskog procesa.

6.1. Institucionalna obilježja koja se odnose na kvalitetu statističkih podataka za ocjenu konvergencijskog procesa

Upravljanje Europskim statističkim sustavom (ESS) postupno se poboljšalo, čemu je posebno pridonijelo donošenje Kodeksa prakse europske statistike 2005. U posebnom kontekstu sustava fiskalnog nadzora EU‑a i postupka u slučaju prekomjernog deficita (EDP), Uredbom Vijeća (EU) br. 679/2010^[202] Eurostatu su dodijeljene nove nadležnosti za redovito praćenje i provjeravanje podataka o javnim financijama, koje izvršava obavljajući više posjeta za dubinski dijalog državama članicama i obuhvaćajući tim posjetima subjekte javnog sektora koji dostavljaju ulazne podatke o javnim financijama nacionalnim statističkim uredima.

Nadalje, zakonodavni paket od šest pravnih tekstova koji je donesen 2011. da bi se pojačala struktura gospodarskog upravljanja europodručja i cijelog EU‑a zahtijeva prikupljanje visokokvalitetnih statističkih podataka za čiju je proizvodnju potrebno čvrsto upravljanje kvalitetom.^[203] U tom kontekstu revidiran je Kodeks prakse europske statistike u rujnu 2011. kako bi se načela koja trebaju primjenjivati članice ESS‑a razlikovala od načela povezanih s institucionalnim okružjem koja trebaju primjenjivati vlade država članica. Kodeks je ponovno revidiran 2017. kako bi se naglasilo da nacionalni statistički uredi i Eurostat koordiniraju sve aktivnosti uključene u razvoj, proizvodnju i diseminaciju europske statistike (proizvedene u skladu s uredbom o europskoj statistici)^[204] na razini svojih nacionalnih statističkih sustava odnosno ESS‑a.

Uredba o europskoj statistici izmijenjena je 2015.^[205] kako bi se, među ostalim, objasnilo da se načelo stručne neovisnosti nacionalnih statističkih ureda primjenjuje bezuvjetno. Statistika se doista mora razvijati, proizvoditi i diseminirati neovisno, bez pritisaka političkih ili interesnih skupina, tijela EU‑a ili nacionalnih tijela i ne smije se dopustiti da se postojećim institucionalnim okvirima to načelo ograniči.

Potrebno je osigurati i neovisnost ostalih statističkih tijela odgovornih za prikupljanje europske statistike (npr. ministarstava financija). Treba jasno odrediti odgovornost ostalih statističkih tijela za objavljivanje statističkih podataka da bi se statističke objave razlikovalo od političkih izjava. U Poljskoj i Rumunjskoj ministarstva financija prikupljaju podatke o dugu u okviru EDP‑a. U Bugarskoj ministarstvo financija prikuplja podatke o tromjesečnom državnom dugu, a nacionalni statistički ured o godišnjem državnom dugu. Institucionalne odgovornosti za prikupljanje podataka o EDP‑u i statistike državnih financija u tim zemljama prikazane su u Tablici 6.1. U Rumunjskoj Zakon o organizaciji i funkcioniranju službene statistike uključuje načelo stručne neovisnosti i primjenjuje se na sve statističke procese i proizvode. U Bugarskoj i Poljskoj, iako neovisnost subjekata koji prikupljaju statističke podatke u ministarstvima financija nije zajamčena zakonom, praćenje i osiguravanje kvalitete podataka o EDP‑u i statistike državnih financija koje prikupljaju ministarstva financija dio su koordinacijske uloge nacionalnog statističkog ureda.

U pismu o sudjelovanju u ERM‑u II od 4. srpnja 2019. hrvatske vlasti obvezale su se na poboljšanje prikupljanja, proizvodnje i diseminacije statističkih podataka jačanjem institucionalnih i metodoloških kapaciteta u vezi s kvalitetom nacionalnih računa i izvješćivanjem o statistici državnih financija/EDP‑u. To je uključivalo posebne rezultate, kao što su donošenje novog zakona o službenoj statistici kojim se jača stručna neovisnost voditelja nacionalnog statističkog ureda i slobodan pristup svim izvorima administrativnih podataka, novi memorandum o razumijevanju (potpisan u veljači 2020.) između subjekata koji prikupljaju statističke podatke i pružatelja podataka (nacionalnog statističkog ureda, ministarstva financija i nacionalne središnje banke), čija je svrha poboljšati postupke i pravodobnost razmjene podataka, te donošenje revizijske politike za statistiku nacionalnih računa. U srpnju 2020. potvrđeno je da su hrvatske vlasti ispunile te obveze povezane sa statistikom.^[206]

Tablica 6.1.

Kvaliteta i integritet konvergencijske statistike

Bugarska

Češka

Hrvatska

Mađarska

Poljska

Rumunjska

Švedska

6.2. Inflacija mjerena HIPC‑om

U ovom se odjeljku razmatraju metodologija i kvaliteta statističkih podataka na kojima se zasniva mjerenje kretanja cijena, odnosno HIPC. HIPC je razvijen za potrebe ocjenjivanja konvergencije s obzirom na stabilnost cijena na usporednoj osnovi. Za sve države članice EU‑a objavljuje ga Eurostat.^[207] HIPC koji obuhvaća cijelo europodručje glavno je mjerilo kretanja cijena za monetarnu politiku ESB‑a od siječnja 1999.

Članak 1. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima (dodanog Ugovorima) zahtijeva da se inflacija mjeri indeksom potrošačkih cijena na usporednoj osnovi uzimajući pritom u obzir razlike nacionalnih definicija. Okvirna uredba koja je uvedena radi uspostave harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena, Uredba Vijeća (EZ) br. 2494/95^[208], donesena je u listopadu 1995. i naknadno zamijenjena Uredbom (EU) 2016/792^[209], koja je stupila na snagu u lipnju 2016. Harmonizirani indeksi potrošačkih cijena harmonizirani su i na temelju uredaba Vijeća EU‑a i Europske komisije. U njima se rabe zajednički standardi za obuhvat stavaka, uključujući teritorij i stanovništvo (svi su ti elementi glavni razlozi za razlike između nacionalnih indeksa potrošačkih cijena). Zajednički standardi uspostavljeni su i na nekim drugim područjima, primjerice za tretman nove robe i usluga.

Za harmonizirane indekse potrošačkih cijena rabe se ponderi izdataka koji se posuvremenjuju jednom godišnje (do 2011. posuvremenjivali su se i rjeđe ako to nije imalo velik utjecaj na indeks), a oni obuhvaćaju sva dobra i sve usluge uključene u novčane izdatke za finalnu potrošnju kućanstava. Potonje se izvodi iz domaćega koncepta nacionalnih računa za izdatke za finalnu potrošnju kućanstava, ali ne uključuje stambene objekte u vlasništvu stanara. Promatraju se cijene koje kućanstva stvarno plaćaju za robu i usluge u novčanim transakcijama, pa tako i svi porezi (umanjeni za subvencije) na proizvode, npr. PDV i trošarine. Izdatci za zdravstvo, obrazovanje i socijalne usluge obuhvaćeni su u onoj mjeri u kojoj ih financiraju kućanstva (izravno ili kroz privatno osiguranje) bez naknade države. „HIPC – administrativno regulirane cijene” uključuje samo one cijene koje država, uključujući nacionalna regulatorna tijela, izravno određuje ili one na čije određivanje ima velik utjecaj. Zasniva se na zajedničkoj definiciji i prikupljanju, a objavljuje ga Eurostat.

Eurostat mora osigurati da statističke prakse za sastavljanje nacionalnih harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena budu usklađene s metodološkim zahtjevima za izračun HIPC‑a i da se slijede dobre prakse na području indeksa potrošačkih cijena. Eurostat obavlja posjete za praćenje usklađenosti i objavljuje svoje nalaze u informativnim bilješkama na svojim mrežnim stranicama.

6.3. Statistika državnih financija

U ovom se odjeljku opisuju metodologija i kvaliteta statističkih podataka za mjerenje fiskalnih kretanja. Statistika državnih financija uglavnom se zasniva na konceptima nacionalnih računa kako su definirani u Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa iz 2010. godine (ESA 2010)^[210] i Uredbi Komisije (EU) br. 220/2014^[211]. Odnosi se na institucionalni sektor „opće države” prema definiciji iz ESA‑e 2010. To obuhvaća središnju državu, saveznu državu (u državama članicama koje imaju federalnu strukturu), lokalnu državu i fondove socijalne sigurnosti. Javna poduzeća, po pravilu, nisu uključena.

Deficit (−)/suficit (+) proračuna opće države jednak je stavci „neto uzajmljivanje (+)/neto pozajmljivanje (−)” iz ESA‑e 2010, koja je jednaka „ukupnim prihodima” umanjenima za „ukupne izdatke”. Primarni deficit/suficit proračuna države jest deficit/suficit državnog proračuna bez izdataka za kamate.

Dug opće države jest zbroj nepodmirenih bruto obveza po nominalnoj vrijednosti (nazivnoj vrijednosti) u gotovini i depozitima, dužničkim vrijednosnim papirima (npr. državnim blagajničkim zapisima, mjenicama i obveznicama) i kreditima. Ne uključuje izvedene financijske instrumente, kao što su ugovori o razmjeni^[212], trgovački krediti^[213] i druge obveze koje nisu predstavljene financijskim dokumentom, kao što su preplaćeni porezni predujmovi. Ne uključuje ni potencijalne obveze, kao što su državna jamstva i mirovinske obveze. Iako je državni dug bruto koncept u smislu da se ni financijska ni nefinancijska imovina ne oduzima od obveza, konsolidira se u sektoru opće države, pa zato ne uključuje državni dug drugih državnih jedinica.

Omjeri državnog deficita i duga izražavaju se kao postotak BDP‑a po tekućim tržišnim cijenama.

6.3.1. Izvor podataka

Nacionalne središnje banke dostavljaju ESB‑u detaljne podatke statistike državnih financija u skladu s ESB‑ovom smjernicom o statistici državnih financija^[214]. Iako je ta smjernica pravno obvezujuća samo za nacionalne središnje banke iz europodručja, nacionalne središnje banke EU‑a izvan europodručja također dostavljaju podatke statistike državnih financija ESB‑u prema jednakim rokovima i u skladu s jednakim procedurama. Smjernica određuje zahtjeve za dostavljanje godišnjih podataka s detaljnom raščlambom godišnjeg prihoda i rashoda te usklađivanja deficita i duga. Nadalje, smjernica zahtijeva podatke o dugu opće države s raščlambama prema instrumentu, početnom dospijeću i preostalom dospijeću te prema vlasniku.

6.3.2. Metodološka pitanja

Statistika državnih financija mora biti usklađena s ESA‑om 2010 i odražavati odluke i smjernice koje Eurostat izdaje za posebne slučajeve koji uključuju sektor opće države. Eurostat i subjekti koji prikupljaju nacionalne statističke podatke i nadalje pomno ispituju granične slučajeve klasifikacije između financijskog sektora, nefinancijskog sektora i sektora opće države koji mogu dovesti do daljnjih reklasifikacija i promjena podataka o EDP‑u i podataka statistike državnih financija.

U Češkoj i u Mađarskoj postoje monetarne financijske institucije koje su reklasificirane u sektor opće države u svrhe EDP‑a. Te su jedinice klasificirane kao dio financijskog sektora u drugim statističkim podatcima koje prikuplja nacionalna središnja banka (npr. monetarna i financijska statistika te statistika platne bilance). Posljedična neusklađenost sektorske klasifikacije tih statističkih podataka i one statistike državnih financija dobro je dokumentirana i priopćena korisnicima.

U 2021. u Češkoj uspostavljena je nova jedinica (Nacionalni fond za razvoj), koja je od nacionalne središnje banke dobila odobrenje za rad kao samoupravni investicijski fond. Još se raspravlja o sektorskoj klasifikaciji te nove jedinice.

U Švedskoj je jedna javna jedinica trenutačno klasificirana kao dio financijskog sektora i nalazi se na ESB‑ovu popisu monetarnih financijskih institucija, ali možda će se reklasificirati u sektor opće države ovisno o ishodu metodoloških rasprava na razini Eurostata.

6.4. Tečajevi

Članak 3. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima određuje što se smatra kriterijem sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskoga monetarnog sustava. Bilateralni tečajevi valuta država članica u odnosu na euro dnevni su referentni tečajevi koje ESB evidentira u 14:15 prema SEV‑u i objavljuje na svojim mrežnim stranicama.^[215] Nominalni i realni efektivni tečajevi dobivaju se tako što se ponderi za trgovinu (koji se zasnivaju na geometrijskom ponderiranju) primjenjuju na bilateralne nominalne i realne tečajeve valuta država članica u odnosu na valute 42 trgovinska partnera. ESB objavljuje statistiku i nominalnih i realnih efektivnih tečajeva.

6.5. Dugoročne kamatne stope

Članak 4. Protokola (br. 13) o konvergencijskim kriterijima zahtijeva da se kamatne stope mjere na temelju dugoročnih državnih obveznica ili usporedivih vrijednosnih papira i da se pritom vodi računa o razlikama nacionalnih definicija. Dok se člankom 5. odgovornost za osiguranje statističkih podataka za primjenu Protokola dodjeljuje Europskoj komisiji, ESB, s obzirom na njegova stručna znanja na tom području, pomaže u tom procesu određujući reprezentativne dugoročne kamatne stope i prikupljajući podatke od nacionalnih središnjih banaka za dostavu Komisiji. Time se nastavlja rad koji je obavljao EMI u sklopu priprema za treću fazu EMU‑a u bliskoj suradnji s Komisijom. Taj konceptualan rad rezultirao je definicijom sedam glavnih obilježja koja se trebaju uzeti u obzir u izračunu dugoročnih kamatnih stopa, kako je prikazano u Tablici 6.2. Dugoročne kamatne stope odnose se na obveznice nominirane u nacionalnoj valuti.

Tablica 6.2.

Statistički okvir za definiranje dugoročnih kamatnih stopa za potrebe ocjenjivanja konvergencije

6.6. Ostali činitelji

U posljednjem stavku članka 140. stavka 1. Ugovora navodi se da Europska komisija i ESB u svojim izvješćima, osim o četiri glavna kriterija, vode računa i o rezultatima integracije tržišta, stanju i razvoju nacionalne platne bilance te o ispitivanju razvoja jedinične cijene rada i ostalih indeksa cijena. Kada je riječ o ta četiri glavna kriterija, Protokol (br. 13) propisuje da Komisija dostavlja podatke za ocjenu usklađenosti i detaljnije opisuje te statističke podatke, ali ne navodi dostavu statističkih podataka za „ostale činitelje”.

Za rezultate integracije tržišta rabe se dvije skupine pokazatelja. To su 1) statistički podatci o financijskom razvoju i integraciji koji se odnose na strukturu financijskog sustava^[216] i 2) statistički podatci o financijskoj i nefinancijskoj integraciji u europodručje.^[217]

Podatke koji obuhvaćaju strukturu financijskog sustava dostavljaju nacionalne središnje banke. Podatke za pokazatelje koji se odnose na dužničke vrijednosne papire koje izdaju rezidentna financijska društva (monetarne financijske institucije osim nacionalne središnje banke i nemonetarnih financijskih društava) i nefinancijska društva priopćuju odgovarajuće nacionalne središnje banke u skladu s metodologijom određenom u Smjernici ESB/2021/15^[218]. Pokazatelj kapitalizacije dioničkog tržišta odnosi se na dionice koje kotiraju na burzi koje izdaju rezidentna društva u skladu s metodologijom iz iste Smjernice. Pokazatelji koji se odnose na kredite monetarnih financijskih institucija rezidentima i potraživanja monetarnih financijskih institucija europodručja od rezidentnih monetarnih financijskih institucija zasnivaju se na raspoloživim podatcima koje prikuplja ESB u sklopu okvira za prikupljanje statistike bilance monetarnih financijskih institucija. Podatci se dobivaju od promatranih država i, za potonji pokazatelj, od država europodručja obuhvaćenih Uredbom (EU) br. 2021/379^[219]. Povijesne podatke prikupljaju određene središnje nacionalne banke, prema potrebi. Za pokazatelje koji se navode u ovom odlomku, statistički podatci koji se odnose na europodručje obuhvaćaju države koje su uvele euro u vrijeme na koje se ti statistički podatci odnose.

Statistički podatci platne bilance i stanja međunarodnih ulaganja prikupljaju se u skladu s konceptima i definicijama utvrđenima u šestom izdanju MMF‑ova Priručnika za sastavljanje platne bilance i stanja međunarodnih ulaganja (BPM6 priručnik) i uz smjernice za prikupljanje ESB‑a i Eurostata.^[220] U ovom se Izvješću o konvergenciji razmatraju kretanja na tekućem računu (dobra, usluge, primarni dohodak i sekundarni dohodak) i kapitalnom računu; zbroj salda tih dvaju računa odgovara neto kreditiranju/neto zaduživanju ukupnoga gospodarstva. Osim toga, kretanja u glavnim komponentama financijskog računa prikazana su zajedno s neto stanjem međunarodnih ulaganja i bruto inozemnim dugom svake države. Izvoz i uvoz dobara i usluga prikazani su i u odnosu na ostatak svijeta i u odnosu na države europodručja. Imovina i obveze izravnih i portfeljnih ulaganja u europodručju također se izravno utvrđuju. Prognozirani podatci preuzeti su iz Ekonomske prognoze Europske komisije.^[221]

U Izvješću o konvergenciji također se promatraju kretanja jediničnih troškova rada i ostalih indeksa cijena. Kad je riječ o indeksima proizvođačkih cijena, ti se podatci odnose na domaću prodaju ukupne industrije bez građevinarstva. Statistički podatci prikupljaju se na usklađenoj osnovi u skladu s uredbom EU‑a o europskim poslovnim statistikama.^[222] Statistički podatci o jediničnim troškovima rada (izračunati kao naknada po zaposleniku podijeljena s realnim BDP‑om po zaposlenoj osobi) izvode se iz podataka dostavljenih u skladu s transmisijkim programom ESA‑e 2010.

7. Ispitivanje usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s Ugovorima

Sljedeće ocjene država izvješćuju samo o onim odredbama nacionalnog zakonodavstva koje je ESB smatrao problematičnima sa stajališta njihove usklađenosti s odredbama o neovisnosti nacionalnih središnjih banaka iz Ugovora (članak 130.) i Statuta (članak 7. i članak 14. stavak 14.2.), odredbama o povjerljivosti (članak 37. Statuta), zabranama monetarnog financiranja (članak 123. Ugovora) i povlaštenog pristupa (članak 124. Ugovora) te o jedinstvenom pisanju naziva valute euro koje zahtijeva pravo EU‑a. Njima je obuhvaćeno i stajalište pravne integracije nacionalnih središnjih banaka u Eurosustav (posebno u vezi s člankom 12. stavkom 12.1. i člankom 14. stavkom 14.3. Statuta).^[223]

7.1. Bugarska

7.1.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Българска народна банка (Bugarska narodna banka) i njezino poslovanje:

• bugarski Ustav,^[224]
• Zakon o središnjoj banci Българска народна банка (Bugarska narodna banka) (dalje u tekstu: „Zakon o BNB‑u”).^[225]

Zakon o suzbijanju korupcije i oduzimanju nezakonito stečene imovine (dalje u tekstu: „Zakon o suzbijanju korupcije”)^[226] primjenjuje se na nositelje javnih dužnosti.

Ostvareno je nekoliko promjena u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020., čime su provedene i neke preporuke iz prethodnih izvješća o konvergenciji.

7.1.2. Neovisnost NSB‑a

Kad je riječ o neovisnosti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), Zakon o BNB‑u i Zakon o suzbijanju korupcije treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna neovisnost

Člankom 44. Zakona o BNB‑u zabranjuje se institucijama, tijelima, uredima i agencijama Europske unije, Vijeću ministara ili vladama drugih država članica EU‑a te svim drugim tijelima i institucijama da daju naputke središnjoj banci Българска народна банка (Bugarska narodna banka), guverneru ili članovima Upravnog vijeća. Ta je odredba u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.^[227]

Osobna neovisnost

U članku 14. stavku 1. Zakona o BNB‑u navode se razlozi zbog kojih članovi Upravnog vijeća mogu biti razriješeni dužnosti; taj članak određuje da Narodna skupština ili predsjednik Bugarske mogu razriješiti dužnosti člana Upravnog vijeća, uključujući guvernera, ako više ne ispunjava uvjete koji su potrebni za obavljanje dužnosti ili ako je počinio tešku povredu dužnosti. Članak 14. stavak 3. Zakona o BNB‑u određuje da se odluka o razrješenju dužnosti guvernera središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) može uputiti Sudu Europske unije na temelju povrede Ugovora ili vladavine prava koja se odnosi na njihovu primjenu. Članak 14. Zakona o BNB‑u usklađen je s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta.^[228]

Zakon o suzbijanju korupcije stavio je izvan snage u siječnju 2018. Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Članak 80 stavak 1. Zakona o suzbijanju korupcije isprva je odražavao članak 33. stavak 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, određujući da je utvrđivanje sukoba interesa provedivim pravnim aktom razlog za razrješenje dužnosti guvernera, zamjenika guvernera i ostalih članova Upravnog vijeća središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka). Zakon o suzbijanju korupcije tako je određivao još jedan razlog za razrješenje pojedinca dužnosti osim dvaju razloga navedenih u članku 14. stavku 14.2. Statuta. Stoga se smatralo da Zakon o suzbijanju korupcije nije usklađen s Ugovorom i Statutom te da ga treba uskladiti s njima.^[229] Članak 80. stavak 1. Zakona o suzbijanju korupcije izmijenjen je 2021.^[230] kako bi se odredilo da je utvrđivanje sukoba interesa provedivim instrumentom razlog za razrješenje dužnosti guvernera, zamjenika guvernera i ostalih članova Upravnog vijeća središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), ako nije drukčije određeno u Ustavu ili u Statutu. Iako je ta specifikacija u skladu s pravom EU‑a, ESB je predložio da se izričito objasni da se odredba članka 80. stavka. 1. Zakona o suzbijanju korupcije ne smije primjenjivati na guvernera, zamjenika guvernera i ostale članove Upravnog vijeća središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka)^[231] radi pravne sigurnosti i transparentnosti. Članak 80. stavak 2. Zakona o suzbijanju korupcije određuje da razrješenje dužnosti mora biti u skladu s postupkom utvrđenim u odgovarajućim zakonima. Pretpostavlja se da se u slučaju guvernera, zamjenika guvernera i drugih članova Upravnog vijeća središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) to odnosi na članak 14. stavak 1. Zakona o BNB‑u.

Zakon o BNB‑u ne utječe na pravo nacionalnih sudova da preispitaju odluku o razrješenju bilo kojeg člana, osim guvernera, tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), koji sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om. U skladu s općim bugarskim pravom, kako je naveo Vrhovni kasacijski sud^[232], nacionalni sudovi ne smiju poništiti odluku o razrješenju bilo kojeg člana, osim guvernera, tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), nego mogu samo dodijeliti naknadu za štetu uzrokovanu odlukom o razrješenju.

S tim u vezi mora se uzeti u obzir da je razlog za osobnu neovisnost zaštita članova tijela nadležnih za odlučivanje središnjih banaka ESSB‑a od političkog uplitanja dok izvršavaju ovlasti koje su im dodijeljene Ugovorom i Statutom. Stoga članak 130. Ugovora, koji jamči neovisnost članova tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), zahtijeva da oni imaju pristup djelotvornim pravnim sredstvima za slučajeve koji se odnose na njihovo razrješenje, uključujući, među ostalim, naknadu štete. Bugarsko pravo, dakle, treba predvidjeti sredstvo kojim se mogu poništiti nezakonite odluke o razrješenju bilo kojeg člana, osim guvernera, tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka). Sve relevantno zakonodavstvo treba izmijeniti kako bi se osigurala usklađenost s člankom 130. Ugovora i Statutom.

Članak 12. stavci 1. i 2. Zakona o BNB‑u predviđa ovlasti Narodne skupštine za izbor guvernera ili zamjenika guvernera središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka). U 2019. godini Narodna skupština ustvrdila je i postupila prema tvrdnji da ima ovlasti poništiti ili izmijeniti svoje prethodne odluke, uključujući odluke o izboru guvernera i zamjenika guvernera središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka), donesene u skladu s člankom 12. stavcima 1. i 2. Zakona o BNB‑u. U praksi svaki pravilan izbor ili imenovanje članova tijela nadležnog za odlučivanje nacionalne središnje banke treba tim članovima omogućiti da preuzmu dužnost nakon izbora. Nakon što budu izabrani ili imenovani, guverner i drugi članovi Upravnog vijeća središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) ne smiju biti razriješeni dužnosti zbog drugih okolnosti osim onih navedenih u članku 14. stavku 14.2. Statuta, čak i ako nisu još preuzeli dužnost.

7.1.3. Povjerljivost

Članak 4. stavak 2. Zakona o BNB‑u određuje da središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) ne smije otkrivati ni prenositi drugim osobama informacije koje je dobila, a koje čine bankarsku, profesionalnu, poslovnu ili neku drugu pravno zaštićenu tajnu za banke i druge sudionike u monetarnim i kreditnim transakcijama, osim u dvama slučajevima: (1) razmjena informacija u okviru bliske suradnje s ESB‑om u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013^[233] i (2) razmjena informacija s Jedinstvenim sanacijskim odborom u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014.^[234] Članak 23. stavak 2. Zakona o BNB‑u određuje da su zaposlenici središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) dužni poštovati zahtjeve za čuvanje tajne koji se odnose na pregovore, ugovorene poslove, iznos imovine na depozitima klijenata i njihovih transakcija te informacije koje dobije Banka, kao i na sve okolnosti u vezi s aktivnostima Banke i njezinih klijenata, a koje čine bankarsku, profesionalnu, poslovnu ili neku drugu pravno zaštićenu tajnu, čak i nakon isteka njihova ugovora o radu. U skladu s člankom 37. Statuta profesionalna tajna jest pitanje koje se odnosi na cijeli ESSB. Stoga ESB pretpostavlja da članak 4. stavak 2. i članak 23. stavak 2. Zakona o BNB‑u ne dovode u pitanje obveze čuvanja povjerljivosti u odnosu na ESB i ESSB.

7.1.4. Monetarno financiranje i povlašteni pristup

Članak 45. stavak 1. Zakona o BNB‑u predviđa da središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) ne smije odobravati nikakve kredite ni jamstva Vijeću ministara, općinama, ostalim državnim ili općinskim institucijama, organizacijama ili poduzećima iz javnog sektora, institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Europske unije, središnjoj državi, regionalnim, lokalnim ili drugim tijelima javne vlasti, ostalim javnopravnim tijelima ili subjektima javnog sektora država članica EU‑a, niti od njih izravno kupovati dužničke instrumente. Članak 45. stavak 3. Zakona o BNB‑u predviđa da središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) ne smije kupovati na primarnom i/ili sekundarnom tržištu dužničke instrumente koje izdaju bugarska država ili bugarske općine, ili institucije, organizacije ili subjekti javnog sektora bugarske države ili bugarskih općina.

Zabrana monetarnog financiranja obuhvaća izravnu kupnju duga javnog sektora, ali takve su kupnje u načelu dopuštene na sekundarnom tržištu sve dok se ne upotrebljavaju kako bi se zaobišao cilj članka 123. Ugovora. Zbog toga treba izmijeniti članak 45. stavak 3. Zakona o BNB‑u i izbrisati upućivanja na „primarna” i „sekundarna” tržišta.^[235]

Nadalje, iako se uvažavaju posebnosti uvjetovane režimom valutnog odbora, tj. zabrana središnjoj banci Българска народна банка (Bugarska narodna banka) da odobrava kredite kreditnim institucijama, osim u kontekstu operacija pružanja hitne likvidnosne pomoći, preporučuje se da se opseg izuzeća iz članka 45. stavka 2. Zakona o BNB‑u koje se odnosi na kreditne institucije u javnom vlasništvu i lokalne kreditne institucije uskladi s opsegom izuzeća iz članka 123. stavka 2. Ugovora. Taj članak Ugovora određuje da se zabrana monetarnog financiranja iz članka 123. stavka 1. Ugovora ne primjenjuje na kreditne institucije u javnom vlasništvu prema kojima se, u smislu ponude pričuva središnjih banaka, mora postupati jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama.^[236]

U skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama,^[237] središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) upravlja središnjim kreditnim registrom (članak 56.) i registrom bankovnih računa (članak 56.a). Troškovi koje snose državna i pravosudna tijela pri dobivanju informacija iz tih registara trebaju se podmirivati iz državnog proračuna. U prethodnim izvješćima o konvergenciji ESB je smatrao da bi radi daljnjeg osiguranja usklađenosti sa zabranom monetarnog financiranja bilo dobro za Zakon o kreditnim institucijama da se ograniči odgovornost središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) u vezi s poslovanjem tih dvaju registara.^[238] Odredbe članka 56. i članka 56.a izmijenjene su kako bi se središnja banka Българска народна банка (Bugarska narodna banka) izuzela od odgovornosti u vezi s poslovanjem tih dvaju registara. Umjesto središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) država će biti odgovorna za štetu uzrokovanu poslovanjem tih dvaju registara u skladu s općim režimom odgovornosti države.^[239] Zbog toga su ta pravila u skladu sa zabranom monetarnog financiranja.

7.1.5. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Kad je riječ o pravnoj integraciji središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) u Eurosustav, Zakon o BNB‑u treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Zadaće

Monetarna politika

Članak 2. stavak 1., članak 16. točke 4. i 5. te članci 28., 30., 31., 32., 35., 38., 41. i 61. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) na području monetarne politike i instrumenata za njezinu provedbu, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Članak 33. Zakona o BNB‑u, koji ovlašćuje središnju banku Българска народна банка (Bugarska narodna banka) da provodi određene financijske transakcije, također ne prepoznaje ovlasti ESB‑a na tom području.

Prikupljanje statističkih podataka

Članak 4. stavak 1. i članak 42. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na prikupljanje statističkih podataka, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Članak 20. stavak 1. i članci 28., 31. i 32. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na upravljanje službenim deviznim pričuvama, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Platni sustavi

Članak 2. stavak 4. i članak 40. stavak 1. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na unaprjeđenje neometanog funkcioniranja platnih sustava, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak 2. stavak 5., članak 16. točka 9. i članci od 24. do 27. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na izdavanje novčanica i kovanica, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Članak 49. stavak 4. Zakona o BNB‑u, koji određuje da vanjskog revizora imenuje Upravno vijeće na mandat od tri godine na temelju postupka koji je usklađen sa Zakonom o javnoj nabavi, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a iz članka 27. stavka 27.1. Statuta.

Financijsko izvješćivanje

Članak 16. stavak 11. i članci 46. i 49. Zakona o BNB‑u ne odražavaju obvezu usklađenosti s režimom Eurosustava za financijsko izvješćivanje o poslovanju nacionalnih središnjih banaka, u skladu s člankom 26. Statuta.

Tečajna politika

Članci 28., 31. i 32. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na tečajnu politiku, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Međunarodna suradnja

Članak 5., članak 16. točka 12. i članak 37. stavak 4. Zakona o BNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Българска народна банка (Bugarska narodna banka) koje se odnose na međunarodnu suradnju, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Razno

Članci 61. i 62. Zakona o BNB‑u ne prepoznaju ovlasti ESB‑a za izricanje sankcija.

7.1.6. Zaključci

Zakon o BNB‑u ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Bugarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

7.2. Češka

7.2.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Česká národní banka i njezino poslovanje:

• češki Ustav,^[240]
• Zakon o središnjoj banci Česká národní banka (dalje u tekstu: „Zakon o ČNB‑u”).^[241]

Ocjena uzima u obzir izmjene Zakona o ČNB‑u na temelju Zakona br. 219/2021 i manje promjene napravljene na temelju Zakona br. 192/2020, br. 238/2020, br. 353/2021 i br. 417/2021. Također se uzima u obzir sadašnji Zakon br. 166/1993 Sb. o Vrhovnom uredu za reviziju (dalje u tekstu: „Zakon o NKU‑u”).

U vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020., komentari iz tog izvješća uglavnom se ponavljaju, uz iznimke navedene u daljnjem tekstu.

7.2.2. Neovisnost NSB‑a

Kad je riječ o neovisnosti središnje banke Česká národní banka, Zakon o ČNB‑u treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Funkcionalna neovisnost

Članak 2. stavak 1. Zakona o ČNB‑u određuje da uz glavni cilj stabilnosti cijena, središnja banka Česká národní banka „osigurava financijsku stabilnost te sigurno i pravilno funkcioniranje financijskog sustava u Republici Češkoj”. U skladu s člankom 127. stavkom 1. Ugovora sekundarni cilj središnje banke Česká národní banka treba navesti tako da ne dovodi u pitanje glavni cilj središnje banke Česká národní banka koji se odnosi na održavanje stabilnosti cijena.

Institucionalna neovisnost

Članak 3. Zakona o ČNB‑u obvezuje središnju banku Česká národní banka da podnosi izvješće o monetarnim kretanjima na preispitivanje Zastupničkom domu najmanje dva puta godišnje; Zakon o ČNB‑u određuje i izradu neobveznog izvanrednog izvješća u skladu s odlukom Zastupničkog doma. Zastupnički dom ovlašten je prihvatiti izvješće ili zatražiti revidirano izvješće, a to revidirano izvješće mora biti u skladu sa zahtjevima Zastupničkog doma. Te parlamentarne ovlasti mogle bi povrijediti zabranu davanja naputaka nacionalnim središnjim bankama iz članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta.

Osim toga, člankom 47. stavkom 5. Zakona o ČNB‑u zahtijeva se od središnje banke Česká národní banka da podnese revidirano izvješće ako Zastupnički dom odbije njezino godišnje financijsko izvješće. To revidirano izvješće mora biti u skladu sa zahtjevima Zastupničkog doma. Takve parlamentarne ovlasti predstavljaju povredu zabrane odobravanja, poništavanja ili odgađanja odluka. Članak 3. i članak 47. stavak 5. Zakona o ČNB‑u stoga nisu u skladu s neovisnosti središnje banke i treba ih na odgovarajući način prilagoditi.

Nadalje, članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta djelomično se odražavaju u Zakonu o ČNB‑u. Članak 9. stavak 1. Zakona o ČNB‑u izričito zabranjuje središnjoj banci Česká národní banka i njezinom Odboru da traže ili primaju naputke od predsjednika republike, parlamenta, vlade, upravnih tijela Republike Češke, od tijela, institucija ili drugih subjekata Europske unije, od vlada država članica ili bilo kojeg drugog tijela, ali ne zabranjuje izričito vladi da nastoji utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Česká národní banka u situacijama kad to može utjecati na ispunjavanje zadaća povezanih s ESSB‑om središnje banke Česká národní banka. S tim u vezi Zakon o ČNB‑u treba prilagoditi kako bi bio u potpunosti usklađen s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

U skladu sa Zakonom o NKU‑u, Vrhovni ured za reviziju (NKU) ovlašten je za reviziju financijskog upravljanja središnje banke Česká národní banka u vezi s njezinim operativnim rashodima i rashodima za kupnju nekretnina. Prema shvaćanju ESB‑a: (1) revizorske ovlasti NKU‑a u odnosu na središnju banku Česká národní banka ne dovode u pitanje članak 9. Zakona o ČNB‑u, koji se odnosi na opću zabranu središnjoj banci Česká národní banka da traži ili prima naputke od drugih subjekata, i (2) NKU nema ovlasti da utječe na mišljenje vanjskih revizora ili zadaće središnje banke Česká národní banka povezane s ESSB‑om.

U mjeri u kojoj je to shvaćanje ispravno, revizorske ovlasti NKU‑a u odnosu na središnju banku Česká národní banka nisu neusklađene s neovisnosti središnje banke.

Središnjoj banci Česká národní banka dodijeljene su određene zadaće koje se odnose na pripremljenost za krizne situacije i njihovo rješavanje. U skladu s člankom 13. Zakona br. 240/2000 Sb. o upravljanju kriznim situacijama i člankom 23. Zakona br. 241/2000 Sb. o ekonomskim mjerama za krizne situacije (dalje u tekstu zajednički nazvani: „zakoni o upravljanju kriznim situacijama i ekonomskim mjerama za krizne situacije”), središnja banka Česká národní banka obvezna je, među ostalim, razmotriti s vladom prijedloge za krizne mjere koje utječu na središnju banku Česká národní banka, donijeti krizni plan i uspostaviti krizni stožer te upravljati njime. Kako bi se osigurala usklađenost s načelom neovisnosti središnje banke, te odredbe Zakona br. 240/2000 Sb. i Zakona br. 241/2000 Sb. treba izmijeniti kako bi se pokazalo da one ne dovode u pitanje neovisno obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om središnje banke Česká národní banka.

Osobna neovisnost

Zakon o ČNB‑u, osobito članak 6., ne upućuje izričito na pravo guvernera da u slučaju razrješenja zatraži pravni lijek na Sudu Europske unije u skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta. Prema shvaćanju ESB‑a, iako Zakon o ČNB‑u ne utječe na nadležnost Suda Europske unije da odlučuje u predmetima koji se odnose na razrješenje guvernera, primjenjuje se članak 14. stavak 14.2. Statuta. U tom se smislu napominje da se članak 14. stavak 14.2. Statuta citira u fusnoti članka 6. stavka 10. Zakona o ČNB‑u, koji se odnosi na razrješenje dužnosti člana Odbora središnje banke Česká národní banka.

Zakon o ČNB‑u ne utječe ni na pravo nacionalnih sudova da preispitaju odluku o razrješenju bilo kojeg člana, osim guvernera, Odbora središnje banke Česká národní banka koji sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om. Iako je to pravo možda ostvarivo prema općem pravu, izričitim određenjem prava preispitivanja povećala bi se pravna sigurnost.

7.2.3. Monetarno financiranje i povlašteni pristup

U skladu s člankom 33.a Zakona o ČNB‑u, središnja banka Česká národní banka, na zahtjev, može iznimno odobriti Sustavu jamstava financijskog tržišta (engl. Financial Market Guarantee System, FMGS) kratkoročni kredit uz jamstvo državnih obveznica ili drugih vrijednosnih papira čiji je pokrovitelj izdanja vlada i koje su u vlasništvu FMGS‑a, najduže na rok od tri mjeseca, radi rješavanja hitne situacije, ako FMGS nema dovoljno sredstava za obavljanje svojih zadaća pa bi to moglo ugroziti stabilnost financijskog tržišta. Čak i ako je takvo financiranje diskrecijsko, privremeno i u interesu financijske stabilnosti,^[242] i dalje vrijedi da članak 123. stavak 1. Ugovora zabranjuje sve vrste kredita „javnopravnim tijelima”. S obzirom na obilježja FMGS‑a, odredbe određene u Zakonu o ČNB‑u nisu u skladu sa zabranom monetarnog financiranja i treba ih na odgovarajući način izmijeniti.^[243] Preciznije rečeno, FMSG se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora, kako je nedavno objašnjeno. FMGS ima sva sljedeća obilježja: (a) osnovan je posebno u svrhu zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nisu industrijske ili komercijalne naravi, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezan sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora jer, bez obzira na to što su predstavnici Ministarstva financija među članovima FMGS‑a u manjini, Ministarstvo financija zapravo ima pravo imenovati i razriješiti sve članove upravljačkog tijela FMGS‑a.

Kako je navedeno u odjeljku 7.2.2., u skladu sa zakonima o upravljanju kriznim situacijama i ekonomskim mjerama za krizne situacije, središnjoj banci Česká národní banka dodijeljene su određene zadaće koje se odnose na pripremljenost zemlje za krizne situacije i njihovo rješavanje. Ne propisuje se da troškove koje središnja banka Česká národní banka snosi pri obavljanju tih zadaća podmiruje država. Kad bi te zadaće nadišle zadaće unutarnjeg planiranja za krizne situacije središnje banke i kad bi se obavljale u ime i isključivo u interesu države, to bi bile državne zadaće, a ne zadaće središnje banke. Stoga bi, u tom slučaju, trebalo uvesti mehanizam za nadoknadu svih troškova koje središnja banka Česká národní banka snosi pri obavljanju tih zadaća radi usklađivanja sa zabranom monetarnog financiranja.

7.2.4. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Glede pravne integracije središnje banke Česká národní banka u Eurosustav, Zakon o ČNB‑u i Zakon br. 2/1969 Sb., na temelju kojega se osnivaju ministarstva i druga središnja upravna tijela Republike Češke (dalje u tekstu: „Zakon o nadležnostima”), treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Ciljevi ekonomske politike

Članak 2. stavak 1. Zakona o ČNB‑u, koji u posljednjoj rečenici određuje da središnja banka Česká národní banka, ne dovodeći u pitanje svoj glavni cilj, daje potporu općim ekonomskim politikama vlade kojima se ostvaruje održiv gospodarski rast i općim ekonomskim politikama EU‑a kako bi pridonijela ostvarenju ciljeva EU‑a, nije potpuno u skladu ni s člankom 127. stavkom 1. Ugovora ni s člankom 2. Statuta. Zakon o ČNB‑u treba razjasniti da cilj financijske stabilnosti i cilj davanja potpore općim ekonomskim politikama vlade kojima se ostvaruje održiv rast nisu podređeni samo glavnom cilju stabilnosti cijena navedenom u odjeljku 6.2.2.1. nego i sekundarnom cilju ESSB‑a.

Zadaće

Monetarna politika

Članak 2. stavak 2. točka (a), članak 5. stavak 1. i Dio peti (odnosno članci od 23. do 26.) Zakona o ČNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Česká národní banka na području monetarne politike i instrumenata za njezinu provedbu, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Ni članci 28., 29., 32. i 33. Zakona o ČNB‑u, koji ovlašćuju središnju banku Česká národní banka da provodi određene financijske transakcije, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Članak 35. točka (c) i članci 36. i 47.a Zakona o ČNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Česká národní banka koje se odnose na upravljanje deviznim pričuvama, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području. Članak 4. stavak 1. Zakona o nadležnostima, prema kojemu je Ministarstvo financija središnje upravno tijelo za, inter alia, „devizno poslovanje, uključujući potraživanja države od stranih subjekata i njezine obveze prema stranim subjektima”, ne prepoznaje ovlasti ESB‑a na tom području.

Platni sustavi

Članak 2. stavak 2. točka (c) i članci 38. i 38.a Zakona o ČNB‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Česká národní banka u vezi s neometanim funkcioniranjem platnih sustava, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području. Članak 4. stavak 1. Zakona o nadležnostima, prema kojemu je Ministarstvo financija središnje upravno tijelo za, inter alia, „platne sustave”, ne prepoznaje ovlasti ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak 2. stavak 2. točka (b) Zakona o ČNB‑u, koji ovlašćuje središnju banku Česká národní banka za izdavanje novčanica i kovanica, i Dio četvrti Zakona o ČNB‑u, odnosno članci od 12. do 22., koji određuju ovlasti središnje banke Česká národní banka na tom području i povezane provedbene instrumente, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Članak 48. stavak 2. Zakona o ČNB‑u, koji određuje da godišnje financijske izvještaje središnje banke Česká národní banka revidiraju revizori koji se biraju na temelju sporazuma između Odbora središnje banke Česká národní banka i ministra financija, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a u skladu s člankom 27. stavkom 27.1. Statuta.

Financijsko izvješćivanje

Članak 48. Zakona o ČNB‑u ne odražava obvezu središnje banke Česká národní banka da se uskladi s režimom Eurosustava za financijsko izvješćivanje o poslovanju nacionalnih središnjih banaka, u skladu s člankom 26. Statuta.

Tečajna politika

Članak 35. Zakona o ČNB‑u, koji ovlašćuje središnju banku Česká národní banka za vođenje tečajne politike, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području. Ni članak 4. Zakona o nadležnostima ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Međunarodna suradnja

Članak 2. stavak 3. Zakona o ČNB‑u, koji ovlašćuje središnju banku Česká národní banka da surađuje i sklapa sporazume sa središnjima bankama drugih zemalja, međunarodnim financijskim institucijama te drugim stranim i međunarodnim organizacijama koje obavljaju zadaće slične onima koje obavlja središnja banka Česká národní banka, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Razno

Članak 37. Zakona o ČNB‑u, koji određuje zakonodavne ovlasti središnje banke Česká národní banka i Ministarstva financija na područjima koja se odnose, inter alia, na gotovinu, optjecaj novca, financijsko tržište, uvođenje eura u Češkoj, platni sustav, upravljanje deviznim sredstvima te na status, nadležnost, organizaciju i aktivnosti središnje banke Česká národní banka, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Članak 46.a Zakona o ČNB‑u, koji određuje sankcije za treće strane koje ne ispunjavaju svoje statističke obveze, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a za izricanje sankcija.

7.2.5. Zaključci

Zakon ČNB‑u, Zakon o nadležnostima te zakoni o upravljanju kriznim situacijama i ekonomskim mjerama za krizne situacije ne ispunjavaju sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Češka je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

7.3. Hrvatska

7.3.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za Hrvatsku narodnu banku i njezino poslovanje:

• hrvatski Ustav,^[244]
• Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci (dalje u tekstu: „Zakon o HNB‑u”).^[245]

Ostvareno je nekoliko promjena u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020., čime su provedene i preporuke iz prethodnih izvješća o konvergenciji.

7.3.2. Neovisnost NSB‑a

Kad je riječ o institucionalnoj neovisnosti Hrvatske narodne banke, Zakon o HNB‑u prilagođen je kako bi se provele preporuke iz prethodnih izvješća o konvergenciji, kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna i osobna neovisnost

Članak 71. Zakona o HNB‑u odražava članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta. Preciznije rečeno, članak 71. stavak 2. Zakona o HNB‑u izričito zabranjuje da hrvatska vlada nastoji utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje Hrvatske narodne banke u obavljanju njihovih zadaća.

7.3.3. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Kad je riječ o pravnoj integraciji Hrvatske narodne banke u Eurosustav, Zakon o HNB‑u prilagođen je kako bi se provele preporuke iz prethodnih izvješća o konvergenciji, kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Međunarodna suradnja

U skladu s člankom 104. točkom (9) Zakona o HNB‑u, Savjet Hrvatske narodne banke odlučuje o članstvu Hrvatske narodne banke u međunarodnim institucijama i organizacijama. Zakon o HNB‑u izričito propisuje da ta ovlast Savjeta Hrvatske narodne banke ne dovodi u pitanje ovlasti ESB‑a u skladu s člankom 6. stavkom 6.1. Statuta.

7.3.4. Zaključci

Zakon o HNB‑u izmijenjen je kako bi odrazio i proveo preporuke iz ESB‑ova Izvješća o konvergenciji iz lipnja 2020. Nacionalno zakonodavstvo stoga je u skladu s Ugovorom i Statutom.

7.4. Mađarska

7.4.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Magyar Nemzeti Bank i njezino poslovanje:

• konsolidirana verzija mađarskog Temeljnog zakona,^[246]
• Zakon CXXXIX iz 2013. o središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank (dalje u tekstu: „Zakon o MNB‑u”).^[247]

Nije bilo većih promjena u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020. pa se stoga ti komentari ponavljaju u ovogodišnjoj ocjeni. Iako je Zakon o MNB‑u izmijenjen nekoliko puta od toga Izvješća o konvergenciji, u ovogodišnjoj ocjeni nisu potrebne dodatne točke.

7.4.2. Neovisnost NSB‑a

Kad je riječ o neovisnosti središnje banke Magyar Nemzeti Bank, Zakon o MNB‑u i Zakon XXVII iz 2008.^[248] treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna neovisnost

Nakon što su uvedene značajne promjene u razdoblju od 2013. do 2015.^[249], napravljene su manje izmjene Zakona o MNB‑u. U posljednje dvije godine središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank povjerene su nadzorne zadaće u vezi s pružateljima financijskih usluga i njihovim obvezama utvrđivanja i izvješćivanja^[250] te zadaće koje proizlaze iz provedbe zakonodavstva EU‑a.^[251] Mandat središnje banke Magyar Nemzeti Bank proširen je kako bi se poduprla, kao sekundarni cilj, državna politika povezana s okolišnom održivosti^[252]. S obzirom na prirodu tih promjena, uključujući nadzorne zadaće u vezi s obvezama utvrđivanja i izvješćivanja pružatelja financijskih usluga, one vjerojatno neće znatno utjecati na institucionalni okvir te na organizacijsku i upravljačku stabilnost središnje banke Magyar Nemzeti Bank.

Osobna neovisnost

U ESB‑ovim Izvješćima o konvergenciji iz 2010., 2012., 2014., 2016., 2018. i 2020. navodi se da Zakon XXVII iz 2008. određuje tekst prisege koju članovi Monetarnog vijeća – uključujući guvernera – moraju položiti. U skladu s člankom 9. stavkom 7., u vezi s člankom 10. stavkom 3. i člankom 11. stavkom 2. Zakona o MNB‑u, koji je stupio na snagu 1. listopada 2013., guverner i zamjenici guvernera središnje banke Magyar Nemzeti Bank moraju položiti prisegu pred predsjednikom Mađarske, a ostali članovi Monetarnog vijeća moraju položiti prisegu pred parlamentom. Zakon XXVII iz 2008. određuje tekst prisege koju moraju položiti javni dužnosnici koje imenuje parlament.^[253] Stoga nije jasno polažu li guverner i zamjenici guvernera istu prisegu kao i ostali članovi Monetarnog vijeća.

Guverner središnje banke Magyar Nemzeti Bank obnaša dvostruku funkciju kao član Monetarnog vijeća i član ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje. Tekst prisege treba uzeti u obzir i odražavati status, obveze i dužnosti guvernera kao člana ESB‑ovih tijela nadležnih za odlučivanje. Nadalje, ostali članovi Monetarnog vijeća također sudjeluju u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om. Položena prisega ne bi smjela sprječavati guvernera, zamjenike guvernera i ostale članove Monetarnog vijeća da obavljaju zadaće povezane s ESSB‑om. Zakon XXVII iz 2008., članak 9. stavak 7., članak 10. stavak 3. i članak 11. stavak 2. Zakona o MNB‑u treba prilagoditi u tom smislu.^[254]

Osim toga, u skladu s člankom 152. stavkom 2. Zakona o MNB‑u, iznimno od općeg pravila određenog u članku 152. stavku 1., svi zaposlenici središnje banke Magyar Nemzeti Bank, uključujući članove Monetarnog vijeća, mogu: (1) ostvariti bilo koji oblik članstva u nekim, ali ne svim, subjektima^[255] koji podliježu nadzornim ovlastima središnje banke Magyar Nemzeti Bank, a koji su obuhvaćeni zakonima nabrojenima u članku 39. Zakona o MNB‑u^[256], (2) biti u radnom odnosu ili imati neki drugi oblik zaposlenja, uključujući onaj izvršnog dužnosnika ili člana nadzornog odbora, u financijskoj instituciji u kojoj središnja banka Magyar Nemzeti Bank ima udjele, i (3) biti članovi nadzornog odbora neprofitnog poslovnog udruženja čija je svrha sanacija subjekata koji podliježu članku 39. Osim toga, u skladu s člankom 153. stavkom 1. Zakona o MNB‑u, zaposlenici središnje banke Magyar Nemzeti Bank, uključujući članove Monetarnog vijeća, koji obavljaju temeljne zadaće središnje banke Magyar Nemzeti Bank mogu biti u radnom odnosu, među ostalim kao izvršni dužnosnici ili članovi nadzornog odbora, u financijskim institucijama koje su u vlasništvu središnje banke Magyar Nemzeti Bank. Nadalje, u skladu s člankom 153. stavkom 6. Zakona o MNB‑u^[257], iznimno od članka 152., članka 153. stavaka od 1. do 5. te članaka od 154. do 156. Zakona o MNB‑u, članovi Monetarnog vijeća mogu, ne podliježući službenom zahtjevu za objavom (osim ako nije riječ o radnom odnosu), biti izvršni dužnosnici ili članovi nadzornog odbora poslovnog udruženja u većinskom vlasništvu središnje banke Magyar Nemzeti Bank te članovi upravnog odbora, odbora upravitelja ili nadzornog odbora zaklade koju je osnovala središnja banka Magyar Nemzeti Bank. Zbog toga što uzrokuje moguće sukobe interesa, iznimku predviđenu u članku 152. stavku 2. – u vezi s člankom 153. stavkom 1. – i članku 153. stavku 6. Zakona o MNB‑u treba ukloniti u vezi sa subjektima koji podliježu nadzornim ovlastima središnje banke Magyar Nemzeti Bank i obuhvaćeni su zakonima nabrojenima u članku 39. Zakona o MNB‑u, kako bi se zaštitila osobna neovisnost članova Monetarnog vijeća. Nadalje, kad je riječ o subjektima koji ne podliježu nadzornim ovlastima središnje banke Magyar Nemzeti Bank i nisu obuhvaćeni zakonima nabrojenima u članku 39. Zakona o MNB‑u, treba objasniti da članstva ili odnosi utvrđeni u prethodno navedenim odredbama Zakona o MNB‑u nisu dopušteni ako uzrokuju sukob interesa.

Nadalje, članak 153. stavak 4. Zakona o MNB‑u određuje da svi zaposlenici središnje banke Magyar Nemzeti Bank, uključujući članove Monetarnog vijeća, moraju obavijestiti središnju banku Magyar Nemzeti Bank o stjecanju financijskih instrumenata na koje se primjenjuje Zakon CXXXVIII iz 2007. o pružateljima investicijskih usluga i trgovcima robom te o propisima o njihovim uslugama, osim kad je riječ o državnim obveznicama i vrijednosnim papirima koje izdaju otvoreni javni investicijski fondovi. Ta se obavijest mora poslati u roku od tri radna dana od stjecanja instrumenata. Međutim, kako bi se izbjegao mogući sukob interesa, ta obveza obavještavanja treba obuhvatiti sve instrumente, uključujući državne obveznice i vrijednosne papire koje izdaju otvoreni javni investicijski fondovi.

Osim toga, članak 156. stavak 7. Zakona o MNB‑u, u vezi s člankom 152. stavkom 1., određuje pravila o sukobu interesa nakon prestanka radnog odnosa za članove Monetarnog vijeća. Taj članak određuje izuzeće od šestomjesečnog razdoblja mirovanja za članove Monetarnog vijeća u vezi s članstvom ili dioničarskim odnosom, radnim odnosom ili ugovornim odnosom povezanim sa zaposlenjem, odnosom izvršnog dužnosnika ili članstvom u nadzornom odboru svih subjekata koji podliježu nadzornim ovlastima središnje banke Magyar Nemzeti Bank i obuhvaćeni su zakonima nabrojenima u članku 39. Zakona o MNB‑u te u kojima mađarska država ili središnja banka Magyar Nemzeti Bank ima većinski udio.^[258] Određivanje takvog izuzeća može uzrokovati sukobe interesa za članove Monetarnog vijeća. Kako bi se zaštitila osobna neovisnost tih članova, izuzeće od ograničenja nakon prestanka radnog odnosa predviđeno člankom 156. stavkom 7. Zakona o MNB‑u treba ukinuti za subjekte koji podliježu nadzornim ovlastima središnje banke Magyar Nemzeti Bank i izmijeniti kako bi se objasnilo da takvo članstvo nije dopušteno ako uzrokuje sukob interesa u vezi s drugim subjektima obuhvaćenima člankom 156. stavkom 7. Zakona o MNB‑u.

Članak 157. Zakona o MNB‑u određuje pravila kojih se članovi Monetarnog vijeća moraju pridržavati kad podnose izjave o imovnom stanju. Guverner i zamjenici guvernera također se moraju pridržavati tih pravila, s obzirom na primjenu odredaba utvrđenih u Zakonu XXXVI iz 2012. o izjavama o imovnom stanju članova parlamenta i povezanim postupcima koje uređuje parlament. U skladu s člankom 90. stavkom 3 Zakona XXXVI iz 2012., koji se primjenjuje na članove Monetarnog vijeća na temelju članka 157. stavka 2. Zakona o MNB‑u, u slučaju neispunjenja obveze podnošenja izjave o imovnom stanju, članovima Monetarnog vijeća zabranjuje se obavljanje dužnosti, pa nemaju pravo na naknadu za razdoblje neispunjavanja obveze. Sankcija koju predviđa članak 90. stavak 3. Zakona XXXVI iz 2012. koji je na snazi dopušta privremeno razrješenje dužnosti članova Monetarnog vijeća zbog razloga koji nisu oni navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta. Odredbe članka 157. stavka 2. Zakona o MNB‑u treba prilagoditi tako da članovi Monetarnog vijeća ne smiju biti razriješeni zbog razloga koji nisu oni navedeni u članku 14. stavku 14.2. Statuta.^[259]

Financijska neovisnost

Članak 183. Zakona o MNB‑u, pročitan u vezi s člankom 176., odredio je da će 1. listopada 2013. svi zaposlenici HFSA‑a postati zaposlenici središnje banke Magyar Nemzeti Bank i da je središnja banka Magyar Nemzeti Bank dužna snositi financijske obveze nastale na temelju radnih odnosa koje su zaposlenici HSFA‑a premješteni u središnju banku Magyar Nemzeti Bank možda u prošlosti imali u HFSA‑u. Sama ta odredba, zajedno s planom masovnog otpuštanja određenim člankom 183. stavkom 10. Zakona o MNB‑u i ciljem da se ukinu položaji koji nisu nužni za izvršavanje dužnosti radi optimizacije upravljanja kadrovima, nije u skladu s financijskom neovisnosti središnje banke Magyar Nemzeti Bank i, još preciznije, s njezinom samostalnosti u vezi s pitanjima koja se odnose na zaposlenike. Ona je onemogućila središnju banku Magyar Nemzeti Bank da odlučuje o zapošljavanju i zadržavanju potrebnih i kvalificiranih zaposlenika u središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank. Vidi također sljedeći odjeljak, koji se odnosi na usklađenost sa zabranom monetarnog financiranja.^[260]

7.4.3. Monetarno financiranje i povlašteni pristup

Članak 36. Zakona o MNB‑u određuje da, ako nastanu okolnosti koje bi zbog poslovanja kreditne institucije ugrozile stabilnost financijskog sustava, središnja banka Magyar Nemzeti Bank može odobriti hitan kredit toj kreditnoj instituciji pod uvjetom da poštuje zabranu monetarnog financiranja iz članka 146. Zakona o MNB‑u. Međutim, bilo bi korisno odrediti da se takvi krediti odobravaju neovisno i prema punom diskrecijskom pravu središnje banke Magyar Nemzeti Bank, koja ta odobravanja može, ako je potrebno, uvjetovati odgovarajućim kolateralom, čime bi se uvela dodatna zaštita koja bi trebala svesti na najmanju moguću mjeru mogućnost gubitka za središnju banku Magyar Nemzeti Bank.

Članak 37. Zakona o MNB‑u određuje da, na zahtjev, središnja banka Magyar Nemzeti Bank može prema punom diskrecijskom pravu odobriti kredit Nacionalnom fondu za osiguranje depozita, uz poštovanje zabrane monetarnog financiranja iz članka 146. Zakona o MNB‑u, u hitnim i iznimnim slučajevima koji ugrožavaju stabilnost cijelog financijskog sustava i neometano dovršenje gotovinskih transakcija, s tim da dospijeće tog kredita ne smije biti duže od tri mjeseca. Zakon LXXXV iz 2015. proširio je opseg članka 37. kako bi omogućio odobravanje takvih hitnih i kratkoročnih kredita Mađarskom fondu za zaštitu ulagatelja pod istim uvjetima kao i Nacionalnom fondu za osiguranje depozita. Ta je odredba u skladu sa zabranom monetarnog financiranja. Kako je već objašnjeno u mišljenjima ESB‑a,^[261] možda bi bilo korisno odrediti da se takvi krediti odobravaju uz odgovarajući kolateral, čime bi se uvela dodatna zaštita koja bi trebala svesti na najmanju moguću mjeru mogućnost gubitka za središnju banku Magyar Nemzeti Bank.

HFSA je integriran u središnju banku Magyar Nemzeti Bank 1. listopada 2013. Na temelju članaka od 176. do 181. Zakona o MNB‑u, sva imovina HFSA‑a prenesena je u središnju banku Magyar Nemzeti Bank. Središnja banka Magyar Nemzeti Bank postala je i pravna sljednica svih obveza HFSA‑a, uključujući, inter alia, njegove ugovorne odnose, postupke javne nabave koji su u tijeku, postupke izvansudske pravne zaštite, upravne postupke povezane s porezima i sve ostale vrste pravnih postupaka (uključujući upravnopravne postupke koji su u tijeku)^[262]. Zbog toga svaku obvezu plaćanja nastalu na temelju pravnog odnosa ili zahtjeva za plaćanje naknade nakon presude mađarskog suda o dodjeli naknade pojedincu ili subjektu kojom se osporava prethodna odluka HFSA‑a treba snositi središnja banka Magyar Nemzeti Bank.

Iako članak 177. stavak 6. Zakona o MNB‑u predviđa da država plaća naknadu središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank za sve troškove uzrokovane spomenutim obvezama koji bi premašili vrijednost imovine preuzete od HFSA‑a, Zakon o MNB‑u posebno ne propisuje postupak i rokove koji se primjenjuju na financiranje koje obavlja država i nadoknadu troškova središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank. To se može smatrati jedino planom ex post financiranja. Odredbe koje se primjenjuju na prijenos obveza HFSA‑a na središnju banku Magyar Nemzeti Bank nisu bile popraćene mjerama koje bi u cijelosti oslobodile središnju banku Magyar Nemzeti Bank svih financijskih obveza uzrokovanih aktivnostima i ugovornim odnosima HFSA‑a nastalih prije prijenosa zadaća, a odredbe Zakona o MNB‑u uvele su vremenski razmak između nastanka troškova i nadoknade mađarske države tih troškova središnjoj banci Magyar Nemzeti Bank, ako troškovi središnje banke Magyar Nemzeti Bank premašuju vrijednost imovine preuzete od HFSA‑a. Kako je navedeno u prethodnim izvješćima o konvergenciji, takav bi scenarij bio povreda zabrane monetarnog financiranja određene u članku 123. Ugovora i načela financijske neovisnosti iz članka 130. Stoga središnja banka Magyar Nemzeti Bank mora biti oslobođena svih financijskih obveza uzrokovanih prethodnim aktivnostima ili pravnim odnosima HFSA‑a.

Članak 183. Zakona o MNB‑u, pročitan u vezi s člankom 176. Zakona o MNB‑u određuje da središnja banka Magyar Nemzeti Bank snosi financijske obveze nastale na temelju radnih odnosa koje su zaposlenici HFSA‑a premješteni u središnju banku Magyar Nemzeti Bank možda u prošlosti imali u HFSA‑u. Radi usklađenosti s člankom 123. Ugovora, središnju banku Magyar Nemzeti Bank treba osloboditi svih obveza uzrokovanih radnim odnosima između novih zaposlenika središnje banke Magyar Nemzeti Bank i HFSA‑a, s obzirom na plan masovnog otpuštanja određen člankom 183. stavkom 10. Zakona o MNB‑u^[263].

7.4.4. Jedinstveno pisanje naziva valute euro

U nekoliko mađarskih pravnih akata^[264] naziv jedinstvene valute napisan je na način („euró”), koji nije u skladu s pravom EU‑a. U skladu s Ugovorima zahtijeva se da se riječ „euro” piše na jedinstven način u prvom padežu jednine u svim pravnim propisima EU‑a i nacionalnim pravnim propisima, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama. Stoga te mađarske pravne akte treba na odgovarajući način izmijeniti.^[265]

ESB očekuje da se ispravno pisanje riječi „euro” primijeni u mađarskim pravnim aktima i u zakonu o prelasku na euro. Mađarska će biti usklađena s Ugovorima tek kad u svim nacionalnim pravnim aktima riječ „euro” bude napisana ispravno.

7.4.5. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Kad je riječ o pravnoj integraciji središnje banke Magyar Nemzeti Bank u Eurosustav, Zakon o MNB‑u treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Ciljevi ekonomske politike

Članak 3. stavak 2. Zakona o MNB‑u određuje da središnja banka Magyar Nemzeti Bank podupire, ne dovodeći u pitanje glavni cilj stabilnosti cijena, održavanje stabilnosti sustava za financijsko posredovanje, poboljšanje njegove otpornosti, njegov održiv doprinos gospodarskom rastu te opće ekonomske politike vlade i politiku povezanu s okolišnom održivosti. Ta odredba nije u skladu s člankom 127. stavkom 1. Ugovora i člankom 2. Statuta jer ne odražava sekundarni cilj davanja potpore općim ekonomskim politikama u EU‑u.

Zadaće

Monetarna politika

Članak 41. mađarskog Temeljnog zakona, članak 1. stavak 2., članci 4. i 9., članci od 16. do 22. te članci 159. i 171. Zakona o MNB‑u koji utvrđuju ovlasti središnje banke Magyar Nemzeti Bank na području monetarne politike i instrumenata za njezinu provedbu ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Prikupljanje statističkih podataka

Iako članak 4. stavak 7. Zakona o MNB‑u upućuje na obvezu središnje banke Magyar Nemzeti Bank da prenosi određene statističke podatke ESB‑u u skladu s člankom 5. Statuta, članak 1. stavak 2., članak 30. i članak 171. stavak 1. Zakona o MNB‑u koji utvrđuju ovlasti središnje banke Magyar Nemzeti Bank u vezi s prikupljanjem statističkih podataka ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Članak 1. stavak 2., članak 4. stavci 3., 4. i 12., članak 9. i članak 159. stavak 2. Zakona o MNB‑u koji određuju ovlasti središnje banke Magyar Nemzeti Bank na području upravljanja deviznim pričuvama ne prepoznaju ovlasti ESB‑u na tom području.

Platni sustavi

Članak 1. stavak 2., članak 4. stavci 5. i 12., članci 27. i 28. te članak 171. stavci 2. i 3. Zakona o MNB‑u koji utvrđuju ovlasti središnje banke Magyar Nemzeti Bank koje se odnose na promicanje neometanog funkcioniranja platnih sustava ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak K mađarskog Temeljnog zakona, članak 1. stavak 2., članak 4. stavci 2. i 12., članak 9., članci od 23. do 26. i članak 171. stavak 1. Zakona o MNB‑u koji utvrđuju isključivo pravo središnje banke Magyar Nemzeti Bank da izdaje novčanice i kovanice ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Članak 144. Zakona o MNB‑u, koji određuje obvezno savjetovanje s predsjednikom Državnog ureda za reviziju prije imenovanja revizora središnje banke Magyar Nemzeti Bank ili predlaganja njegovog razrješenja, članak 6. stavak 1. Zakona o MNB‑u, koji predviđa ovlasti dioničara za imenovanje ili razrješenje revizora, i članak 15. Zakona o MNB‑u ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a iz članka 27. stavka 27.1. Statuta.

Financijsko izvješćivanje

Članak 12. stavak 4. točka (b) Zakona o MNB‑u i Zakon C iz 2000.,^[266] u vezi s Odlukom Vlade 221/2000 (XII.19),^[267] ne odražavaju obvezu usklađenosti središnje banke Magyar Nemzeti Bank s režimom Eurosustava za financijsko izvješćivanje o poslovanju nacionalnih središnjih banaka, u skladu s člankom 26. Statuta.

Tečajna politika

Članak 1. stavak 2., članak 4. stavci 4. i 12., članci 9., 22. i 147. Zakona o MNB‑u određuju ovlasti vlade odnosno središnje banke Magyar Nemzeti Bank na području tečajne politike. Te odredbe ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Međunarodna suradnja

Članak 1. stavak 2. i članak 135. stavak 5. Zakona o MNB‑u, koji određuju da, nakon što to odobri vlada, središnja banka Magyar Nemzeti Bank može obavljati zadaće u međunarodnim financijskim organizacijama, osim ako nije drugačije određeno nekim zakonodavnim aktom, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a kad je riječ o pitanjima iz članka 6. Statuta.

Razno

Članci 75. i 76. Zakona o MNB‑u ne prepoznaju ovlasti ESB‑a za izricanje sankcija.

Glede članka 132. Zakona o MNB‑u, koji ovlašćuje središnju banku Magyar Nemzeti Bank da se od nje zatraži savjet o prijedlozima propisa povezanih s njezinim zadaćama, napominje se da savjetovanje sa središnjom bankom Magyar Nemzeti Bank ne uklanja potrebu za savjetovanjem s ESB‑om u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora.

Kako je navedeno u odjeljku 7.4.2., članak 9. stavak 7. Zakona o MNB‑u zahtijeva da članovi Monetarnog vijeća polože prisegu u skladu s tekstom određenim u članku 1. Zakona XXVII iz 2008. Članak 9. stavak 7. Zakona o MNB‑u treba prilagoditi da bude u skladu s člankom 14. stavkom 14.3. Statuta.^[268]

7.4.6. Zaključci

Mađarski Temeljni zakon, Zakon o MNB‑u i Zakon XXVII iz 2008. ne ispunjavaju sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Ostali mađarski pravni akti nisu u skladu sa zahtjevima za jedinstveno pisanje naziva valute euro. Mađarska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

7.5. Poljska

7.5.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Narodowy Bank Polski i njezino poslovanje:

• poljski Ustav,^[269]
• Zakon o središnjoj banci Narodowy Bank Polski (dalje u tekstu: „Zakon o NBP‑u”),^[270]
• Zakon o Fondu za bankovna jamstva, sustavu osiguranja depozita i obveznom restrukturiranju (dalje u tekstu: „Zakon o Fondu”),^[271]
• Zakon o bankarstvu (dalje u tekstu: „Zakon o bankarstvu”),^[272]
• Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru te o nadzoru tih sustava.^[273]

Nisu doneseni važniji novi propisi u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020, te se stoga ti komentari uglavnom ponavljaju u ovogodišnjoj ocjeni. Zakon o NBP‑u nekoliko je puta izmijenjen od posljednjeg Izvješća o konvergenciji. Zbog tih promjena nije bilo potrebe za dodatnim točkama u sadašnjoj ocjeni jer one ne utječu na pitanja koja ona obuhvaća. Međutim, otkrivena je dodatna neusklađenost postojećih propisa o kojoj se govori u odjeljku 7.5.4.

7.5.2. Neovisnost NSB‑a

Glede neovisnosti središnje banke Narodowy Bank Polski, poljski Ustav, Zakon o NBP‑u i Zakon o Državnom sudu^[274] treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna neovisnost

Zakon o NBP‑u ne zabranjuje središnjoj banci Narodowy Bank Polski i članovima njezinih tijela nadležnih za odlučivanje da traže ili primaju naputke izvana; ne zabranjuje izričito ni vladi da nastoji utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Narodowy Bank Polski u situacijama kad bi to moglo utjecati na ispunjavanje zadaća povezanih s ESSB‑om središnje banke Narodowy Bank Polski. U tom smislu Zakon o NBP‑u treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta. Unatoč tome što je poljski Ustavni sud potvrdio^[275] da se, iako poljski Ustav izričito ne određuje načelo neovisnosti središnje banke Narodowy Bank Polski, to načelo može implicitno izvesti iz odredaba Ustava koje se odnose na središnju banku Narodowy Bank Polski. Pravna sigurnost ipak bi bila veća kad bi se u budućoj izmjeni u poljskom Ustavu navela izričita odredba za to načelo.

Članak 11. stavak 3. Zakona o NBP‑u, koji određuje da predsjednik središnje banke Narodowy Bank Polski zastupa interese Poljske u međunarodnim bankovnim institucijama i, osim ako Vijeće ministara ne odluči drugačije, u međunarodnim financijskim institucijama, treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

Članak 23. stavak 1. točku (2) Zakona o NBP‑u, koji obvezuje predsjednika središnje banke Narodowy Bank Polski da prosljeđuje nacrt smjernica monetarne politike Vijeću ministara i ministru financija, treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

Vrhovni ured za reviziju (NIK), ustavno tijelo, ima široke ovlasti u skladu s člankom 203. stavkom 1. poljskog Ustava za kontrolu aktivnosti, među ostalim, svih javnih upravnih tijela i središnje banke Narodowy Bank Polski, u smislu njihove zakonitosti, gospodarske razboritosti, učinkovitosti i revnosti. Opseg NIK‑ove kontrole treba biti jasno definiran, ne smije dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora središnje banke Narodowy Bank Polski,^[276] treba biti u skladu sa zabranom davanja uputa NSB‑u i njegovim tijelima nadležnima za odlučivanje i ne smije zadirati u zadaće NSB‑a povezane s ESSB‑om. Preciznije rečeno, treba osigurati da pri reviziji središnje banke Narodowy Bank Polski, NIK ne proširuje primjenu „kriterija učinkovitosti” na ocjenu aktivnosti središnje banke Narodowy Bank Polski povezanih s njezinim glavnim ciljem stabilnosti cijena.^[277] Članak 203. stavak 1. Ustava treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

Osobna neovisnost

Članak 9. stavak 5. Zakona o NBP‑u regulira razrješenje predsjednika središnje banke Narodowy Bank Polski koje provodi Sejm (donji dom parlamenta), ako su on ili ona:

• spriječeni ispunjavati svoje dužnosti zbog duže bolesti
• osuđeni za kazneno djelo na temelju pravomoćne sudske presude
• podnijeli neistinitu prijavu u smislu objavljivanja potvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom^[278]
• ako podliježu zabrani zauzimanja izvršnih položaja ili obnašanja posebno odgovornih funkcija u državnim tijelima koju je izdao Državni sud.^[279]

Nadalje, u skladu s člankom 25. stavkom 3. u vezi s člankom 3. i člankom 1. stavkom 1. točkom (3) Zakona o Državnom sudu, predsjednik središnje banke Narodowy Bank Polski može biti razriješen dužnosti i zbog povrede Ustava ili zakona.^[280]

Spomenuti razlozi nadopunjuju dva razloga za razrješenje predviđena člankom 14. stavkom 14.2. Statuta. Stoga članak 9. stavak 5. Zakona o NBP‑u i odgovarajuće odredbe Zakona o Državnom sudu treba prilagoditi kako bi bili u skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta.

Kad je riječ o stabilnosti radnog mjesta i razlozima za razrješenje ostalih članova tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Narodowy Bank Polski uključenih u obavljanje zadaća povezanih s ESSB‑om (tj. članova Upravnog odbora, a osobito prvog zamjenika predsjednika, i članova Vijeća za monetarnu politiku), članak 13. stavak 5. i članak 17. stavak 2.b, druga rečenica, Zakona o NBP‑u predviđaju sljedeće razloge za razrješenje:

• bolest zbog koje su trajno spriječeni da obavljaju svoje dužnosti,
• osuda za kazneno djelo na temelju pravomoćne sudske presude,
• podnošenje neistinite izjave o lustraciji, što je potvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom,^[281]
• neprekinuto članstvo u političkoj stranci ili sindikatu.

Spomenuti razlozi nadopunjuju dva razloga za razrješenje predviđena člankom 14. stavkom 14.2. Statuta. Članak 13. stavak 5. Zakona o NBP‑u stoga treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta. Članak 14. stavak 3. Zakona o NBP‑u, koji potvrđuje mogućnost razrješenja člana Vijeća za monetarnu politiku središnje banke Narodowy Bank Polski zbog osude za kazneno djelo, također treba prilagoditi kako bi bio u skladu s člankom 14. stavkom 14.2. Statuta.

Predsjednik središnje banke Narodowy Bank Polski obnaša dvostruku funkciju kao član tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Narodowy Bank Polski i odgovarajućih tijela nadležnih za odlučivanje ESB‑a. Članak 9. stavak 3. Zakona o NBP‑u, koji navodi tekst prisege koju polaže predsjednik središnje banke Narodowy Bank Polski, treba prilagoditi kako bi odražavao status, obveze i dužnosti predsjednika središnje banke Narodowy Bank Polski kao člana odgovarajućih tijela nadležnih za odlučivanje ESB‑a.

Zakon o NBP‑u ne utječe na pravo nacionalnih sudova da preispitaju odluku o razrješenju bilo kojeg člana tijela nadležnih za odlučivanje nacionalne središnje banke koji sudjeluje u obavljanju zadaća povezanih s ESSB‑om. Iako je to pravo možda ostvarivo prema općem poljskom pravu, izričitim određenjem prava preispitivanja povećala bi se pravna sigurnost.

Financijska neovisnost

U ožujku 2019. stupili su na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zabranama povezanima s obavljanjem poslovnih aktivnosti javnih dužnosnika i Zakon o NBP‑u.^[282] U skladu s člankom 66. stavkom 3. izmijenjenog Zakona o NBP‑u, gornji limit za plaće (gornja granica plaća) za sve zaposlenike (osim članova Upravnog odbora središnje banke Narodowy Bank Polski) određen je u iznosu od 60 % plaće predsjednika središnje banke Narodowy Bank Polski (predsjednikova plaća određena je na temelju drugih odredaba koje nisu izmijenjene). Međutim, izmjene uključene u zakonodavni prijedlog koje dovode do smanjenja naknada primitaka nisu u skladu s načelom financijske neovisnosti ako se time utječe na mogućnost određene nacionalne središnje banke da zapošljava i zadrži zaposlenike kako bi mogla neovisno obavljati zadaće koje su joj dodijeljene Ugovorom i Statutom. Svako doneseno zakonodavno rješenje treba predvidjeti mehanizam za suradnju sa središnjom bankom Narodowy Bank Polski, kako bi se utvrdilo smatra li ona potrebnim da se utvrdi iznimka za gornju granicu primitaka. O toj iznimci treba odlučiti u uskoj i djelotvornoj suradnji sa središnjom bankom Narodowy Bank Polski, vodeći računa o njezinim stajalištima, kako bi se osiguralo da bude trajno sposobna neovisno obavljati svoje zadaće.^[283] Budući da ta uska i djelotvorna suradnja sa središnjom bankom Narodowy Bank Polski nije predviđena u sadašnjem zakonodavnom okviru kad je riječ o gornjoj granici plaća, zakonodavstvo ne udovoljava zahtjevima članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta.

7.5.3. Povjerljivost

Članak 23. stavak 7. Zakona o NBP‑u određuje slučajeve u kojima podatci prikupljeni od pojedinačnih financijskih institucija, kao i statistička istraživanja, studije i procjene koje omogućuju utvrđivanje pojedinačnih subjekata, podliježu objavi središnje banke Narodowy Bank Polski vanjskim stranama. Jedan je od takvih primjera objava „neodređenim primateljima”, u skladu s „posebnim primjenjivim odredbama”.^[284] Takva objava može utjecati na podatke koji su zaštićeni prema režimu zaštite podataka ESSB‑a, pa stoga Zakon o NBP‑u treba prilagoditi kako bi bio potpuno u skladu s člankom 37. Statuta.^[285]

Osim toga, budući da NIK ima široke ovlasti u skladu s člankom 203. stavkom 1. poljskog Ustava za kontrolu aktivnosti središnje banke Narodowy Bank Polski, kako je navedeno u poglavlju 7.5.2.1., NIK ima i širok pristup povjerljivim informacijama i dokumentima središnje banke Narodowy Bank Polski. Međutim, u skladu s člankom 37. Statuta u vezi s člankom 130. Ugovora, NIK‑ov pristup povjerljivim informacijama i dokumentima središnje banke Narodowy Bank Polski mora biti ograničen na one nužne za obavljanje zakonskih zadaća NIK‑a. Taj pristup ne smije dovoditi u pitanje ni neovisnost ESSB‑a ni njegov režim zaštite podataka, kojemu podliježu članovi tijela nadležnih za odlučivanje i zaposlenici nacionalnih središnjih banaka. Osim toga, odgovarajuće poljsko zakonodavstvo treba prilagoditi kako bi pripisivalo da je NIK dužan štititi povjerljivost informacija i dokumenata koje objavi središnja banka Narodowy Bank Polski u onoj mjeri u kojoj to čini središnja banka Narodowy Bank Polski.

7.5.4. Monetarno financiranje i povlašteni pristup

Članak 42. stavak 1. u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (5) Zakona o NBP‑u predviđa ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski za odobravanje kredita za refinanciranje bankama koje zadovoljavaju određene uvjete.^[286] Osim toga, članak 42. stavak 3. Zakona o NBP‑u omogućuje središnjoj banci Narodowy Bank Polski da odobri kredit za refinanciranje u svrhu provedbe plana oporavka banke, koji se počinje provoditi ako banka prekrši, ili je vjerojatno da će prekršiti, određene zahtjeve koji se odnose, među ostalim, na regulatorni kapital i koeficijent likvidnosti.^[287] Odobravanje kredita za refinanciranje u svim slučajevima podliježe općim pravilima Zakona o bankarstvu, uz promjene koje proizlaze iz Zakona o NBP‑u.^[288] Zaštite trenutačno sadržane u tim pravilima kojima se osigurava pravovremena otplata kredita ne isključuju u potpunosti tumačenje koje bi omogućilo odobrenje kredita za refinanciranje banci koja nakon postupka oporavka postane insolventna.^[289] Potrebne su eksplicitnije zaštite u odnosu na sve financijske institucije koje primaju likvidnosnu potporu od središnje banke Narodowy Bank Polski kako bi se izbjegla neusklađenost sa zabranom monetarnog financiranja iz članka 123. Ugovora.^[290] Zakon o NBP‑u treba prilagoditi kako bi se pokazalo da je ta likvidnosna potpora samo privremena i da se ne smije odobravati insolventnim financijskim institucijama.

Članak 42. Zakona o NBP‑u u vezi s člancima 270. i 306. Zakona o Fondu predviđa ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski za odobravanje, prema vlastitom nahođenju, kratkoročnih kredita Fondu za bankovna jamstva (dalje u tekstu: „Fond”) radi financiranja njegove funkcije osiguranja depozita, ako bude ugrožena financijska stabilnost i imajući na umu njegove hitne potrebe. S obzirom na sadašnja obilježja Fonda, odredbe utvrđene u Zakonu o NBP‑u i Zakonu o Fondu koje se odnose na mogućnost da NBP odobrava kredite Fondu nisu u skladu sa zabranom monetarnog financiranja i treba ih na odgovarajući način izmijeniti. Fond se smatra „javnopravnim tijelom” u smislu članka 123. stavka 1. Ugovora. Preciznije rečeno, Fond ima sva sljedeća obilježja: (a) osnovan je radi zadovoljavanja potreba od općeg interesa – posebno zadaća povezanih s financijskom stabilnosti, upravljanjem sustavom osiguranja depozita i sanacijom, (b) ima pravnu osobnost i (c) usko je povezan sa subjektima javnog sektora iz članka 123. stavka 1. Ugovora, s obzirom na to da većinu članova Vijeća Fonda, koje djeluje u svojstvu upravnog odbora Fonda, imenuju ministar nadležan za financijske institucije i predsjedatelj financijskog nadzornog tijela.^[291] Nadalje, Fond je uključen u katalog subjekata koji su dio javnog sektora u svrhe Zakona od 27. kolovoza 2009. o javnim financijama.^[292]

Članak 220. stavak 2. poljskog Ustava određuje da „proračun ne smije omogućivati pokrivanje proračunskog manjka ugovaranjem kreditnih obveza prema središnjoj banci države”. Iako ta odredba zabranjuje državi da financira svoj proračunski manjak preko središnje banke Narodowy Bank Polski, prema shvaćanju ESB‑a time se ne provodi članak 123. Ugovora koji zabranjuje monetarno financiranje, pa njezin cilj i funkcija stoga nisu jednaki onima spomenute zabrane iz Ugovora. Članak 123. Ugovora, dopunjen Uredbom Vijeća (EZ) br. 3603/93, izravno se primjenjuje, pa ga u pravilu nije potrebno prenijeti u nacionalno zakonodavstvo.

7.5.5. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Glede pravne integracije središnje banke Narodowy Bank Polski u Eurosustav, poljski Ustav i Zakon o NBP‑u treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Ciljevi ekonomske politike

Članak 3. stavak 1. Zakona o NBP‑u određuje da je glavni cilj središnje banke Narodowy Bank Polski da održava stabilnost cijena, dajući pritom potporu ekonomskim politikama vlade, u onoj mjeri u kojoj to ne ograničuje ostvarenje njezina glavnog cilja. Ta odredba nije u skladu s člankom 127. stavkom 1. Ugovora i člankom 2. Statuta jer ne odražava sekundarni cilj ESSB‑a, davanje potpore općim ekonomskim politikama Unije.

Zadaće

Monetarna politika

Članak 227. stavci 1. i 6. Ustava, članak 3. stavak 2. točka (5), članak 12., članak 23. te članci od 38. do 50.a i članak 53. Zakona o NBP‑u, koji određuju ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski u vezi s monetarnom politikom, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Prikupljanje statističkih podataka

Članak 3. stavak 2. točka (7) i članak 23. Zakona o NBP‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski u vezi s prikupljanjem statističkih podataka, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Članak 3. stavak 2. točka (2) i članak 52. Zakona o NBP‑u, koji određuju ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski na području upravljanja deviznim sredstvima, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Platni sustavi

Članak 3. stavak 2. točka (1) Zakona o NBP‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski za organiziranje novčanih namira, ne prepoznaje ovlasti ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak 227. stavak 1. Ustava i članak 4. te članci od 31. do 37. Zakona o NBP‑u, koji predviđaju isključive ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski za izdavanje i povlačenje iz optjecaja novčanica i kovanica koje imaju status zakonskog sredstva plaćanja, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Članak 69. stavak 1. Zakona o NBP‑u, koji predviđa reviziju središnje banke Narodowy Bank Polski, ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a iz članka 27. stavka 27.1. Statuta. NIK‑ove ovlasti za kontrolu aktivnosti središnje banke Narodowy Bank Polski trebaju biti jasno definirane zakonodavstvom i ne smiju dovoditi u pitanje aktivnosti neovisnih vanjskih revizora središnje banke Narodowy Bank Polski, kako je određeno u članku 27. stavku 27.1. Statuta.

Tečajna politika

Članak 3. stavak 2. točka (3), članak 17. stavak 4. točka (2) i članak 24. Zakona o NBP‑u, koji određuju ovlasti središnje banke Narodowy Bank Polski za provedbu tečajne politike određene u dogovoru s Vijećem ministara, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Međunarodna suradnja

Članak 5. stavak 1. i članak 11. stavak 3. Zakona o NBP‑u, koji predviđaju pravo središnje banke Narodowy Bank Polski da sudjeluje u međunarodnim financijskim i bankovnim institucijama, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Razno

Članak 9. stavak 3. Zakona o NBP‑u, koji navodi tekst prisege koju polaže predsjednik središnje banke Narodowy Bank Polski, treba prilagoditi kako bi bio usklađen s člankom 14. stavkom 14.3. Statuta.

Glede članka 21. stavka 4. Zakona o NBP‑u, koji predviđa prava središnje banke Narodowy Bank Polski da iznese svoje mišljenje o prijedlozima propisa koji se odnose na aktivnost banaka i važni su za bankovni sustav, napominje se da savjetovanje sa središnjom bankom Narodowy Bank Polski ne uklanja potrebu za savjetovanjem s ESB‑om u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora.

7.5.6. Zaključci

Poljski Ustav, Zakon o NBP‑u i Zakon o Državnom sudu ne ispunjavaju sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, povjerljivost, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Poljska je država članica s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.^[293]

7.6. Rumunjska

7.6.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Banca Naţională a României i njezino poslovanje:

• Zakon br. 312/2004 o statutu središnje banke Banca Naţională a României (dalje u tekstu: „Zakon o BNR‑u”).^[294]

Nije bilo promjena u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020. te se stoga ti komentari ponavljaju u ovogodišnjoj ocjeni.

7.6.2. Neovisnost NSB‑a

Glede neovisnosti središnje banke Banca Naţională a României, Zakon o BNR‑u i ostalo zakonodavstvo treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna neovisnost

Članak 3. stavak 1. Zakona o BNR‑u određuje da, kada obavljaju svoje zadaće, središnja banka Banca Naţională a României i članovi njezinih tijela nadležnih za odlučivanje ne smiju tražiti ni primati naputke od tijela javne vlasti ili bilo koje druge institucije ili tijela. Prema shvaćanju ESB‑a ta odredba obuhvaća i nacionalne i strane institucije u skladu s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta. Radi pravne sigurnosti sljedeća izmjena Zakona o BNR‑u treba tu odredbu u potpunosti uskladiti s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

Nadalje, članak 3. Zakona o BNR‑u ne zabranjuje izričito vladi da nastoji utjecati na članove tijela nadležnih za odlučivanje središnje banke Banca Naţională a României u situacijama kad bi to moglo utjecati na ispunjavanje zadaća povezanih s ESSB‑om središnje banke Banca Naţională a României. S obzirom na to Zakon o BNR‑u treba prilagoditi kako bi bio u potpunosti usklađen s člankom 130. Ugovora i člankom 7. Statuta.

Osobna neovisnost

Članak 33. stavak 9. Zakona o BNR‑u određuje da se može podnijeti žalba Visokom kasacijskom sudu protiv odluke o opozivu s dužnosti člana Odbora središnje banke Banca Naţională a României u roku od 15 dana od njezine objave u Monitorul Oficial al României. Zakon o BNR‑u ne utječe na nadležnost Suda Europske unije da odlučuje u predmetima koji se odnose na razrješenje guvernera. Prema shvaćanju ESB‑a, članak 14. stavak 14.2. Statuta primjenjuje se unatoč tome.

Članak 33. stavak 7. Zakona o BNR‑u određuje da nijedan član Odbora središnje banke Banca Naţională a României ne smije biti opozvan s dužnosti na temelju razloga ili prema postupku koji nisu predviđeni u članku 33. stavku 6. Zakona o BNR‑u. Članak 33. stavak 6. Zakona o BNR‑u sadrži razloge za razrješenje koji su u skladu s onima određenima člankom 14. stavkom 14.2. Statuta. Zakon 161/2003 o određenim mjerama za transparentnost u obavljanju javnih poslova, javnih dužnosti i u poslovnim odnosima te za sprječavanje i sankcioniranje korupcije,^[295] i Zakon 176/2010 o integritetu u obavljanju javnih dužnosti i javnih poslova^[296] definiraju sukobe interesa i neusklađenosti primjenjive na guvernera i ostale članove Odbora središnje banke Banca Naţională a României te zahtijevaju od njih da se očituju o svojim udjelima i imovnom stanju. Prema shvaćanju ESB‑a, sankcije predviđene u tim zakonima za povredu tih obveza i mehanizmi za automatsko podnošenje ostavke u slučaju neusklađenosti^[297] ne čine nove razloge za razrješenje guvernera ili ostalih članova Odbora središnje banke Banca Naţională a României povrh onih iz članka 33. Zakona o BNR‑u. Radi pravne sigurnosti i u skladu s člankom 33. Zakona o BNR‑u bilo bi korisno u spomenutim zakonima navesti s tim povezano objašnjenje.

Financijska neovisnost

Članak 43. Zakona o BNR‑u određuje da središnja banka Banca Naţională a României svakog mjeseca mora prenijeti u državni proračun udio od 80 % neto prihoda preostalih nakon što se oduzmu rashodi koji se odnose na određenu financijsku godinu, uključujući rezerviranja za kreditni rizik i sve gubitke koji se odnose na prethodne financijske godine koji su ostali nepokriveni. Kako je navedeno u poglavlju 7.6.4., taj aranžman u određenim okolnostima može postati unutargodišnji kredit, što bi moglo narušiti financijsku neovisnost središnje banke Banca Naţională a României.

Država članica ne smije svoju nacionalnu središnju banku dovesti u poziciju da nema dostatna financijska sredstva za obavljanje svojih zadaća povezanih s ESSB‑om ili Eurosustavom te vlastitih zadaća, kao što su financiranje svog upravljanja i poslovanja.

Članak 43. stavak 3. Zakona o BNR‑u određuje i da središnja banka Banca Naţională a României određuje rezerviranja za kreditni rizik u skladu sa svojim pravilima, nakon konzultacija s Ministarstvom javnih financija. ESB napominje da nacionalne središnje banke moraju imati slobodu neovisnog stvaranja financijskih rezervacija u svrhu zaštite stvarne vrijednosti svoga kapitala i imovine.

Članak 43. Zakona o BNR‑u stoga treba prilagoditi, uzimajući u obzir i pitanja naglašena u poglavlju 7.6.4., kako bi se osiguralo da takvi aranžmani ne naruše sposobnost središnje banke Banca Naţională a României da neovisno obavlja svoje zadaće.

U skladu s člancima 21. i 23. Zakona 94/1992 o organizaciji i funkcioniranju Revizorskog suda,^[298] Revizorski sud ovlašten je za kontrolu uspostave financijskih resursa javnog sektora, upravljanja tim resursima i njihovog korištenja, uključujući financijske resurse središnje banke Banc Naţională a României, te za reviziju upravljanja sredstvima središnje banke Banca Naţională a României. Opseg revizije Revizorskog suda dodatno je definiran u članku 47. stavku 2. Zakona o BNR‑u, koji određuje da poslovne operacije središnje banke Banca Naţională a României, prikazane u proračunu prihoda i rashoda te godišnjim financijskim izvještajima, podliježu reviziji Revizorskog suda. Budući da se odredbe Zakona 94/1992 o organizaciji i funkcioniranju Revizorskog suda izričito primjenjuju na središnju banku Banca Naţională a României, radi pravne sigurnosti u rumunjskom zakonodavstvu treba objasniti da je opseg revizije Revizorskog suda predviđen člankom 47. stavkom 2. Zakona o BNR‑u, pa je zato ograničen na poslovne operacije središnje banke Banca Naţională a României.^[299]

7.6.3. Povjerljivost

U skladu s člankom 52. stavkom 2. Zakona o BNR‑u, guverner može učiniti dostupnim povjerljive informacije na temelju četiri navedena razloga. U skladu s člankom 37. Statuta profesionalna tajna jest pitanje koje se odnosi na cijeli ESSB. Stoga ESB pretpostavlja da to otkrivanje informacija ne dovodi u pitanje obveze čuvanja povjerljivosti u odnosu na ESB i ESSB.

7.6.4. Monetarno financiranje i povlašteni pristup

Članak 6. stavak 1. i članak 29. stavak 1. Zakona o BNR‑u izričito zabranjuju središnjoj banci Banca Naţională a României kupnju dužničkih instrumenata na primarnom tržištu, koje su izdali država, središnja i lokalna tijela javne vlasti, samostalna poduzeća za pružanje javnih usluga, nacionalna društva, nacionalna poduzeća i ostala poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Ta je zabrana člankom 6. stavkom 2. proširena na druga javnopravna tijela i javna poduzeća u državama članicama. Nadalje, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Zakona o BNR‑u, središnjoj banci Banca Naţională a României zabranjeno je odobravanje prekoračenja po računu ili drugih vrsta kredita državi, središnjim i lokalnim tijelima javne vlasti, autonomnim poduzećima za pružanje javnih usluga, nacionalnim društvima, nacionalnim poduzećima i ostalim poduzećima u većinskom državnom vlasništvu. Članak 7. stavak 4. proširuje tu zabranu na druga javnopravna tijela i javna poduzeća u državama članicama. Opseg subjekata javnog sektora na koje se te odredbe odnose treba proširiti kako bi bio usklađen s člankom 123. Ugovora i u potpunosti ga odražavao te kako bi bio usklađen s definicijama iz Uredbe (EZ) br. 3603/93.

U skladu s člankom 7. stavkom 3. Zakona o BNR‑u, kreditne institucije u većinskom državnom vlasništvu izuzete su od zabrane odobravanja prekoračenja po računu i drugih vrsta kredita iz članka 7. stavka 2. i koriste se kreditima koje odobrava središnja banka Banca Naţională a României kao i ostale kreditne institucije koje udovoljavaju propisima središnje banke Banca Naţională a României. Tekst članka 7. stavka 3. Zakona o BNR‑u treba uskladiti s tekstom članka 123. stavka 2. Ugovora, koji izuzima kreditne institucije u javnom vlasništvu jedino „u kontekstu ponude pričuva središnjih banaka”.

Članak 26. Zakona BNR‑u određuje da radi obavljanja zadaća povezanih s osiguranjem financijske stabilnosti, iznimno i samo od slučaja do slučaja, središnja banka Banca Naţională a României može odobravati kreditnim institucijama kredite koji nisu osigurani ili su osigurani imovinom koja nije imovina prihvatljiva kao kolateral za monetarne ili devizne operacije središnje banke Banca Naţională a României. Članak 26. ne sadržava dostatne zaštite koje sprječavaju mogućnost da se tim kreditiranjem povrijedi zabrana monetarnog financiranja iz članka 123. Ugovora, posebno s obzirom na rizik da bi to kreditiranje moglo rezultirati pružanjem potpore solventnosti kreditnoj instituciji u financijskim poteškoćama, pa ga treba na odgovarajući način prilagoditi.

Članak 43. Zakona o BNR‑u određuje da središnja banka Banca Naţională a României mora prenijeti u državni proračun udio od 80 % neto prihoda preostalih nakon što se oduzmu rashodi koji se odnose na određenu financijsku godinu, uključujući rezerviranja za kreditni rizik i sve gubitke koji se odnose na prethodne financijske godine koji su ostali nepokriveni. Tih 80 % neto prihoda prenosi se jednom mjesečno prije 25. dana sljedećeg mjeseca, na temelju posebne izjave. Prilagodbe koje se odnose na financijsku godinu provode se do roka za podnošenje godišnje bilance, na temelju posebne izjave o ispravku. Ta je odredba sastavljena tako da ne isključuje mogućnost unutargodišnje raspodjele očekivane dobiti u okolnostima kad središnja banka Banca Naţională a României akumulira dobit u prvoj polovini godine, ali pretrpi uzastopne gubitke u drugoj polovini godine. Iako je država obvezna provesti prilagodbe nakon zatvaranja financijske godine, pa bi prema tome morala vratiti sve prekomjerne raspodjele središnjoj banci Banca Naţională a României, to bi se dogodilo tek nakon roka za podnošenje godišnje bilance, pa se stoga može smatrati unutargodišnjim kreditom državi. Članak 43. treba prilagoditi kako bi osigurao da takav unutargodišnji kredit nije moguć i time isključio mogućnost povrede zabrane monetarnog financiranja iz članka 123. Ugovora.

7.6.5. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Glede pravne integracije središnje banke Banca Naţională a României u Eurosustav, Zakon o BNR‑u treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Ciljevi ekonomske politike

Članak 2. stavak 3. Zakona o BNR‑u određuje da, ne dovodeći u pitanje glavni cilj stabilnosti cijena, središnja banka Banca Naţională a României mora pružati potporu općoj ekonomskoj politici države. Ta odredba nije u skladu s člankom 127. stavkom 1. Ugovora jer ne odražava ESSB‑ov sekundarni cilj podupiranja općih ekonomskih politika Unije.

Zadaće

Monetarna politika

Članak 2. stavak 2. točka (a), članak 5., članak 6. stavak 3., članak 7. stavak 1., članci 8., 19. i 20. te članak 33. stavak 1. točka (a) Zakona o BNR‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Banca Naţională a României na području monetarne politike i instrumenata za njezinu provedbu, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Prikupljanje statističkih podataka

Članak 49. Zakona o BNR‑u, koji predviđa ovlasti središnje banke Banca Naţională a României koje se odnose na prikupljanje statističkih podataka, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Članak 2. stavak 2. točka (e) i članak 9. stavak 2. točka (c) te članci 30. i 31. Zakona o BNR‑u, koji predviđaju ovlasti središnje banke Banca Naţională a României u vezi s upravljanjem deviznim pričuvama, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Platni sustavi

Članak 2. stavak 2. točka (b), članak 22. i članak 33. stavak 1. točka (b) Zakona o BNR‑u, koji predviđaju ulogu središnje bake Banca Naţională a României u vezi s neometanim funkcioniranjem platnih sustava, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak 2. stavak 2. točka (c) i članci od 12. do 18. Zakona o BNR‑u, koji predviđaju ulogu središnje banke Banca Naţională a României u vezi s izdavanjem novčanica i kovanica, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Članak 36. stavak 1. Zakona o BNR‑u, koji određuje da godišnje financijske izvještaje središnje banke Banca Naţională a României revidiraju financijski revizori koji su pravni subjekti s odobrenjem za rad rumunjske Komore financijskih revizora i koje je izabrao Odbor središnje banke Banca Naţională a României javnim natječajem, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a i Vijeća iz članka 27. stavka 27.1. Statuta.

Financijsko izvješćivanje

Članak 37. stavak 3. Zakona o BNR‑u, koji određuje da središnja banka Banca Naţională a României izradi obrasce za godišnje financijske izvještaje nakon konzultacija s Ministarstvom javnih financija, i članak 40. Zakona o BNR‑u, koji određuje da središnja banka Banca Naţională a României donese vlastite propise o organizaciji i obavljanju računovodstva, u skladu sa zakonodavstvom na snazi i uzimajući u obzir savjetodavno mišljenje Ministarstva javnih financija, te da središnja banka Banca Naţională a României registrira svoje ekonomske i financijske operacije u skladu s vlastitim kontnim planom, također uzimajući u obzir savjetodavno mišljenje Ministarstva javnih financija, ne odražavaju obvezu središnje banke Banca Naţională a României da se uskladi s režimom Eurosustava za financijsko izvješćivanje o poslovanju nacionalnih središnjih banaka, u skladu s člankom 26. Statuta.

Tečajna politika

Članak 2. stavak 2. točke (a) i (d), članak 9. i članak 33. stavak 1. točka (a) Zakona o BNR‑u, koji ovlašćuju središnju banku Banca Naţională a României da vodi tečajnu politiku, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Članci 10. i 11. Zakona o BNR‑u, koji omogućuju središnjoj banci Banca Naţională a României da sastavlja propise o praćenju i kontroliranju deviznih transakcija u Rumunjskoj i odobrava kapitalne operacije u stranoj valuti, transakcije na deviznim tržištima i druge posebne operacije, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

7.6.6. Razno

Glede članka 3. stavka 2. Zakona o BNR‑u, koji ovlašćuje središnju banku Banca Naţională a României da se od nje zatraži savjet o prijedlozima propisa, savjetovanje sa središnjom bankom Banca Naţională a României ne uklanja potrebu za savjetovanjem s ESB‑om u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora.

Članak 57. Zakona o BNR‑u ne prepoznaje ovlasti ESB‑a za izricanje sankcija.

Članak 4. stavak 5. Zakona o BNR‑u ovlašćuje središnju banku Banca Naţională a României za ugovaranje kratkoročnih kreditnih aranžmana i obavljanje ostalih financijskih i bankarskih operacija s drugim subjektima, uključujući središnje banke, određujući da su takvi aranžmani mogući samo ako se kredit otplati u roku od godine dana. ESB napominje da takvo ograničenje nije predviđeno u članku 23. Statuta.

7.6.7. Zaključci

Zakon o BNR‑u ne ispunjava sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Rumunjska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora.

7.7. Švedska

7.7.1. Usklađenost nacionalnog zakonodavstva

Sljedeće zakonodavstvo čini pravnu osnovu za središnju banku Sveriges Riksbank i njezino poslovanje:

• Upravni instrument,^[300] koji je dio švedskog Ustava,
• Zakon o središnjoj banci Sveriges Riksbank,^[301]
• Zakon o tečajnoj politici.^[302]

ESB napominje da je prijedlog novog Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, zajedno s prijedlozima izmjena Upravnog instrumenta, Zakona o tečajnoj politici i ostalog zakonodavstva, uključen u Službeno izvješće švedske vlade, objavljeno 29. studenoga 2019.^[303]

Dana 20. travnja 2020. ESB je izdao mišljenje o predloženoj reformi središnje banke Sveriges Riksbank.^[304] Navodi da bi svaka zakonodavna reforma u Švedskoj trebala smjerati postupnom ostvarenju pravne konvergencije sa standardima ESSB‑a, a ne odstupanju od njih, u skladu s obvezama konvergencijskog procesa iz Ugovora.

Preciznije rečeno, pravo parlamenta (Sveriges Riksdag) da odobri ili odbije odluke središnje banke Sveriges Riksbank o određivanju cilja stabilnosti cijena ne bi bilo u skladu s člankom 130. Ugovora. Nadalje, usko shvaćanje monetarne politike i široko shvaćanje financijske stabilnosti prema prijedlogu zakona, uz to što se zabrana središnjoj banci Sveriges Riksbank da traži i prima naputke odnosi samo na usko definirano područje monetarne politike, ne osiguravaju zakonski propisanu usklađenost s Ugovorima i Statutom. ESB je izrazio posebnu zabrinutost zbog toga što, prema prijedlogu zakona, središnja banka Sveriges Riksbank može povećavati svoje devizne pričuve samo u svrhe financijske stabilnosti. Ograničavanje mogućnosti središnje banke Sveriges Riksbank da poveća svoje devizne pričuve kad god je to potrebno, odgovarajućim sredstvima, vodeći svoju neovisno formuliranu monetarnu, deviznu i likvidnosnu politiku, zadire u neovisnost središnje banke Sveriges Riksbank u skladu s Ugovorom i Statutom u provedbi njezine temeljne, monetarne, devizne i likvidnosne politike.

Švedska vlada podnijela je revidirani zakonodavni prijedlog parlamentu Sveriges Riksdag 28. listopada 2021.,^[305] gdje je sada u proceduri. Međutim, još nisu provedene promjene u švedskom zakonodavstvu u vezi s točkama navedenima u ESB‑ovu Izvješću o konvergenciji iz lipnja 2020., a prijedlog novog Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank i prijedlozi izmjena Upravnog instrumenta i Zakona o tečajnoj politici trebaju stupiti na snagu tek 2023., u skladu s trenutačnim zakonodavnim prijedlogom. Stoga se komentari iz ESB‑ova Izvješća o konvergenciji iz lipnja 2020. uglavnom ponavljaju u ovogodišnjoj ocjeni.

7.7.2. Neovisnost NSB‑a

Glede neovisnosti središnje banke Sveriges Riksbank, Zakon o središnjoj banci Sveriges Riksbank treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Institucionalna neovisnost

Članak 13. poglavlja 9. Upravnog instrumenta navodi da je središnja banka Sveriges Riksbank tijelo podređeno parlamentu Riksdag. Članak 2. poglavlja 3. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji zabranjuje članovima Izvršnog odbora da traže ili primaju naputke, i članak 13. poglavlja 9. Upravnog instrumenta, koji zabranjuje svim tijelima da daju naputke središnjoj banci Sveriges Riksbank, ne obuhvaćaju sve zadaće povezane s ESSB‑om, kako zahtijeva članak 130. Ugovora i članak 7. Statuta.

Iako se u obrazloženju Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank taj obuhvat proširuje na sve zadaće povezane s ESSB‑om, bilo bi korisno kad bi se to pitanje i povezanost s člankom 13. poglavlja 9. Upravnog instrumenta riješilo u sljedećim izmjenama odgovarajućih odredaba švedskog zakonodavstva.

Osim toga, u skladu s člankom 13. stavkom 1. poglavlja 8. Upravnog instrumenta, parlament može uputiti središnju banku Sveriges Riksbank u pravnom djelovanju u okviru svoje nadležnosti u skladu s poglavljem 9. (Financijska ovlast) da donese odredbe u vezi sa svojom dužnosti promicanja sigurnosti i učinkovitosti platnih sustava. Prema shvaćanju ESB‑a, ta odredba samo omogućuje parlamentu da prenese donošenje propisa na središnju banku Sveriges Riksbank u okviru područja nadležnosti središnje banke Sveriges Riksbank za promicanje sigurnosti i učinkovitosti platnih sustava.

Članak 3. poglavlja 6. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuje pravo ministra kojega je imenovala švedska vlada da bude informiran prije nego što središnja banka Sveriges Riksbank donese važnu odluku o monetarnoj politici, mogao bi predstavljati povredu zabrane davanja naputaka nacionalnim i središnjim bankama iz članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta. Članak 3. poglavlja 6. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank treba stoga prilagoditi na odgovarajući način. Švedska vlada uputila je to pitanje Parlamentarnom odboru za središnju banku Sveriges Riksbank, koji je ispitao kako švedska vlada može i dalje biti informirana o važnim odlukama o monetarnoj politici, a da se pritom ne ograničuje neovisnost središnje banke Sveriges Riksbank. Zaključci tog ispitivanja, zajedno s odgovarajućim prijedlozima, predstavljeni su u Službenom izvješću švedske vlade o kojemu se govori u odjeljku 7.7.1.

Financijska neovisnost

U skladu s člankom 3. poglavlja 10. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, Opće vijeće središnje banke Sveriges Riksbank podnosi prijedloge švedskom parlamentu i švedskom Nacionalnom revizorskom uredu o rasporedu dobiti središnje banke Sveriges Riksbank. U skladu s člankom 4. poglavlja 10. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, švedski parlament potom određuje raspored dobiti središnje banke Sveriges Riksbank. Te su odredbe nadopunjene nezakonskim smjernicama o raspodjeli dobiti, koje navode da središnja banka Sveriges Riksbank treba isplatiti 80 % svoje dobiti švedskoj državi, nakon prilagodbe za učinke tečaja i vrednovanja zlata te na temelju petogodišnjeg prosjeka, a preostalih 20 % upotrijebiti za povećanje vlastitoga kapitala. Međutim, te smjernice nisu pravno obvezujuće i nema zakonske odredbe koja ograničava iznos dobiti koji se može isplatiti.

Sadašnji su mehanizmi raspodjele dobiti preispitani. Švedska vlada podnijela je nacrt zakonodavnog prijedloga za jačanje financijske neovisnosti i bilance središnje banke Sveriges Riksbank, koji je ESB preispitao i komentirao.^[306] Nakon što je dobila iscrpne komentare o tom prijedlogu od niza savjetodavnih tijela, švedska vlada imenovala je Parlamentarni odbor za središnju banku Sveriges Riksbank kako bi dodatno ispitao pitanja iz tog nacrta zakonodavnog prijedloga i predložio odgovarajuće izmjene Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank u cilju povećanja financijske neovisnosti i poboljšanja bilance središnje banke Sveriges Riksbank. Zaključci tog ispitivanja, zajedno s odgovarajućim prijedlozima, predstavljeni su u Službenom izvješću švedske vlade o kojemu se govori u odjeljku 7.7.1. Međutim, zakonodavstvo, kakvo je sada, nije u skladu sa zahtjevom za neovisnost središnje banke iz članka 130. Ugovora i članka 7. Statuta. Kako bi se zaštitila financijska neovisnost središnje banke Sveriges Riksbank, treba donijeti zakonske odredbe s jasnim odredbama o ograničenjima koja se primjenjuju na odluke švedskog parlamenta o rasporedu dobiti središnje banke Sveriges Riksbank.

7.7.3. Zabrana monetarnog financiranja

Članak 1. stavak 3. poglavlja 8. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank određuje da središnja banka Sveriges Riksbank ne smije odobravati kredite ili kupovati dužničke instrumente izravno od države, drugog javnog tijela ili institucije Unije. Iako obrazloženje Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koje će prema švedskoj pravnoj tradiciji švedski sudovi pomno pratiti pri tumačenju nacionalnog zakonodavstva, navodi da se taj obuhvat proširuje na tijela Unije i javni sektor, uključujući javna poduzeća drugih država članica, bilo bi korisno kad bi se to pitanje moglo riješiti idućim izmjenama Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, kako bi se u on potpunosti uskladio s člankom 123. Ugovora.

Osim toga, članak 1. stavak 4. poglavlja 8. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank određuje da „ovisno o drugim odredbama ovog Zakona, Riksbank može i odobravati kredite financijskim institucijama u vlasništvu države ili drugog javnog tijela i od njih kupovati dužničke instrumente”. Tekst članka 1. stavka 4. poglavlja 8. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank treba uskladiti s tekstom članka 123. stavka 2. Ugovora, koji izuzima samo kreditne institucije u javnom vlasništvu od zabrane monetarnog financiranja u vezi s ponudom pričuva središnjih banaka; središnja banka ne smije nuditi pričuve ostalim javnim financijskim institucijama. Slično tome, opseg subjekata javnog sektora trebalo bi uskladiti s člankom 123. stavkom 2. Ugovora, pa ESB predlaže da se, radi pravne sigurnosti, u članku 1. poglavlja 8. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank umetne pozivanje na članak 123. Ugovora.

Kao što je prethodno navedeno, odredbe Zakona o rasporedu dobiti središnje banke Sveriges Riksbank nadopunjene su nezakonskim smjernicama o raspodjeli dobiti, koje nisu pravno obvezujuće i navode da središnja banka Sveriges Riksbank treba isplatiti 80 % svoje dobiti švedskoj državi, nakon prilagodbe za učinke tečaja i vrednovanja zlata te na temelju petogodišnjeg prosjeka, a preostalih 20 % upotrijebiti za povećanje vlastitog kapitala. Neophodno je pravilo o petogodišnjem prosjeku primijeniti na način koji je u skladu sa zabranom monetarnog financiranja iz članka 123. Ugovora, tj. samo kao metodu izračuna i gornju granicu za raspodjelu dobiti NSB‑a državnom proračunu. Treba donijeti i statutarne odredbe koje propisuju nužna ograničenja i osiguravaju da s tim u vezi ne dođe do povrede zabrane monetarnog financiranja. Da bi se udovoljilo zabrani monetarnog financiranja, iznos koji se raspodjeljuje u državni proračun u skladu s pravilima o raspodjeli dobiti koja su na snazi ne smije biti isplaćen, čak ni djelomično, iz pričuva kapitala NSB‑a. Stoga pravila o raspodjeli dobiti ne smiju imati nikakvog utjecaja na pričuve kapitala NSB‑a.

7.7.4. Pravna integracija NSB‑a u Eurosustav

Glede pravne integracije središnje banke Sveriges Riksbank u Eurosustav, Zakon o središnjoj banci Sveriges Riksbank, Ustav i Zakon o tečajnoj politici treba prilagoditi kako je navedeno u daljnjem tekstu.

Ciljevi ekonomske politike

Članak 2. poglavlja 1. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank određuje da je cilj središnje banke Sveriges Riksbank održavati stabilnost cijena. ESB napominje da članak 2. treba odražavati ESSB‑ov sekundarni cilj podupiranja općih ekonomskih politika Unije u skladu s člankom 127. stavkom 1. Ugovora i člankom 2. Statuta.

Članak 2. poglavlja 1. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank određuje da središnja banka Sveriges Riksbank promiče sigurnost i učinkovitost platnih sustava. ESB napominje da to, ako je riječ o zadaći, a ne o cilju središnje banke Sveriges Riksbank, nije potrebno podređivati glavnom i sekundarnom cilju ESSB‑a.

Zadaće

Članak 1. poglavlja 1. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji određuje da središnja banka Sveriges Riksbank može obavljati samo one aktivnosti, ili sudjelovati u njima, za koje je ovlaštena švedskim zakonom, nije u skladu s odredbama Ugovora i Statuta jer ne predviđa pravnu integraciju središnje banke Riksbank u Eurosustav.

Monetarna politika

Članak 13. poglavlja 9. Upravnog instrumenta i članak 2. Poglavlja 1. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuju ovlasti središnje banke Sveriges Riksbank na području monetarne politike, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Članci 2., 5. i 6. poglavlja 6. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuju ovlasti središnje banke Sveriges Riksbank na području monetarne politike, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Članak 6. poglavlja 6. i članci 1. i 2.a poglavlja 11. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, u vezi sa zahtjevom za minimalnim pričuvama za financijske institucije i plaćanje posebne naknade švedskoj državi u slučaju povrede tog zahtjeva, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Prikupljanje statističkih podataka

Članak 4. stavak 2. i članci 9., 10. i 11.^[307] poglavlja 6. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuju ovlasti središnje banke Sveriges Riksbank koje se odnose na prikupljanje statističkih podataka, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Upravljanje službenim deviznim pričuvama

Poglavlje 7. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank i članak 12. poglavlja 9 Upravnog instrumenta, koji utvrđuju ovlasti središnje banke Sveriges Riksbank na području upravljanja deviznim pričuvama, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Platni sustavi

Druga rečenica članka 14. poglavlja 9. Upravnog instrumenta, članak 2. poglavlja 1. i članak 7. poglavlja 6. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuju ovlasti središnje banke Sveriges Riksbank u vezi s neometanim funkcioniranjem platnih sustava, ne prepoznaju ovlasti ESB‑a na tom području.

Izdavanje novčanica

Članak 14. poglavlja 9. Upravnog instrumenta i poglavlje 5. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji utvrđuju isključivo pravo središnje banke Sveriges Riksbank da izdaje novčanice i kovanice, ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Financijske odredbe

Imenovanje neovisnih revizora

Zakon o središnjoj banci Sveriges Riksbank ne prepoznaje ovlasti Vijeća i ESB‑a iz članka 27. stavka 27.1 Statuta.

Tečajna politika

Članak 12. poglavlja 9. Upravnog instrumenta i članak 7. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank te Zakon o tečajnoj politici, propisuju ovlasti švedske vlade i središnje banke Sveriges Riksbank na području tečajne politike. Te odredbe ne prepoznaju ovlasti Vijeća i ESB‑a na tom području.

Međunarodna suradnja

U skladu s člankom 6. poglavlja 7. u Zakonu o središnjoj banci Sveriges Riksbank, središnja banka Sveriges Riksbank može djelovati kao tijelo za vezu s međunarodnim financijskim institucijama čiji je Švedska član. Ta odredba ne prepoznaje ovlasti ESB‑a na tom području.

Razno

Glede članka 4. poglavlja 2. Zakona o središnjoj banci Sveriges Riksbank, koji predviđa pravo Općeg vijeća da podnosi savjetodavna mišljenja u ime središnje banke Sveriges Riksbank na području svoje nadležnosti, navodi se da savjetovanje središnje banke Sveriges Riksbank ne uklanja potrebu za savjetovanjem s ESB‑om u skladu s člankom 127. stavkom 4. i člankom 282. stavkom 5. Ugovora.

Kako je navedeno u poglavlju 2.2.4., nadređenost prava Unije i pravila donesenih na temelju tog prava također znači da nacionalni zakoni o pristupu trećih strana dokumentima ne smiju dovesti do povrede režima povjerljivosti ESSB‑a. Prema shvaćanju ESB‑a, Zakon o javnom pristupu informacijama i tajnosti ^[308] te drugo relevantno švedsko zakonodavstvo dopustit će središnjoj banci Sveriges Riksbank da ga primijene na način koji osigurava usklađenost s režimom povjerljivosti ESSB‑a.

7.7.5. Zaključci

Zakon o središnjoj banci Sveriges Riksbank, švedski Upravni instrument i Zakon o tečajnoj politici ne ispunjavaju sve zahtjeve za neovisnost središnje banke, zabranu monetarnog financiranja i pravnu integraciju u Eurosustav. Švedska je država članica EU‑a s odstupanjem i stoga mora poštovati sve zahtjeve za prilagodbu iz članka 131. Ugovora. ESB napominje da Ugovor od 1. lipnja 1998. obvezuje Švedsku da donese nacionalno zakonodavstvo za integraciju u Eurosustav. Švedske vlasti još nisu poduzele zakonodavne korake kako bi otklonile neusklađenosti opisane u ovom i prethodnim izvješćima. Trenutačno nije jasno do koje mjere zakonodavni prijedlog naveden u odjeljku 7.7.1. može dovesti do tih zakonodavnih koraka. Iako bi prijedlozi iz tog zakonodavnog prijedloga trebali ciljati na ostvarenje pravne konvergencije koja se zahtijeva, ovakvi kakvi su sada to ne bi postigli.^[309]